Redakcija
Njemački bokser bosanskohercegovačkih korijena Adnan Ćatić, alijas Felix Sturm, ponovno je ušao u ring, a ovaj put protivnik mu je bio Ištvan Silija iz Mađarske. Adnan Čatić je petorostruki svjetski šampion, u karijeri je ostvario 42 pobjede u 51 borbi. Sa druge strane, tridesetdevetogodišnji Sili je tokom dvanaestogodišnje karijere ostvario 26 pobjeda, dva poraza i dva remija.
Mada je Adnan Ćatić išao na sigurnu pobjedu ipak u ovoj borbi nije imao sportske sreće. I ako se borio fer i korektno izgubio je meč na veliku žalost i razočarenje kako njega samog, njegovog tima, isto tako i fanova koji su bili u dvorani i pratili meč.
Prema procjenih mnogih, Ćatićev protivnik boksao je „jako prljavo“ i nesportski. Nakon meča zbog zadobijenih povreda Adnan je završio u bolnici, ali to ga nije spriječilo da samo nakon tri dana dođe u Frankfurt i posjeti tamošnji generalni konzulat Bosne i Hercegovine.
Dočekala ga je generalna konzulica Višnja Lončar, a družio se i sa Stipom Mesićem nekadašnjim predsjednikom Hrvatske, Željkom Komšićem članom Predsjedništva BiH, Adisom Ahmetovićem koji je izvjestilac za Zapadni Balkan i zastupnik u Bundestagu, sa bh. ambasadoricom u Njemačkoj Jadrankom Wimbou, sa Osmanom Džihom…
-Što je bilo bilo je. Desilo se to što se desilo, izgubio sam, ali svi su vidjeli koliko je prljav boks bio od strane mog protivnika. Sa moje borilačke strane ja sam apsolutno sve dao od sebe. Sami tok priprema bio je fantastičan, nadao sam se drugačijem rezultatu. Nisam ljut na sebe, više su presudile neke druge stvari koje su se dešavale oko ringa i u ringu. Moj najveći protivnik tu večer bio je sudija. Očigledno je bilo na čijoj strani je bio – rekao nam je Čatić na početku razgovora.
U posljednje vrijeme dešavale su se i neke ružne stvari mimo boksa. Kako ste sa tim stvarima izlazili na kraj?
-Da sam neki anonimus dosta toga mi ne bi bilo napakovano, mediji ne bi imali interesa za mene. Ali, ja sam Adnan Ćatić, Felix Sturm, javna sam i poznata ličnost i svaka sitnica se prati, objavljuje, piše se… Ali, Bože moj, život ide dalje. Navikao sam i naučio se na udarce, pa me svaki novi udarac samo još više ojača. Mediji najviše vole nešto negativno da pišu. Baš kao u ovom posljednjem boks meču, niko nije želio da vidi koliko je taj Mađar prljavo boksovao. Doktor me je više puta pitao da li želim dalje da boksam, a ja sam govorio da hoću. To niko nije vidio ili nije htio da vidi, pa tako je i sa ostalim stvarima u životu.
Jedno vrijeme ste sa suprugom i dvoje djece živjeli u BiH. Da li se porodica bila navikla na život u Hercegovini?
-Sa jedne strane su se bili navikli, ali nedostajao im je njemački sistem života. Bez obzira koliko mi volimo našu zemlju, ipak je BiH drugačiji sistem druga su pravila života i to je ono što nam je svima nedostajalo. Ali jedini i pravi razlog sam bio ja i moja karijera boksera. Ali, Mostaru se uvijek rado vraćamo.
Koliko dugo namjeravate još da se bavite boksom?
-Ja sam već 30 godina bavim boksom, a star sam 43 godine. Dakle dug je to period, pa kako zbog godina, isto tako zbog dugogodišnje karijere razmišljam još o par borbi i to je to. Ali bit će i karijere i života poslije boksa. Dešavat će se neke lijepe stvari, ali to još ne želim javno da otkrivam. Jedino što će mi jednog dana biti žao što više neću doživjeti situaciju da se u prepunoj dvorani zaori pjesma „Bosnom behar probeharao“. Već sada mogu reći da imam, da sam imao najbolje , najvatrenije i najsrdačnije navijače.
Da li ste odustali od ideje da boksaš u BiH?
-Ne, nisam. To je još uvijek u meni, još uvijek moja velika želja. Sada ću se malo odmoriti, a onda se posvetiti novim planovima za budućnost.
Veliki ste vjernik?
-Da, jesam i postim svaki ramazan, a tako će biti i sada. Jer ko ne poštuje svoju vjeru i naciju ne može ni tuđu. Tako odgajam i svoju djecu.
Da li djeca pričaju bosanski jezik?
-Da, da naravno. Ja sam njima pričam uvijek na našem jeziku, moj babo također, a supruga priča na njemačkom. Kada smo bili u Hercegovini pričali su 24 sata na našem jeziku.
Da li bi svom sinu poželio da jednog dana i sam uđe u ring?
-Prije svega da mi budu živi i zdravi, a svako od njih šta god poželi da bude u životu imat će moju punu podršku. Moj sin prati moje borbe, sa mojim babom gleda boks mečeve, ali ipak ne bih želio da boksa.
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
GIPHY App Key not set. Please check settings