Kakva priča o Šaćiru Zenuniju, taksisti kojeg je raja zbog njegovih “situacija” prozvala “Sarajevski transporter”…

Priča o Šaćiru Zenuniju, taksisti iz Sarajeva kojeg je raja zbog njegovih putešestvija prozvala “Sarajevski transporter”.

Uvijek na točkovima

Dovoljno je da kažemo da se radi o čovjeku koji je vlasnik najduže i najluđe vožnje od Sarajeva do dalekog Lisabona. Sa Šaćkom, kako ga od milja zove raja, teško je razgovarati “face to face” jer je skoro uvijek na točkovima.

“Meni je moj Mercedes i soba i kuhinja i spavaća soba”, kaže kroz osmijeh na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba Zenuni, kojeg su zatekli u automobilu upravo dok je imao vožnju.

Taksista je od 2005. godine, a godišnje pređe oko 100.000 kilometara. Prostom računicom, do sada je “nakucao” blizu dva miliona kilometara. Samo put za spomenuti Lisabon i povratak u Sarajevo iznosio je oko 6.500 kilometara. Vožnja koja je trajala šest dana i pet noći. Baš u trenutku našeg razgovora bila mu je sedma godišnjica od pustolovine.

“Ko jučer se sjećam. Naš čovjek, neće da leti, ima fobiju od letenja. Imao je neki problem na letu, zakleo se da više nikad neće ući u avion. Došao je na štand na Baščaršiji i pitao hoće li ga neko voziti. Niko nije htio, mene je nazvao jaran i pitao da li bi vozio. Ma, ja nisam ni znao gdje je Lisabon. Nazvao me čovjek, ujutro smo krenuli. Ja sam ustao ranije, pripremio auto, zamjenio ulje, filtere…”, prisjeća se Zenuni.

Dragana Mirković jela pitu u vozilu

Na takvim vožnjama, naravno, ne pali se taksimetar, a prevoz se plaća po dogovoru. Od većih destinacija izdvaja put u njemački Štutgart, Italiju, Istanbul… Njegovi klijenti su raznoliki, od “obične raje” do estradnih ličnosti, političara i biznismena. Baš nedavno je bio nagažiran za prevoz pjevačice Dragane Mirković do Jahorine.

“Uslovi su bili užasni. Nije bilo ništa očišćeno, led… Tri dana sam proveo sa njom”, prisjeća se Zenuni te dodaje da je vozio ministra od Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednika Turske te glavnog turskog reisa. Redovno njegove usluge koristi i Božo Vrećo…

Na naše pitanje, kako je voziti VIP ljude i ima li uopće komunikacije, Zenuni otkriva:

“Iznenadili bi ste se koliko su ti ljudi normalni. Evo, recimo za Draganu, totalno opuštena žena. Vozila se sa mnom i jela pitu u autu”.

Spasio Mirzu Hatića

Oni koji malo bolje poznaju ovog Sarajliju, znaju da je uvijek spreman pomoći. Prije više godina ranjenom Mirzi Hatiću je spasio glavu.

“Iako nije dozvoljavala policija, ja sam vidio da je pogođen u arteriju. Pokupio sam ga i opet bih tako uradio, bilo koga da vidim. Nije to jedini slučaj. Jedan čovjek iz Novog Pazara je doživio srčani udar i ja sam ga vozio. Nema Bajrama da mi se ne javi”, veli sagovornik.

Prema njegovim riječima, jedne prilike u povratku uočio je pijanog vozača koji je vijugao cestom kod Mostara te ga je presreo.

“Predstavio sam mu se kao policajac. Vadim novčanik, kao pokazujem značku, ma cirkus… Kada sam otvorio vrata ispao je iz vozila. Tražio sam da ga vozim kući, ali nije htio pa sam pozvao policiju”, prisjeća se Zenuni.

Dobra usluga, znači i dobar bakšiš. Ali Zenuni je nekada i sam ostao bez riječi. Prije nekoliko godina kupovao je vozilo, a nije mu bio odobren kredit. Tada je “uletio” jedan Arapin s kojim je imao saradnju te mu posudio 6.000 eura.

“Kada sam se vratio, kredit je bio gotov, ali mi je rekao da je to od njega, da mu ne vraćam pare. Kada je tek izbila korona, poslao mi je 4.000 eura i kazao da zna da nema posla. Vjerujte, Arapi su čudo, često ostave bakšiša koliko košta i sama dogovorena vožnja”, priznaje Zenuni.

Iako je rijetko na štandu i u gradu, jer ima dogovorene poslove sa firmama i hotelima, i danas ima kodeks i nikog ne odbija. Za njega nema male ili kratke vožnje.

Nikog nije odbio

“Nikad u životu nisam nikog odbio niti ću odbiti. Osim mrtav-pijanog čovjeka, jer problem se riješava odmah na početku – na vratima. Ako pustiš pijanog u vozilo, očekuj da imaš problem”, jasan je Zenuni.

Kao i svako zanimanje, i posao taksiste ima negativne stvari. Dva puta je već prebolovao koronavirus, što i ne treba da čudi jer je u direktnom kontaktu s ljudima. Bolovi u leđima su svakodnevnica…

“Moja je sreća što sam se profesionalno bavio džudom. U sportu sam, ali već se javljaju problemi s leđima. Vjeruj da sam razmišljao do kada se baviti ovim poslom. Treba biti i dosta fleksibilan. Trpi i porodica. Jedina prednost ovog zanimanja je što sam svoj gazda, radim kad hoću i koliko hoću”, zaključio je Zenuni.