Zašto se Čoviću ne isplati da bojkotuje izbore?

Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila da li će se i pored blokada i opstrukcija održati oktobarski izbori u Bosni u Hercegovini. Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke i Slavo Kukić, profesor Sveučilišta u Mostaru.

Bilo je riječi o tome da li će se do maja, kada treba da budu raspisani izbori, postići dogovor o izmjenama izbornog zakona ili će se u oktobru glasati po postojećem zakonu, koliko je realna prijetnja Dragana Čovića da bi Hrvati mogli bojkotovati izbore ukoliko ne budu usvojene izmjene izbornog zakona i šta bi time izgubili njegova stranka i on lično, kako zvanični Zagreb u Briselu lobira za odlaganje izbora i kako ministar finansija Vjekoslav Bevanda odugovlači odobrenje budžeta za pripremu izbora.

Razgovaralo se i o tome koliko bi na održavanje izbora mogla uticati činjenica da Dodik i Čović ne priznaju legalnost Centralne izborne komisije, da li će, ukoliko ne budu usvojene izmjene izbornog zakona, Hrvatski narodni sabor pokrenuti pitanje federalizacije Bosne Hercegovine što je Čović najavio u pismu Briselu i Vašingtonu, kao i o tome da li će se sadašnji hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ponovo kandidovati u oktobru i kako bi na to reagovali Čović i zvanični Zagreb koji odbijaju svaki kontakt sa Komšićem.

Omer Karabeg: Bliže se izbori, a nikako da se postigne sporazum o izmjenama izbornog zakona. Prije petnaestak dana propali su još jedni pregovori. Mislite li da se može desiti da do maja, kada treba da budu raspisni izbori, ne budu usvojene izmjene izbornog zakona?

Tanja Topić: Ne očekujem bilo kakvu vrsta dogovora oko izmjene izbornog zakona, odnosno ne vidim spremnost naših kvazipolitičkih elita za tu vrstu iskoraka. Ali sam gotovo sto posto uvjerena da će i bez tog dogovora izbori biti održani u oktobru ove godine.

Podsjetila bih da je nekoliko značajnih zemalja poručilo da se izbori u Bosni i Hercegovini moraju održati, a nedavno je stigla i vrlo jasna potvrda iz Ureda visokog predstavnika Bosne i Hercegovine da će izbora biti. Nagovještaji nekih političkih aktera da bi mogli bojkotovati izbore zapravo su pucanj u prazno. Jer samo ako učestvuju na izborima oni mogu nastaviti sa blokadama koje su činili i do sada.

Ono što mene zabrinjava je da vladajuće političke partije neće usvojiti onaj dio izmjena izbornog zakona koji se tiče transparentnosti izbornog procesa što će im naravno obezbjediti ostanak na vlasti.

Omer Karabeg: Koliko znam, Dragan Čović, lider bosanskohercegovačkih Hrvata, stavio je do znanja da bez izmjena izbornog zakona nema uslova za izbore. Mislite li da bi Hrvati ipak mogli bojkotovati izbore ako se bude glasalo po sadašnjem zakonu?

Slavo Kukić: Ne vjerujem u to. Budite bez brige. Bilo kakav izborni zakon da bude – postojeći ili izmijenjeni – Dragan Čović i HDZ će izaći na izbore. Razloga za to je više.

Prvo, Dragan Čović je floskulama o podređenom položaju Hrvata toliko homogenizirao svoje biračko tijelo da praktično ne mora da vodi predizbornu kampanju. On ima i druge razloga da sudjeluje na izborima. Pogledajmo šta bi se desilo da bojkotira izbore. To bi značilo gubitak dobrih plaća sa državnih jasala za tisuće njegovih najbližih suradnika. Pet-šest tisuća najvjernijih HDZ-ovaca ostalo bi bez pozicija u različitim državnim institucijama što bi otvorilo pitanje njihove dalje lojalnosti svome šefu. Jasno je da se Čović u takvu situaciju neće dovesti.

S druge strane, on ima i osobnih razloga. Neučestovanjem na izborima on postaje, da tako kažem, običan građanin. Ne bi imao imunitetsku zaštitu za ono što je činio prethodnih 20 godina zbog čega se svugdje u svijetu završava na istom mjestu – u zatvoru. On se u takvu situaciju neće gurnuti jer je participacija u vrhu vlasti za njega garancija da je zaštićen od mogućeg pravnog progona. To je za njega najsigurnija pozicija, a može je osigurati samo sudjelovanjem na izborima.

Dakle, ne treba se brinuti što se HDZ-a i Dragana Čovića tiče. Oni malo puškaraju, šalju dimne signale, ali bojkota neće biti.

Suptilne metode

Omer Karabeg: Može li se ipak desiti da Čović uz pomoć Dodika blokira pripreme za izbore? Recimo, još nije odboren budžet za Centralnu izbornu komisiju koja treba da počne pripreme za izbore jer ministar finansija Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda, koji je iz HDZ-a, to stalno odugovlači. Osim toga, i Dodik i Čović osporavaju Centralnu izbornu komisiju i kažu da ona nije legalno izabrana.

Tanja Topić: Sadašnja Centralna izborna komisija je trn u oku Dodikovom Savezu nezavisnih socijaldemokrata i Čovićevom HDZ-u. Onog momenta kada je Dodikova partija izgubila kontrolu nad članovima Centralne izborne komisije – jer su izabrani neki ljudi koje oni ne mogu da kontrolišu, a koji nisu ni po mjeri Hrvatske demokratske zajednice – ta komisija je proglašena nelegitimnom. I gospodin Bevanda je neodobravanje sredstava za rad komisije opravdao njenom navodom nelegitimnošću.

Sve su to suptilne metode kojima oni nastoje iskazati svoje nezadovoljstvo Centralnom izbornom komisijom. Podsjetila bih, međutim, da je ovaj sastav Centralne izborne komisije bio i za vrijeme lokalnih izbora prije dvije godine, pa su i HDZ i SSND učestvovali u izborima i na kraju prihvatili rezultate u svim opštinama.

Nedavno je Visoki predstavnik Christian Schmidt razgovarao sa članovima Centralne izborne komisije upravo o problemima finansiranja tako da mislim da će unatoč priscima HDZ-a i SSND-a sredstva za rad komisije ipak biti osigurana.

Omer Karabeg: Da li osporavanje legitimnosti Centralne izborne komisije, što stalno ponavljaju i Dodik i Čović, može da dovede u pitanje održavanje izbora?

Slavo Kukić:Definitivno ne. Centralna izborna komisija je izabrana po zakonu. Nema niti jedne stavke u zakonu koja bi legalnost njenog izbora mogla dovesti u pitanje. Osim toga, na strani Centralne izborne komisije su i Vašington i Brisel. Oni su stavili do znanja da će se izbori održati iz čega se može zaključiti da će se novac za komisiju osigurati iz drugih izvora ako Bevanda i kompanija budu istrajali u blokadi. Uostalom, ljudi iz vrha kantonalne vlasti su poručili da je Kanton Sarajevo spreman vlastitim novcem osigurati pretpostavke za održavanje izbora ukoliko bude problema sa finasiranjem komisije.

Neuspjeh Zagreba

Omer Karabeg: Kako gledate na činjenicu da se je Hrvatska, kao članica Evropske unije, trudila da se u zaključke Evropske komisije o Bosni i Hercegovini ubaci poziv za odgađanje izbora sve dok se ne usvoje izmjene izbornog zakona, što na kraju nije prošlo?

TanjaTopić: Vidim to kao nastavak miješanja naših susjeda u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. U ovom slučaju to je Hrvatska, ali ne zaostaje ni Srbija. Dobro je da ta inicijativa nije prošla. Hrvatska je zadnjih mjeseci i godina uložila jako puno napora da se sprovedu reforma izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, ali po mjeri HDZ-a.

Zvanični Zagreb se puno više bavio izbornom reformom u susjednoj državi nego obnovom potresom razorenih oblasti u vlastitoj državi. Ne iznenađuje što podrška bosanskohercegovačkom HDZ-u dolazi od sestrinske partije iz Hrvatske, ali debelo iznenađuje lobiranje i angažman hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji nije birao sredstva, a ni riječi, da se obruši na državu Bosnu i Hercegovinu i da iskaže podšku Miloradu Dodiku.

Slavo Kukić: Hrvatska je doživjela neuspjeh sa zahtjevom za odgađanje izbora, ali je uspjela da u Strateški kompas Evropske unije ubaci odrednicu o konstitutivnim narodima. Mada ta odrednica ne znači ništa specijalno, ona je bila razlog slavljeničkim izjavama gospodina Plenkovića i hrvatskog HDZ-a jer im je izravno miješanje u unutarnje stvari druge države urodilo plodom.

Pri tom bih podsjetio da Hrvatska skoro 20 godina raspravlja o potrebi da se njen izborni zakon mijenja, ali to nije bio razlog da se ne održavaju parlamentarni i lokalni izbori. Hrvatska će sigurno nastaviti s tom vrstom pritisaka, ali to može izazvati negativnu reakciju drugh članica Evropske unije jer je sve očiglednije da Hrvatska želi da prema Bosni i Hercegovini ima poziciju neke vrste naredbodavca, nekoga ko ima glavnu ulogu u određivanju pravaca bosanskohercegovačkog razvoja.

Federalizacija BiH

Omer Karabeg: U nedavnom pismu koje je poslano na mnoge međunarone adrese Dragan Čović je zaprijetio da bi, ako ne dođe do izmjene izbormog zakona, Hrvatski narodni sabor mogao preduzeti korake za, kako piše u tom dokumentu, novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma. Mislite li da bi se Hrvatski narodni sabor mogao odlučiti na takav korak i zatražiti federalizaciju Bosne i Hercegovine?

Tanja Topić: Najprije moram da razjasnim da je Hrvatski narodni sabor nevladina organizacija. Djeluje pomalo licemjerno i kukavički da se jedna politička partija kao što je HDZ krije iza kišobrana jedne nevladine organizacije.

Čini mi se da je ponašanju Čovića i HDZ-a analogno ponašanju Vučića i Vulina. Dragan Čović nikada nije odustao od reorganizacije Bosne i Hercegovine, odnosno od trećeg entiteta, ali on to radi sofisticirano. On govori u rukavicama, a u prvi plan istura jastrebove tipa Maria Karamatića koji na sav glas traže povratak Herceg-Bosne.

Tako se i Aleksandar Vučića tobože zalaže za poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, a onda izađe Vulin, njegov ministar odbrane, i govoreći o srpskom svijetu kaže – ujedinjenje je počelo misleći na ujedinjenje između Republike Srpske i Srbije.

Slavo Kukić: Nema ništa od federalizacije, jer da je bila moguća ona bi se ostvarila1993. godine. Ali ne isključujem da bi federalizacija mogla biti forma političkog pritiska. Hrvatski narodni sabor je doista nevladina udruga, ali onog časa kad njegovi eventualni zaključci o federalizaciji budu zeleno svjetlo za akciju to će, po mom sudu, biti udar na ustavni poredak.

To je crvena linija za koju nisam siguran da će je Dragan Čović tako lako preći kao što je prelazi Milorad Dodik. Čović je puno suptilniji od njega i teško će se usuditi na prelazak crvene linije. No, nije sporno da je najava nove institucionalne i teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine zapravo dio koordiniranog djelovanja Dragana Čovića i Milorada Dodika. Kao što Milorad Dodik stalno najavljuje odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i pokušava uvjeriti svijet da je vrijeme da se to shvati, tako je i u podtekstu Čovićevog zahtijeva za novom teritorijalnom organizacijom države u stvari treći entitet.

Najveći problem je što se takvi zahtjevi manje ili više otvoreno ohrabruju iz Beograda i Zagreba. Vučić stalno ponavlja da je Srbija prijatelj Bosne i Hercegovine i da se ne želi miješati u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, a Milorad Dodik je svakih sedam do deset dana na raportu u Beogradu gdje dobija upute kako dezintegrirati Bosnu i Hercegovinu i realizirati projekt srpskog svijeta, odnosno Velike Srbije. Slične poruke ohrabrivanja stižu i Čoviću iz Zagreba.

Koliko god hrvatski premijer Plenković pokazivao pred svijetom kako je Hrvatska prijatelj Bosne i Hercegovine i kako je želi za ruku voditi prema evroatlantskim integracijama – ono što radi u Bosni i Hercegovini ne potvrđuje te njegove javne izjave. Dapače, ohrabruje Čovića i njemu slične da istraju u akcijama koje znače destruiranje Bosne i Hercegovine.

Pri tome, ono što me najviše čudi jeste da se u Briselu i Vašingtonu prave gluhi i ćoravi na takve akcije Beograda i Zagreba. Jer da nije tako, bilo bi logično očekivati da budu puno oštriji i prema hrvatskim i srbijanskim vlastima. Šta to znači, ne znam, ali da se radi o općoj šutnji i u Vašingtonu i u Briselu – to je sasvim izvjesno.

Gluhi i ćoravi

Tanja Topić: Ne mogu a da ne apostrofiram strašne greške koje su pravljene prije svega od strane Evropske unije, odnosno njene delegacije u Bosni i Hercegovini. Stiče se utisak da se ona na neki način balkanizirala. U kom smislu? Evropska unija je sve bitne razgovore o reformama, u kojima je sudjelovala, izmjestila iz institucija Bosne i Hercegovine i tako je omalovažila i obesmislila te institucije. Dobar dio tih razgovora vodila je isključivo sa plemenskim poglavicama, odnosno sa “vođama naroda“. To je bila krucijalna greška.

Međutim, čini se da je u nekim zemaljama Evropske unije došlo do izvjesnih promjena. Prije svega mislim na Njemačku u kojoj je došlo do promjene vlasti.

Prethodna vlast nanijela je puno štete jer je tipovala na Aleksandra Vučića kao nekoga ko će obezbijediti stabilnost, a zatvarala je oči pred uništavanjem demokratije, kršenjem ljudskih prava i ograničavanjem slobode mišljenja. Bila je gluha i slijepa za sve ono što su radile autoritarne vođe koje je smatrala faktorom stabilnosti regije – da bi se na kraju ispostavio da su oni najveći faktor destabilizacije i dezintegracje regiona.

Iskreno s nadam da je došlo do promjene te matrice dijelom i zbog agresija Rusije na Ukrajinu koja je mnogima otvorila oči. Ako ništa, natjeraće ih da na drugačiji način gledaju na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini.

Slavo Kukić: Istina je da postoje znaci promjene u gledanju na Bosnu i Hercegovinu, posebice kada je u pitanju Njemačka, ali i Nizozemska, Švedska, Danska i Belgija. Međutim, ti znaci još uvijek nemaju snagu koja bi mogla ulijevati povjerenje. Uostalom, sve to što je radila gospođa Angelina Eichhorst, predstavnica Evropske unije na pregovorima u Neumu i Sarajevu, nije bilo na tom fonu. Iako je Nizozemka, ona je ovdje čitavo vrijeme solirala mimo stavova vlade svoje zemlje, pa se postavlja pitanje šta je razlog tome.

Trn u oku

Omer Karabeg: Ako se na izborima u oktobru bude glasalo po postojećem izbornom zakonu, sadašnji hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, s kojim su Čović i Zagreb do sada odbijali svaki kontakt, najavio je da će se ponovo kandidovati. Kakva bi mogla biti reakcija Čovića i Zagreba?

Tanja Topić: Očekivano negativna jer su Željko Komšić i njegova kandidatura trn u oku i bosanskohercegovačkom HDZ-u i susjednoj Hrvatskoj. On nije prihvaćen čak ni u onim, rekla bih, “sestrinskim“ socijaldemokratskim krugovima u Hrvatskoj sa kojima je prije nego što se kandidovao za člana Predsjedištva BiH imao dobre odnose.

Imao je dobre odnose i sa Zoranom Milanovićem, ali nakon njegovog izbora za člana Predsjedništva BiH i nakon Milanovićevog izbora za predsjednika Hrvatske nisu se sreli, naprotiv razmijenjivali su rafalnu paljbu. Tako da se ništa neće promijeniti – i HDZ BiH i zvanični Zagreb nastojaće na svaki način da diskredituju Komšićevu kandidaturu.

Slavo Kukić: Gospodin Komšić je najavio ponovnu kandidaturu i ja sam prilično siguran da će se on i kandidirati. Inače, ja sam 2014. snažno podržao Komšića. Danas se moj odnos prema onome što on čini poprilično promijenio. Mislim da je on oslabio bosanskohercegovački građanski front i posebice bosanskohercegovačku ljevicu i da je u nekakvom dilu sa bošnjačkim etnonacionalističkim konceptom, ali to je potpuno nevažno za ovu priču.

Prema postojećem zakonu njegovo je pravo da se kandidira i siguran sam da će, da ako se kandidira, ponovo biti izabran prema postojećem izbornom zakonu i prema Ustavu Bosne i Hercegovine i Federacije. To što će to biti problem i trn u oku Draganu Čoviću i što će biti razlog hrvatskim vlastima da ponovno nemaju komunikaciju sa bosanskohercegovačkim državnim vrhom – za čitavu tu priču je potpuno nevažno.

Omer Karabeg: U zaključku, da li će biti oktobarskih izbora?

Tanja Topić: Izbora će definitivno biti. Strah me je jedino da ćemo ponovo imati izborne krađe, prevare i političku korupciju što će svakako značiti narušavanje integriteta i demokratičnosti izbora u Bosni i Hercegovini.

Slavo Kukić: Izbora će biti. Onima koji kane u njima participirati preporučam da vrlo ozbiljno razmisle da li će glasati za one koji su natjerali njihovu djecu i unučad da spakiraju kofere i odu i kojima su Hrvati, Srbi i Bošnjaci sve, a čovjek ništa ili za one koji poštuju pravo čovjeka da i u Bosni i Hercegovini živi kao i u svim drugim dijelovima demokratskog svijeta.