Samo se radom ili hrabrošću može postići ugled među ljudima, prisiliti ih ne da vas vole i nagrade, ali svakako da vas cijene i poštuju.
Naravno da je rad bolje i sigurnije sredstvo, jer hrabrost nije od prirode svakom dana, a osim toga – za nju se rjeđe i prilika pruža, dok je za rad i radljivost uvijek ima. I ne govorim ovdje o unutrašnjem zadovoljstvu koje čovjek ima od dobro svršenog posla i koje svakako vrijedi više od svih nagrada i priznanja ljudskih, zapisao je velikan književnosti Ivo Andrić o čovjekovom radu.
A da je ono što se rukama stvori razlog za ponos, zna Emina Nuhić Ramić, koja u Kiseljaku živi i vezom stvara mala remek-djela pod nazivom “Đerđef seke”.
“Dugo sam mislila da vez i bilo koja druga vrsta ručnog rada nisu za mene. Vjerovala sam da za sve to treba mnogo strpljenja, umijeća, što bismo rekli ‘treba da se rodiš za to'. Iz tih razloga sam izbjegavala čak i pokušati i kada sam ispred sebe imala izvrsne vezilje koje su mi mnogo mogle olakšati put učenja veza. Onda sam jednom iz znatiželje probala i zauvijek se zaljubila u ovu vještinu, kazuje Emina.
Navodi da je cijelog života okružena ženama koje se bave nekim tipom ručnog rada – pletenjem, heklanjem, ručnim vezom, te da vjeruje da ljubav prema vezu potiče od tuda.
“Poslije sam na društvenim mrežama otkrila umjetnice širom svijeta koje se bave ručnim vezom i stvaraju divne radove, što me inspirisalo da i ja predstavim svoje radove na mrežama nakon što sam završila kurs veza i usavršila svoju tehniku”, priča Emina za “Nezavisne” o samom nastanku ideje o vezu na platnu smještenom u okvire drvenog obruča – đerđefa.
Vezom se zapravo jača strpljenje, na početku je potrebno mnogo pažnje i posvećenosti svakom koraku da bi se izbjeglo zapetljavanje konca, kako bi bez problema bio uvučen u iglu ili kako bi se jedan te isti pokret ponovio nekoliko desetina puta, a mladu ženu vještih ruku pitali smo i šta je sve potrebno da bi se dobio finalni proizvod te kako dolazi do materijala potrebnog za rad.
“Neki osnovni materijal za izradu veza na đerđefu su platno, đerđef, konci, igla, makaze i, naravno, dobra ideja. Uz to je potrebno mnogo vremena i strpljenja, jer ručni vez kao nijedan ručni rad nije nešto što može biti gotovo začas, nego ga vrijednim upravo i čini količina truda i rada koja se ulaže u njega. Kada je u pitanju nabavka materijala, prije tri godine, kada sam počinjala sa vezom, bilo je mnogo teže pronaći potrebni materijal i sve je bilo skuplje. Danas je situacija već drugačija, imamo sve više domaćih vezilja tako da pozamanterije i trgovine materijalima sve uspješnije odgovaraju na potrebe tržišta”, objašnjava Emina.
Dalje pripovijeda kako zapravo izgleda proces nastanka jednog kvalitetnog veza.
“Vrlo često se kupci iznenade kada kažem da je rok za izradu jednog veza 30 do 40 dana, ali jedan rad ne podrazumijeva samo vez, nego mu prethodi mnogo drugih koraka. Najprije se s kupcem dogovorim o motivu, pripremim skicu na papiru ili elektronsku verziju. Kada kupac odobri skicu, biram paletu boja, platno, đerđef i onda prenosim skicu na platno. Tada slijedi vez”, priča ova kreativka.
Kada je vez gotov, završava se zadnja strana veza, slijedi fotografisanje, pakovanje, dostavljanje, prezentacija proizvoda na društvenim mrežama, a Emina navodi da je zaista dosta koraka do finalnog proizvoda koji kupci vide na mrežama.
Za “Nezavisne” kazuje da motivi vezova prikazuju dijelove bh. tradicije i kulture, ali i brojne druge: “Proces izrade motiva je zajednički rad kupca i mene kao vezilje. Kupac se javlja sa svojom idejom i željom, vrlo često su to personalizirani motivi, a ja kreiram skicu o kojoj se opet dogovaramo dok ne budemo svi zadovoljni i tek tada počinjem sa vezom.”
Eminu smo pitali da li je bilo situacija kada nije išlo sve po planu te da li se potkrala greška u nekom od procesa koje je potrebno ispoštovati.
“Takvih situacija je bilo više nego što bih željela (smijeh), posebno u početku, kada mi je gotovo svaki motiv bio prvi. Danas je situacija dosta drugačija, ali duboko vjerujem da svakim danom mogu nešto novo naučiti te da se sve najprije nauči iz svojih grešaka. Baš sam nedavno završila gotovo pola dosta zahtjevnog rada, ali sam na samom početku odabrala pogrešno platno pa nikako nisam mogla postići ono što sam zamislila. Odabrala sam novo platno, prenijela skicu i počela s novim radom. Sada znam kakvo platno da odaberem za takav tip rada”, objašnjava Emina.
Na naše pitanje sjeća li se prvog veza i čuva li prve primjerke za sebe kao uspomenu te upoređujete li nekada te prve radove s nekim novim da povuče paralelu kako je to sve izgledalo na početku, Emina odgovara potvrdno.
“Volim svoje prve radove nekada podijeliti sa pratiocima na društvenim mrežama s ciljem motivacije. Sjećam se i čuvam te prve radove, to su bili neki suncokreti, vaze sa cvijećem. Iako mi nisu uvijek nadohvat ruke, uvijek im se obradujem kada ih pronađem u uredu i vidim koliko sam napredovala”, pojašnjava vezilja.
Jedna od rečenica koje prati objave na društvenim mrežama brenda “Đerđef seke” je: “Ljepota ručnog veza jeste u tome što dopušta igranje i kombinovanje različitih boja, tekstura i motiva”, a Eminu smo pitali kako bi čitaocima “Nezavisnih” predstavila svoj brend.
“‘Đerđef seke' su sve žene modernog doba, zauzete obavezama i svakodnevnim poslovima, ali spremne da učenjem novih vještina oplemene svoju dušu, korisno iskoriste vrijeme odmora i na taj način čuvaju tradiciju. Voljela bih kada bi moj rad privlačio i inspirisao takve žene”, priča mlada žena koja je odlučna u tome da očuva bh. tradiciju i kulturu kroz vez.
U prilog njenoj namjeri govori i činjenica da je osmislila i setove za vez.
“Setovi za vez su moj definitivno najprodavaniji proizvod, a nastali su kao rezultat moje želje da prenosim znanje koje sam stekla na ovom putu. To su setovi koji sadrže sav osnovni materijal potreban za izradu jednog rada – platno, đerđef, iglu, konce, skicu motiva, indigo papir i uputstvo za vez u kojem je svaki korak veza opisan putem teksta, šeme i fotografije”, objašnjava Emina i dodaje da je uputstvo za vez upravo ono najvrednije u tom setu, jer će pomoći kupcu da na što jednostavniji način nauči da veze.
Pitali smo je može li iz iskustva govoriti o potrošačkom društvu u smislu osviještenosti o kupovini ručno rađenih proizvoda u odnosu na one industrijske.
“Moje iskustvo je pozitivno, zbog čega, naravno, i nastavljam da se bavim ovim poslom. Nekada se i meni samoj svidi neki proizvod široke potrošnje, ali sve više se trudim da biram lokalne brendove i male proizvođače kada kupujem poklone za drage osobe, a vidim da je to postala i praksa u našem društvu”, ponosna je Emina.
Brojni su primjeri ljudi koji su u BiH pokušali pokrenuti biznis, obrt, ali su odustajali negdje na pola puta ili već na samom početku zbog birokratije ili novca, a mlada vezilja govori o svom iskustvu na ovom polju…
“Nije jednostavan put, pun je neizvjesnosti i svakodnevne brige, ali vjerujem da svakog malog poduzetnika najprije ljubav prema svom poslu i radu tjera naprijed pa je zbog toga lakše i savladati izazove”, govori Emina.
Radovi nastali kao plod kreativnih ideja mlade žene mogu se poručiti putem Facebook stranice “Đerđef seke” i Instagram stranice “Đerđef seke – ručni vez”, te ih je moguće kupiti i na “Orea Bazaar shopu”, koji je u svoju ponudu uvrstio Eminine unikatne radove.
A Emina je radom, ali i hrabrošću da sa drugima podijeli svoj kreativni pogled na svijet postigla ugled među ljudima. Nagrade za radljivost, kako Andrić na početku priče kazuje, su joj riječi hvale koje dobija od kupaca, ali i spoznaja da ručni vez u koji je utkala rad i strpljenje postaje dio dekora brojnih domova u BiH i uspomena koje u njima nastaju.