OSMAN HADŽIĆ JE PONOSNI DEDO: Uni mijenjam pelene

Na zakazani koncert u Italiji, poznati pjevač narodne muzike Osman Hadžić došao je direktno iz Portoroža, gdje se nalazi na odmoru s kompletnom porodicom.

Štedio i ulagao

-Ja sam oficijelno sa familijom na odmoru u Portorožu i ovaj nastupa sam prihvatio jer nisam daleko od Italije, samo neka dva sata vožnje. U Portorožu imamo tri kuće ,a vlasnici su moja braća i ja. Te kuće nam dođu kao da imamo jahtu u moru. To je nešto kao što imaju Holanđni, skočiš u vodu, okupaš se i kada ti je dosta, odmah iz vode u dnevnu sobu ili na terasu na sunčanje.

Znači da nisi ipak tračio vrijeme na estradi i da si na pravi način ulagaao zarađeni novac?

-Bilo bi zaista glupo da za 35 godna na estradi nisam nešto uštedio ili ulagao novac u nekretnine. Ipak, čovjek kada je mlad mora da misli i na stare dane, dane koje čekaju sve nas.

Oženio si sina, postao si i dedo?

-Sin mi se oženio prošle godine, a krajem te godine dobio sam i unuku Unu. Postati djed je tako prelijep osjećaj, Una je donijela takvu nevjerovatnu radost u naše živote da se riječima opisati ne može. Donijela je sreću kompletnoj familiji, kako mojoj tako i familiji moje braće i sestara. Činjenica da sam dedo me čini nevjerovatno sretnim, i svakodnevno se zahvaljujem dragom Allahu na svemu, jer sam od života dobio sto puta više već što sam očekivao. Kada vratim sve unazad i kada se sjetim iz kojih minusa i ispod minusa sam započeo sve, ma ja sam prezadovoljan.

Malo da pričaš o tom dijelu života?

-Život je kao EKG, čas  gore, čas dole. Moj otac ili naš otac je mnogo radio i nije mu bilo baš lagodno. Kada sam završio Osnovnu školu, ja sam već počeo da radim u Rijeci , Portorožu, u Sloveniji inače. Radio sam kao građevinski radnik, prvu godinu sam radio kao pomoćni radnik, a onda sam se usavršio. Bio sam moler, fasader, sve sam to znao da radim, a znam i danas.

Da li bi mogao, zlu ne trebalo, sve te poslove i danas da radiš?

-Kada ne bih imao druge opcije, da radio bih, i uopšte mi ne bi bilo teško. Ne stidim se ni jednog poštenog posla u životu. Pa, moja braća su napravila odlične karijere sa tim poslovima. Oni  su moleri i fasaderi, imaju svoje firme i odlično im ide.

Koliko imaš braće i sestara i da li je ikada dolazilo do sukoba između vas?

-Mi smo mnogobrojna porodica, ima nas sedmoro. Imam tri brata i tri sestre, ja sam najstariji. U jednom dijelu života bio sam i dadilja i brat, sav zarađeeni novac sam kao stariji, ulagao kako u njih, tako i u sebe. Kao najastariji bila mi jedužnost pomagati kako roditeljima, tako i njima. Nikada, ama baš nikada nije bilo nikakvih sukoba između nas, kako kad smo bili djeca tako isto i danas. Ako želim da ljetujem u Opatiji  bit ću u njihovoj kući, ako želim da vozim neko od njihovih automobila, vozit ću. Dakle sve dijelimo bratski i sestrinski i svi se jako volimo i poštujemo. Kao najstariji u nekim momentima ja sam njima pomogao, a danas kada bi meni zatrebalo nešto, utrkivali bi se ko će prije da mi pomogne.

Često si na putu, izložen raznoraznim opasnostima, da li se desila nekad neka kritična situacija koju pamtiš?

-Na svu sreću takvih momenata je jako malo, ali sjećam se jedne, kada sam se vozio sa Fazlom, koji je našu zemlju predstavljao na Evroviziji početkom devedestih godina. Putovali smo iz Bona u Njemačkoj, i baš nam je vremenski bilo tijesno, na koncert u Linz u Austriji.  I tada nam je jedan stariji bračni par iz Holandije  uletio, odnosno prešao na našu stranu. I bilo je baš gadno prevrtanje. Sjećam se rahmetli Neno Jeleč je spavao na zadnjem sjedištu i zamalo nije proletio kroz prednje staklo.

Da sada započinješ karijeru da li bi isto bio pjevač?

-Ja sam srednju školu završio zbog roditelja i ja sam znao da je mene sudbina preodredila da budem pjevač, ili ovako ili onako. Da nisam postao profesionalac, ostao bih isto u pjesmi. Tokom ove pandemije neke moje pjesme zahvaljujući novoj generaciji klinaca postale su jako popularnee i tražene. Iznenada su otkrili moju staru pjesmu „I ovako i onako“ koju mi je pisao Al'Dino, i ta pjesma mi je sada udarna na nastupima. Dakle, definitivno samo pjesma.

Zašto si ti baš od vas sedmoro postao pjevač. Da li je još neko od tvoje braće i sestara nadaren za pjesmu?

-Jeste, moja sestra Seliha i ona je odlično pjevala Hanku Paldum. Moja mama je dobro pjevala, pa moj otac dobro pjeva. Moj otac kada je htio profesionalno da pjeva, umrla mu je sestra veoma mlada i onda je sve to ostavio i harmoniku sahranio u stranu. Moj mlađi sin je nadaren, ali ga to zaista ne interesuje.

Ako bi ti unuka Una bila nadarena za pjesmu i željela da bude pjevačica da li bi joj pomogao, savjetovao da krene tim putem?

-Ako bude uz dedu i voljela dedu učinit ću sve za nju. Trenutno „vrišti“ veoma visoko, pa bi se moglo desiti da bude imala dobar glas hahaha. Svi su momentalno u porodici jako ljubomorni na mene, jer je stalno sa mnom i uz mene, a meni srce veliko kao planina.

Molim Boga da ostanu

Mijenjaš li Uni pelene, hraniš li je?

-Da sve radim što je potrebno. I mijenjam joj pelene, i hranim je, i pjevam joj. Za nju zaista sve. Trenutno su kod  mene u kući u Stuttgartu, jer su preselili iz Regensburga. Traže stan, a ja molim dragog Boga da ga ne nađu, da ostanu što duže. Budim se zajedno sa njom, ustajemo zajedno, a kada se probudi tada je najveselija.

Da li ti je pjesma „Ti mene ne voliš“ promijenila život?

-Nakon snimljena tri albuma sa Pecikozom, Harijem i Dinom, shvatio sam da treba nešto da mijenjam. Iz toga perioda imam ja odlične pjesme, pa i duete sa Merlinom i Harijem. Promijenio sam ekipu, otišao kod Tašketa i Viki, bio mjesec kod njih u kući, jednostavno bili su mi nafakali. Bila je to plodna i uspješna saradnja. Ove godine je punih 20 godina kako je ta pjesma nastala i još uvijek je veliki, enormni megahit. E, sada je to opet malo iziritiralo Peru Stokanovića i napravio mi je dvije ekstra dobre pjesme. Jedna je moderna i trendovska, a jedna je „Poljubac života“ i mislim da će ta pjesma ostati kao i „Ti mene ne voliš“.

Halid je estradni kralj

Nedavno si „sasvim slučajno“ bio gost Halidu Bešliću na koncertu u Osijeku?

-Ja sam dan prije pjevao u Orašju i krenuo sam kući za Njemačku, a onda sam usput vidio plakate u Zagrebu i još nekim mjestima u Hrvatskoj da gostuje naš Haldan. Bile su užasne gužve na putu, pa da ne bih stajao nekoliko sati, samo krenem za Osijek. I u bekstejdžu sasvim slučajno, spontano, dogovorimo se da izađem i otpjevam „Ti mene ne voliš“. Kasnije me Halid nazvao i rekao, da smo štimalli ne bi bolje naštimali. Halid je apsolutni estradni kralj i gospodin. Drago mi je da ga imam za kućnog prijatelja, a i za kolegu. Zaista ga volim i poštujem.

Razgovarao: Bato Šišić