Počasni pasoš BiH nekada Bonu Voxu, danas ruskim i turskim tajkunima

Ruski oligarh Rešid Serdarov je državljanin Bosne i Hercegovine već jedanaest godina. Serdarov se spominje u Panama Papers, koji otkrivaju kako bogataši peru novac kroz “porezne oaze”.

No, za Bosnu i Hercegovinu, Serdarov, inače, suvlasnik kompanije “Comsar Energy Republike Srpske”, je “ugledni poduzetnik”. To se navodi u obrazloženju odluke koju je Vijeće ministara BiH donijelo krajem 2011. godine.

Nijedan od više energetskih projekata u BiH, koje je proteklih godina najavio i procijenio ih na nekoliko stotina miliona eura, nije realiziran.

Šta je potrebno za državljanstvo?

Vijeće ministara BiH ne mora nikome obrazlagati svoje “diskrecijske odluke” o prijemu stranaca u državljanstvo ove zemlje po hitnom postupku. Tako je u proteklih 13 godina državljanstvo BiH steklo 136 stranaca, prema podacima koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) dobio iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Među njima su i ruski ili turski biznismeni koji se smatraju bliskim predsjednicima Rusije i Turske, Vladimiru Putinu i Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan), kao i čelnicima političkih partija u BiH.

Po pravilniku koje su kao podzakonski akt državni ministri donijeli 2009. godine, jedino što je potrebno za odluku o prijemu u državljanstvo je da je jednoglasno podrže svi ministri.

Prije toga “preporuku” za “osobu koja se smatra od naročite koristi za BiH”, kako su takvi stranci zvanično definirani, mora sastaviti državno Ministarstvo civilnih poslova BiH ili entitetske vlade.

Uvjet za biznismene poput Serdarova bio je da ulože “značajan iznos” novca ili zaposle “značajan broj radnika”.

U BiH nije tačno definirano kolika je to brojka – euro ili pola miliona eura, jedan ili stotinu radnika, kako je to određeno naprimjer u Crnoj Gori.

Naročito značajni i počasni građani

Državljanstvo BiH se može steći brakom s državljaninom BiH, ali je procedura drugačija i o dodjeli državljanstva ne mora glasati Vijeća ministara. Osoba može lično podnijeti zahtjev nakon pet godina braka, a mora imati stalni boravak u BiH.

Što se tiče djeteta čiji roditelj ima državljanstvo BiH, ono mora imati privremeni ili stalni boravak u BiH. Ako ima više od 14 godina, mora lično dati pristanak.

Međutim, Ministarstvo civilnih poslova BiH, vlade entiteta Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko distrikta BiH, kao treće administrativne jedinice, mogu podnijeti Vijeću ministara BiH zahtjev za naturalizaciju stranca. Time se procedura ubrzava.

Zahtjev mogu podnijeti i Vanjskotrgovinska komora BiH, privredne komore entiteta Federacija BiH i RS, Olimpijski komitet BiH, te sportski savezi koji su registrirani na nivou BiH.

Inicijativu o prijemu u državljanstvo može jednoglasnom odlukom pokrenuti i tročlano Predsjedništvo BiH, ali u tom slučaju se oni zovu “počasnim državljanima”.

Najpoznatiji počasni državljanin BiH je Bono Vox, pjevač grupe U2, kojem je pasoš BiH uručen 23. septembra 1997. godine uoči koncerta u Sarajevu.

Dobio državljanstvo nakon što je odustao

Američki košarkaš Alec Jeffrey Peters, kao “osoba od naročite koristi za BiH”, posebnom odlukom Vijeća ministara BiH, primljen je u bh. državljanstvo 23. juna 2022. godine. To je ujedno i posljednja takva odluka do sad.

Ispostavilo se da je Vijeće ministara BiH zakasnilo.

Četiri dana prije toga Peters je Košarkaškom savezu BiH saopćio da odustaje i da više ne želi igrati za reprezentaciju te zemlje.

“Mi smo prije više od pola godine predali papire za Petersa, vrhunskog igrača (španjolskog kluba) Basconie koji je izrazio želju da igra za BiH. Ništa nije urađeno i Peters je, nažalost, odlučio da neće da igra, jer mu nismo završili bh. pasoš”, kazao je za RSE Amer Čolan, generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH.

Vijeće ministara BiH nije obavijestilo Košarkaški savez (KS) BiH da je Peters primljen u državljanstvo BiH pet dana nakon svoje odluke. Ni KS BiH nije na vrijeme, prije nego što su državni ministri donijeli odluku, obavijestilo državnu vladu.

Sa Petersom su istog dana naturalizirani i ruska balerina Nataša Gaponko koja nastupa u Narodnom pozorištu u Sarajevu, te javnosti BiH nepoznati Paul Woods, Rafaele Fabrini, Rade Bulajić, Dario Krešić i Divna Zovko.

Ko su navedene osobe i zašto su “naročito važne za BiH”, iz Vijeća ministara nisu obavezni obrazlagati, jer odluka je “diskrecijska”.

Što se tiče drugih naturaliziranih sportista, među njima je, naprimjer, od 2018. godine i reprezentativka BiH Jonquel Orthea Jones.

‘Ekonomsko državljanstvo'

Vijeće ministara BiH je državljanstvo dodjeljivalo i brojnim “vlasnicima ili rukovoditeljima u firmama koje su investirale značajna sredstva u BiH ili zapošljavaju značajan broj radnika u BiH”.

Iz Ministarstva civilnih poslova BiH su za RSE pojasnili da “Pravilnikom nije propisano koliki iznos sredstava se smatra ‘značajnim', nego to cijene institucije nadležne za izdavanje Preporuke”. U ovom slučaju, Vanjskotrgovinska komora BiH, te privredne komore entiteta Federacije BiH i Republike Srpske.

“Mi smo u te preporuke davali, ali to je gotovo zanemarivo. U ovoj godini mislim da smo dali dvije-tri preporuke. Riječ je o licima koja su jako mnogo investirali ili rade specifične poslove. Naprimjer, rade za hrvatsku Inu, osobe iz Turske koji rade za Sodu iz Lukavca, neke bankare”, kazao je za RSE Ahmet Egrlić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Jedna od “osoba od naročite koristi za BiH” je i državljanin Turske Muzafer Čilek (Muzaffer Cilek), vlasnik tvrtke Čilek, koja se bavi proizvodnjom i prodajom dječjih soba, a koja ima jedan izložbeni salon u Sarajevu.

On je osnivač i član Upravnog odbora Fondacije “Alija Izetbegović”, čija je misija “očuvanje i promocija intelektualne ostavštine Alije Izetbegovića kao evropskog muslimanskog mislioca i prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne BiH”.

Čilek je Bakiru Izetbegoviću, sinu Alije Izetbegovića, prije sedam godina bio savjetnik u Predsjedništvu BiH, a odlukom Predsjedništva BiH imenovan je i za počasnog konzula BiH u turskoj regiji Bursa.

Državljanstvo BiH su odlukama Vijeća ministara BiH dobili i Ali Riza Akbaš (Akbas) i Čutur Fejzi kao predsjednici (direktori) i članovi uprave Turkish Ziraat banke u BiH. Tu su i Ahmet Salih Kansu koji je državljanstvo BiH dobio kao direktor predstavništva Turkish Airlinesa, te Bekim Muftarević, kao zvanični predstavnik Turske radiotelevizije (TRT) u BiH.

Državljanstvo je 2014. godine dodijeljeno i Ismailu Japiciji kao direktoru obrazovnih institucija “Bosna Sema” u BiH. Te institucije je uz podršku vlasti širom svijeta osnovao Fethullah Gulen kojeg turske vlasti od 2016. godine i pokušaja puča smatraju teroristom.

Pasoš BiH dobio je i Omer Četreš (Cetres), glasnogovornik turske ambasade u Sarajevu, budući da je bio na čelu balkanskog biroa turske državne novinske agencije Anadolija.

Državljanstvo je dodijeljeno u julu 2020. i “banjalučkoj Sirijki” Hildi Hrekes, koja se bavi crkvenim pjevanjem.

Živi u BiH, radi u Francuskoj

Francuski scenarist, pozorišni i filmski redatelj Francois Lunel u BiH je došao tokom ratnih dejstava u BIH, polovinom devedesetih godina prošlog vijeka.

Lunel za RSE kaže kako je Ministarstvo kulture, odnosno Vlada Federacije BiH dala preporuku za prijem u državljanstvo zato što je u Sarajevu radio mnogo predstava u vrijeme i nakon rata.

“Državljanstvo nisam dobio kroz brak, nego kao umjetnik. Oni su mi to ponudili, nisam ja to tražio. Dobio sam ga početkom 2017.”, kazao je Lunel za RSE.

BiH pasoš mu nije, kaže, pomogao, jer u BiH nije mogao naći posao. Sarajevo je Lunelova adresa stanovanja od 2010., a radno mjesto Francuska.

“U Starom Gradu u Sarajevu imam stan i producentsku firmu, ali sam potpuno izolovan što se tiče filmske industrije. Ljudi koji vode tu industriju me nisu uopšte prihvatili i integrisali. Nikad nisam mogao dobiti novac iz Fondacije za kinematografiju zato što ljudi koji vode tu fondaciju neće da me prihvate kao Bosanca koji je živio ovdje i tokom rata”, kazao je Lunel za RSE iz Marseja gdje trenutno snima film.

Negator genocida u redu za državljanstvo

Vijeće ministara BiH odluku o dodjeli pasoša strancima mora donijeti jednoglasno. Zbog protivljenja jednog ili više ministara neki zahtjevi su odbačeni ili “skinuti s dnevnog reda” sjednice.

Među njima je i slučaj Željka Vujadinovića, univerzitetskog profesora historije na Univerzitetu u Banjoj Luci.

Vujadinović, rođen u Nikšiću u Crnoj Gori, čiji je i državljanin, a jedan je od autora Izvještaja o Srebrenici, koji je 2004. sačinjen na inicijativu tadašnje Vlade Republike Srpske.

U tom izvještaju tadašnja Vlada RS je priznala da se u Srebrenici desio genocid nad Bošnjacima.

Vujadinović je kasnije sudjelovao u radu komisija, okruglih stolova i rasprava u kojima se negirao genocid u Srebrenici i dovodio u pitanje kredibilitet Međunarodnog tribunala za ratne zločine u Haagu (ICTY).

U svom kasnijem radu “Delatnost međunarodnog tribunala” tvrdi da “komisija nije priznala genocid”, te da je “termin ‘genocid' spomenut samo prilikom navođenja prvostepene presude generalu Vojske Republike Srpske Krstiću”.

“Studirao sam ovde, živim i radim ovde duže od 20 godina. Zbog toga sam i predao zahtjev, ima pet-šest godina. Preporuku mi je dala Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. To je trebalo biti na sjednici Savjeta ministara BiH, ali nije, pretpostavljam, ‘zbog nekih mojih stavova'. Zasad nisam dobio neko zvanično obrazloženje (Vijeća ministara o svom zahtjevu), pa ne mogu ni komentarisati”, kazao je Vujadinović za RSE.

Revizija državljanstava

Ministarstvo civilnih poslova BiH, nadležno i za pitanje državljanstva, u tri navrata vršilo je reviziju državljanstava više od 19.000 osoba naturaliziranih u periodu od 6. aprila 1992. do januara 2006. Posljednja revizija rađena je 2015. godine.

U prve dvije revizije oduzeto je 1.200 državljanstava osobama koje su državljanstvo stekle pomoću prevare, lažnih informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne činjenice, neprijavljivanje prebivališta, odnosno boravišta i adrese stanovanja u BiH ili nepodnošenje zahtjeva za izdavanje lične karte.

Za neke osobe nije pronađena dokumentacija već samo rješenje da je određena osoba dobila državljanstvo.