BiH nudi novac za informacije o nestalima: ‘Strah svjedocima zaključava usta’

Više od 15 hiljada eura cijena je koju je trebao platiti Fikret Bačić kako bi saznao gdje se nalaze tijela njegove djece, te ostalih članova porodice koje su ubili pripadnici Vojske Republike Srpske prije 30 godina u Prijedoru, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.

Fikret je u julu 1992. godine ostao bez 31 člana porodice. Među žrtvama su njegovih dvoje djece, te supruga i majka koji su strijeljani ispred porodične kuće u prijedorskom selu Zecovi, nakon čega su njihova tijela odvezena u nepoznatom pravcu.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) on se prisjeća susreta sa “informatorom”, odnosno posrednikom koji je tvrdio da mu za “hiljadu maraka (500 eura) po osobi” može pomoći da pronađe lokaciju na kojoj se nalaze tijela.

Hiljadu maraka ‘po glavi'

“Tražio je lično od mene da dam hiljadu maraka ‘po glavi’ za informacije o 31 osobi. On je navodno poslan da mi kaže da postoji osoba koja traži te pare”, kaže on.

Fikret nije imao novac koji je od njega tražen i do danas traga za 29 članova porodice, među kojima su njegov 12-godišnji sin i šestogodišnja kćerka.

Za RSE nije želio otkriti identitet osobe koja je tražila nagradu u zamjenu za njihova tijela, te ističe da je o tom događaju obavijestio Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA), Tužilaštvo BiH, te Institut za nestale osobe (INO) BiH.

“Da sam imao taj novac dao bih ga. Informator mi je rekao: ‘Kad se ekshumira, tad ćeš platiti'. No, ni ja ni porodica nismo imali taj iznos, tako da je sve ostalo neriješeno. To znaju i nadležne inistucije, ništa nije poduzeto”, ističe on.

U zločinima u Prijedoru i okolnim mjestima ubijeno je 3.176 osoba, među kojima je 102 djece. Oko 30 hiljada Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm. Posmrtni ostaci oko 600 ubijenih još nisu pronađeni.

Šutnja zbog straha

“Svi u Prijedoru znaju ko ima informacije, a to su oni koji su devedesetih bili u kriznom štabu. Naravno, znaju i pojedine komšije, ali su im usta zaključana ključem straha, jer se boje posljedica ukoliko progovore”, ističe Fikret.

Prema zvaničnim podacima, u BiH je do danas pronađeno i identificirano oko 25.000 žrtava rata od 1992. do 1995. godine, a otkriveno je oko 1.000 masovnih i pojedinačnih grobnica. No, 27 godine od završetka sukoba i dalje se traga za više od 7.620 osoba.

Iz Instituta za nestale osobe BiH godinama upozoravaju da je sve manje relevantnih informacija i da se iscrpljuju mogućnosti za pronalazak nestalih.

Otac Amira H. (identitet osobe poznat redakciji RSE) ubijen je u Vlasenici, na istoku zemlje. Nakon što se dvije decenije suočavala sa zavjerom šutnje, njegova porodica je 2012. godine platila tri hijade maraka (oko 1.500 eura) za informaciju o lokaciji s posmrtnim ostacima.

“Dugo smo tragali, a onda smo preko tetka uspjeli da stupimo u kontakt s nekim ljudima koji su bili spremni da govore. Htjeli su ostati anonimni i neku nagradu. Mislim da je strah najveći faktor zbog kojeg to ranije nisu otkrili”, kaže Amir za RSE.

Informaciju su, kako kaže, dobili od komšije iz Vlasenici nakon čega su obavijestili Inistitut za nestale osobe BiH i pronašli posmrtne ostatke Amirovog oca na području Šekovića, mjesta udaljenog od Vlasenice 20-ak kilometara.

“U neku ruku zločinci se tako nagrađuju, ali porodice žele smiraj i treba da se dođe do istine i da se nađu ti ljudi”, ističe on.

Da li je vrijeme za nagrade?

Bosna i Hercegovina trenutno nema propise koji bi omogućili da institucije koje su nadležne za potragu za nestalima “nagrade” osobe koje dostave informacije o lokacijama na kojima su posmrtni ostaci.

No, u Institutu za nestale osobe tvrde da novac za ove namjene postoji i da će on biti operativan nakon što bude usvojen odgovarajući pravilnik.

Marko Jurišić, predsjedavajući Kolegija direktora, kaže za RSE da na podračunu Instituta ima oko 618 hiljada maraka (oko 310.000 eura) za ove namjene. Riječ je o novcu koji je prikupljen nakon šest presuda Doma za ljudska prava BiH, koji je ugašen 2003. godine.

Jurišić pojašnjava da su presude donesene nakon apelacija stanovnika iz nekoliko općina u BiH, a bh. entitetima Republika Srpska i Federacija BiH naređeno je da uplate po sto hiljada maraka (oko 50 hiljada eura) s ciljem prikupljanja informacija o mjestima sa tijelima nestalih.

Pet presuda odnosi se na općine Foča, Višegrad, Bratunac, Rogatica i Vlasenica, na području Republike Srpske, a jedna za područje Mostara u Federaciji BiH.

“Tim presudama je rečeno da će se plaćanje troškova za informacije prvenstveno odnositi na nestale osobe iz tih općina. No, određeni dio se može iskoristiti i za za informacije u drugim općinama”, kazao je Jurišić.

Iako je novac godinama na podračunu Instituta za nestale osobe BiH, do danas nije isplaćena nijedna “nagrada” za informaciju o tijelima nestalih.

Potreban pravilnik o ‘nagradama'

U Institutu tvrde da će taj novac biti na raspolaganju nakon što, u suradnji sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), sačine novi pravilnik kojim će biti definirani svi detalji i kriteriji.

“Nakon toga, javno ćemo obznaniti postojanje tog novca u nadi da će se prijaviti određeni broj ljudi koji će nam pružiti informacije o lokacijama grobnica. Ta sredstva će, vrlo brzo nakon sporazuma sa SIPA-om, biti operativna”, kazao je on.

Ne precizirajući koji iznos će biti ponuđen osobama u zamjenu za informacije, kazao je da sličan sistem “nagrađivanja” postoji i u zemljama regije.

Također ističe da se sa Ministarstvom financija i trezora BiH pregovara o osnivanju fonda, koji bi omogućio da se svake godine osigura novac za “infromante”. Pojasnio je i da će novac biti isplaćivan tek nakon ekshumacije i DNK analize posmrtnih ostataka nestalih.

Institut za nestale osobe ima dostupnu telefonsku liniju za anonimno dojavljivanje lokacija na kojima se nalaze tijela žrtava proteklog rata. No, ističu da je prijava veoma malo i da se istina i dalje skriva.

Također, raste broj lažnih dojava. Tako je, primjerice, na lokaciji Rostova u srednjoj BiH, nekoliko puta organizirana potraga za posmrtnim ostacima 19 osoba hrvatske nacionalnosti koje su, tokom proteklog rata, odvedene iz logora Armije RBiH u Bugojnu. Pretraživalo se na temelju izjava svjedoka, ali se pokazalo da ih je većina bila lažna.

“Imamo mnogo lažnih dojava, ali nažalost još nijedna nije procesuirana iako je to kazneno djelo. Imamo i vrlo malo anonimnih dojava i do sada nijedna nije rezultirala pronalaskom nestalih. Treba imati na umu i da veoma mali broj ljudi ima informacije o lokacijama grobnica. To su uglavnom naredbodavci i izvršitelji zločina i jasno je da njima nije stalo da se istina sazna jer računaju da će izbjeći kazneni progon” ističe on.

U Tužilaštvu BiH za RSE navode da do sada nije bilo postupaka ili optužnica za namjerno davanje netačnih izjava o lokacijama grobnica.

“Svako tko eventualno ima saznanja o tome može to prijaviti Tužilaštvu i drugim nadležnim institucijama”, navodi se u odgovoru za RSE.

U BiH su u 2021. godini urađene 93 ekshumacije. Pronađeni su posmrtni ostaci 81 žrtve, dok su 82 osobe identificirane.

‘Nagrađivanje zločinaca'

U Foči na istoku BiH do danas se traga za 622 osobe ubijene u proteklom ratu. I porodice nestalih u tom gradu tvrde da im je nerijetko tražena nagrada za informacije o lokacijama na kojima su ukopana njihova tijela.

Midheta Kaloper-Oruli pronašla je majku, ali ne zna gdje se nalaze posmrtni ostaci brata koji je ubijen 1992. godine.

Prije sedam godina preko posrednika je dobila ponudu da plati ukoliko želi saznati gdje je ukopan. Kako kaže, na to je bila spremna ali je “informator” u međuvremenu odustao.

“Bila sam spremna da dam novac. Samo da se završi agonija i da pronađem kosti brata. No, sve je utihnulo kad smo poručili da ćemo dati novac i ne znam šta se desilo”, ističe ona za RSE.

Osvrćući se na najavu da će sistem nagrađivanja biti inistucionaliziran, ona kaže da je to nužno iako suštinski predstavlja “nagrađivanje ratnih zločinaca”.

“Iako nam je teško da ponovo budu nagrađeni učesnici zločina, spremni smo na taj kompromis. Neka mu se plati đavo ga odnio, samo da konačno ovo završi, nakon 30 godina. Biološki sat otkucava, porodice umiru a da nisu pronašle najmilije”, naglašava ona.

Nema političke volje

I članovi Udruženja nestalih osoba srpske nacionalnosti iz Sarajevsko-romanijske regije ističu da decenijama bezuspješno tragaju za posmrtnim ostacima 250 žrtava.

Unastoč najavljenim nagradama, Milan Mandić, predsjednik Udruženja, nije optimističan da će njihova tijela biti pronađene.

Mandiću nije poznato gdje se nalaze kosti njegovog oca koji je nestao 1992. godine, iz porodične kuće u sarajevskom naselju Nedžarići.

“Znam da oca nikad neću pronaći. Ljudi su upali u neku vrstu apatije. Što je nađeno, nađeno je. Gotovo je to, jer niko neće da se time bavi. Jedino mi, ali dobijemo na desetine lažnih informacija. Druga stvar, po gradu Sarajevu pravljeni su objekti na pojedinačnim i masovnim grobnicama. Pronalazak tih ljudi prvenstveno nije u interesu politike”, ističe za RSE.

“Nagrade” za infomacije o nestalima u ratu u BiH za Branka Todorovića, iz Helsinškog odbora za ljudska prava, predstavljaju “veoma osjetljivo moralno, pravno i humanitarno pitanje”.

Todorović za RSE ocjenjuje da je BiH poražena zatrašujućom činjenicom da 27 godina od završetka rata nisu poznata mjesta koja i dalje kriju više od sedam hiljada ubijenih.

On tvrdi da nadležne inistitucije nisu uradile dovoljno da sve grobnice budu otkrivene, a razlozi su “političke prirode”.

Trgovina ljudskim životima se nastavlja

“Očigledno da vlasti na svim nivoima nisu bile spremne da se otkriju konkretni dokazi ratnih zločina. Ne samo iz političkih razloga, nego i zbog toga da ne bi bili pozvani na odgovornost oni koji su bili uključeni u zločine, a sad su u institucijama vlasti”, ističe on.

Todorović naglašava da se i danas “nastavlja trgovina ljudskim životima koja je počela s ratom u BiH 1992. godine”.

“Kad je rat počeo, počelo se trgovati ljudima – i živima i mrtvima. Oni koji su bili spremni da plate, dobijali su informacije i uspijevali doći do razmjene. Zastrašujuća monstruoznost rata bila je uvećana i time što se na izvjestan način trgovalo životima ljudi. Taj trend je nastavljen i nakon rata, pa porodice danas dobivaju lažne informacije o nestalima koje su motivirane materijalnom korišću”, ističe Todorović.

Prema izvještaju Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) iz 2014. godine, procjenjuje se da je u sukobima nakon raspada bivše Jugoslavije ubijeno 140 hiljada osoba. Od toga broja 100 hiljada ubijenih je u Bosni i Hercegovini, dok je 31 hiljada osoba nestala.

Iz Instituta za nestale BiH upućuju apel svima koji znaju gdje se kriju posmrtni ostaci da to prijave anonimno na besplatne brojeve telefona, ili putem aplikacije “Prijava lokacije” koju je lansirao ICMP.