Firma preminulog ruskog oligarha planira da kopa ugalj u BiH

Ruski investitori planiraju da ponovo pokrenu proces otvaranja rudnika mrkog uglja i bentonita u Lješljanima, osam kilometara istočno od Novog Grada, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine (BiH).

Firma “Privredni preporod” iz Banjaluke, u ruskom vlasništvu, koja je prije deset godina dobila koncesiju za korišćenje ovih ruda do 2042. godine, tek sada počinje sa aktivnostima koje bi trebalo da vode do otvaranja rudnika.

Iz ove firme je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrđeno da su planovi reaktivirani zbog porasta cijene uglja.

“Priča je ponovo pokrenuta zato što kada smo trebali otvarati rudnik 2015. došlo je do sloma cijene uglja, jer je prodajna cijena bila ispod proizvodne. U zadnjih godinu dana imamo kontinuirani rast cijene uglja”, rečeno je za RSE u “Privrednom preporodu”.

Osnivač firme je bio Oleg Burlakov, ruski oligarh, koji je prošle godine preminuo od posljedica virusa korona.

U ovoj firmi tvrde da će javnost biti blagovremeno obaviještena “kada sud donese odluku ko će ga zamijeniti”, te da projektom trenutno upravlja menadžment.

Zašto se čeka sudska odluka?

Ko će da naslijedi bogatstvo preminulog Burlakova, koje “Forbes” procjenjuje na 2,7 milijardi dolara, tek bi trebalo da odluče sudovi, a za imovinu se spore članovi njegove porodice.

Iz “Privrednog preporoda” ističu da “udovica pokojnog Olega i kćerke formalno pravno i suštinski nemaju veze sa projektom”.

Prema javno dostupnim podacima, ova kompanija je u vlasništvu direktora, Dragana Borkovića, te firmi “Edelweiss Investment” iz Švajcarske, koja je, takođe, pripadala Burlakovu – i “White Pearl”, bazirane u Luksemburgu.

Borković je u maju 2012. godine, zajedno sa tadašnjim ministrom industrije, energetike i rudarstva RS Željkom Kovačevićem, potpisao ugovor o dodjeli koncesije.

Prvobitna ideja bila je da se ugalj iz Lješljana vozi za Termoelektranu Trbovlje u Sloveniji, koju je Burlakov htio da kupi 2014. preko firme “Edelweiss”, ali je taj posao propao.

Rudnik je trebalo da počne s radom do maja 2015. godine, ali je rok pomjeren za polovinu 2017. godine. Ni taj rok nije ispoštovan.

Ukupna vrijednost investicije trebala je da bude 23,4 miliona KM (oko 12 miliona evra), a bilo je predviđeno zapošljavanje oko 150 novih radnika. Garancija za neispunjavanje obaveza iz ugovora je bila pet odsto vrijednosti investicije, odnosno oko 1,1 milion KM.

Prethodnih godina, vrlo malo se radilo na lokalitetu, na kojem se od 1910. do 1941. već kopao ugalj.

Prema Komisiji za koncesije Republike Srpske (jednom od dva bh. entiteta), u 2019. i 2020. godini “nisu provođene aktivnosti na realizaciji ugovorenih obaveza”.

Iz kompanije tvrde da su do sada uložili 1,8 miliona KM (oko 900.000 evra), te da se još procjenjuje kolika će biti buduća ulaganja.

“Za sada nema ulagača, ali pretpostavljamo da postoje kupci zbog deficita uglja kao gotovog proizvoda”, ističu u “Privrednom preporodu”.

U kojoj je fazi projekat?

Do sada su na lokaciji izvršena istraživanja i izrađen je Elaborat o rezervama.

Aneksom ugovora produženi su rokovi za izradu projektne dokumentacije i početak rada.

Koncesionar je izradio idejno rješenje za dobijanje uglja i bentonita, kao i tehničko ekonomsku ocjenu za dobijanje uglja.

Krajem prošle godine, kako je navedeno u odgovoru Komisije za koncesije RS na upit RSE, ugovorena je izrada tehničke dokumentacije koja se odnosi na dobijanje karte eksploatacionog polja, kao i izradu prethodne procjene uticaja na životnu sredinu.

Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je podnesen zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu. Njega je sastavljao “Rudarsko-tehnološki zavod d.o.o.” iz Prijedora, na sjeverozapadu BiH.

U dokumentu koji je dostupan na sajtu Ministarstva, navodi se da se na lokaciji nalazi 12,5 miliona tona bilansnih rezervi mrkog uglja, a 131 hiljada tona bentonita.

Bilansne rezerve su one koje se postojećom tehnikom, te tehnologijom eksploatacije i prerade mogu rentabilno koristiti.

Mrki ugalj je nešto kvalitetniji tip uglja od lignita (tzv. “drvenog uglja”) i u BIH se uglavnom koristi za grijanje ili kao pogonsko gorivo u termoelektranama. Kopa se u rudnicima Banovići, Đurđevik, Kakanj, Zenica, Breza, Bila, Sanski Most, Ugljevik i Miljevina.

Bentonit je vrsta gline, koja se koristi, između ostalog, u rudarstvu, geologiji, građevinarstvu i medicini.

Koncesiono polje sa ovim rudama se prostire na 698 hektara, a rudarski objekti bi bili građeni na površini od dva hektara.

Na lokaciji trenutno ne postoje drugi objekti, okolina je rijetko naseljena, a sloj mrkog uglja se prostire na površini od oko 550 hektara, čije granice su utvrđene istražnim raskopima i bušenjem.

Načelnik Novog Grada, Miroslav Drljača, podsjeća da ovaj ugalj ima svoje tržište u BiH, te da vjeruje da su investitori našli model eksploatacije koji neće previše naškoditi životnoj sredini.

“Neće to biti veliko, široko čelo, već smo razgovarali o tome na koji način će se to voziti do željezničkih stanica, tako da ćemo pokušati izbjeći glavni putni pravac koji ide prema banji Lješljani”, rekao je Drljača za RSE.

Drljača, koji je na čelu ove opštine već šest godina, ističe da sa predstavnicima “Privrednog preporoda” kontaktira 2-3 puta godišnje.

On podsjeća da su u nekoliko navrata u Novi Grad dolazili strani partneri, jednom iz Poljske, jednom iz Kine, ali do danas se ništa nije promijenilo.

Uticaj rudnika na životnu sredinu

Eksploatacija rude će biti podzemna, zbog čega će uticaj na životnu sredinu biti znatno manji u odnosu na ležišta gdje se ona vrši površinski, navodi se u prethodnoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Ističe se da će biti manje jalovine, prašine, te da će deformacija terena biti manja.

Ipak, doći će do degradacije zemljišta, prašina i gasovi koji se oslobađaju prilikom kopanja će da zagade okolinu, a postoji mogućnost zagađenja podzemnih i površinskih voda.

U Eko udruženju “Green Team” iz Novog Grada kažu da su zabrinuti zbog ovog projekta.

“Novi Grad je lokalna zajednica koja jeste i koja mora biti – u ovim strateškim dokumentima – opredijeljena ka zaštiti životne sredine, tako da definitivno nisam siguran koliko se bilo kakvi rudnici uklapaju u te planove”, rekao je za RSE Mario Crnković, predsjednik “Green Teama”.

Samo ležište se prostire skroz do doline rijeke Une, i parka prirode Una. Planirani rudnik je šest kilometara udaljen od rijeke.

Dok rudnik bude radio, voda će se koristiti za piće, sanitarne potrebe i za sami proces eksploatacije, iz vodovoda ili sopstvenih bunara.

Ukoliko se pokaže potreba, postoji mogućnost vodozahvata na Uni, te pumpanja vode do rudnika.

Dodatni problem predstavlja što je ležište manje od jednog kilometra udaljeno od izvorišta termomineralne vode “Lješljani”.

“Malo će biti problem kako na jednom relativno malom prostoru organizovati i eksploataciju samoga uglja i ostalih ruda koje ga prate, a naravno da se taj turistički dio održi kakav je sada”, rekao je Miroslav Drljača.

Zaštitni pojas tog izvorišta će biti definisan nakon izvedenih detaljnih hidrogeoloških istraživanja i to tako da ne zalazi u eksploataciono polje ležišta rude.

“Privredni preporod” uvjerava da će sarađivati sa civilnim sektorom za zaštitu životne sredine ako dođe do otvaranja rudnika.

U “Green Teamu” su skeptični.

“Previše je nejasnoća, kako bi rudarenje uglja, koji je, da bi se razumijemo, prljav izvor energije, moglo uticati na banjsko-rekreativni centar Lješljani, na Park prirode Una, i generalno na životnu sredinu u Novom Gradu. U vrijeme kada čitav svijet traži način da se odrekne uglja, nama dolazi neko ko će se baviti baš iskopavanjem uglja”, naglasio je Mario Crnković.

U dokumentu se, takođe, navodi iznimno bogatstvo flore i faune ovog područja. Očekuje se negativan uticaj na nju, zbog smanjenja staništa, otežavanje migracija i smanjenje biodiverziteta.

“Posljedice otkopavanja su dalekosežne ako govorimo o problemu zaštite životne sredine i ogledaju se u, ne samo narušavanju prirodnih stanja već i u bitnom narušavanju uslova života u tim oblastima”, navodi se u procjeni.

Dodaje se da će “projekat podzemne eksploatacije izazvati slijeganje terena”.

“Identifikovani uticaji će biti trajnog karaktera, dovešće do trajnih promjena u prostoru, i u pravilu će biti najznačajnije na području formiranja jame i pratećih infrastrukturnih projekata, te saobraćajnica za potrebe transporta”, istaknuto je u dokumentu.

Ipak, navodi se da ugalj u Lješljanima ima nizak sadržaj sumpora i zadovoljava visoke standarde očuvanja životne sredine.

Zaključak je da eksploatacija mrkog uglja i bentonita ima sva opravdanja, ukoliko se primjene savremene mjere zaštite životne sredine.

Ko je bio Oleg Burlakov?

Oleg Burlakov je ruski oligarh koji je preminuo u junu prošle godine u Monaku od posljedica korona virusa, u 72. godini.

Prema “Forbesu” njegova imovina je bila procijenjena na oko 650 miliona dolara, a bavio se, između ostalog, eksploatacijom nafte, građevinarstvom i finansijama.

Od sredine devedesetih godina prošlog vijeka živio je u Kanadi.

Prvi put se pojavio u BiH 2008. kada je preko “Privrednog preporoda” kupio fabriku boja i lakova “Terpentin” iz Višegrada, na istoku BiH.

Ova firma je od 2009. bila u stečaju, a sa radom je ponovo počela 2020. godine.

Prije 14 godina, Burlakov je bio zainteresovan i za Fabriku motora “Famos” u Istočnom Sarajevu, banjalučki “Unis – Valjaonicu hladno valjanih traka”, rudnik Ljubiju kod Prijedora i rudnik Miljevinu kod Foče, na istoku BiH.

Na kraju, sem “Terpentina”, jedina pokrenuta investicija je koncesija kod Novog Grada.

Ruski biznismen je bio u posjeti Banjaluci i “Privrednom preporodu” 2018. zbog pregovora u vezi sa rudnikom Lješljani.

Posebnu pažnju javnosti u BiH, Burlakov je privukao 2015. godine kada je bivši ambasador BiH u Rusiji, Gordan Milinić, optužio Milorada Dodika da je za vrijeme premijerskog mandata od Burlakova kao mito primio zlatnu polugu od jednog kilograma.

Tada je Tužilaštvo BIH pokrenulo istragu, ali nije bilo sudskog epiloga.

Cijene uglja na svjetskom tržištu

Prosječna cijena svih vrsta uglja je trenutno oko 290 dolara po toni, a doživjela je drastičan porast nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.

Početkom rata, 24. februara, cijena uglja je bila oko 193 dolara po toni. Ubrzo je naglo skočila, tako da je dosegla svoj vrhunac 8. marta – 439 dolara po toni.

BiH mnogo više uglja uvozi nego što izvozi. Prema podacima državne Agencije za statistiku, u 2020. godini, uvezeno je uglja i lignita u vrijednosti od 163 miliona evra, a izvezeno malo više od devet miliona.

Situacija je nešto bolja sa kamenim ugljem, uprkos velikom deficitu. Njega je u BiH uvezeno 173 miliona u evrima, dok je iz zemlje izašlo 92 miliona.

Najveći svjetski proizvođač i potrošač uglja je Kina. Među drugim proizvođačima se izdvajaju SAD, Indija, Australija, Indonezija, Rusija, Južna Afrika, Njemačka i Poljska.

Što se izvoza tiče, primat drži Indonezija, a slijede je Australija i Rusija.