Na obali rijeke Belice, u bogatom Pomoravlju, nalazi se Jagodina, jedan od gradova u Srbiji koji je tokom duge istorije nekoliko puta mijenjao ime.
Najprije je bio Jagodna, potom Jagodina, da bi poslije Drugog svjetskog rata dobio ime Svetozarevo po srpskom publicisti Svetozaru Markoviću. Konačno, početkom devedesetih godina prošlog vijeka gradu je vraćen naziv Jagodina.
Po legendi, dobio je ime zahvaljujući krčmarici Jagodi koja je bila sve samo ne obična krčmarica. Lijepa Jagoda je preko dana u hanu koji je nosio njeno ime služila goste, a noću se priključivala razbojnicima i pljačkala karavane kraj Carigradskog druma. Predanje kaže da je bila do te mjere hrabra i neustrašiva da nijedan razbojnik nije smio da joj “izađe na crtu”.
U jednom od tih pljačkaških pohoda lijepa Jagoda se zaljubila na prvi pogled u mladića iz karavana i prvi put u životu pustila srce da je vodi. Napustila je razbojničku družinu i dane provodila sa svojim voljenim u dvorima na Crvenom brijegu iznad groblja, zaboravivši i na han i na uzbudljive noćne pohode na Carigradskom drumu.
Ali, ta ljubav se po Jagodu završila fatalno, lijepa krčmarica stradala je u plamenu, a presudili su joj, opet po predanju, članovi njene razbojničke družine koji nisu mogli da joj oproste izdaju.
Dugo su se, veli legenda, na zgarištu hana i dvora u kom je Jagoda stradala noću prolamali prodorni krici, parajući nebo nad Jagodinim poljem i ulivajući strah u kosti svakom ko bi se usudio da tuda prođe dok sunce ne najavi novi dan.
Bila je to osveta i upozorenje tragično stradale zaljubljene djevojke da nikada niko na svijetu ne smije stati na put najjačoj sili – ljubavi; u suprotnom, biće kažnjen životom u vječitom strahu.
Legenda o lijepoj krčmarici Jagodi utkana je u burnu istoriju grada koji je danas nezaobilazna vikend destinacija zbog obilja turističkih sadržaja kako u samom gradu, tako i u živopisnoj okolini.