Velež dobio priznanje – Sportske.ba

Novinar Al Jazeera Balkans Emir Delić na Facebooku je podijelio sjećanje na prvu gostujuću pobjedu Želje u Evropi…

Na današnji dan prije 20 godina Plavi sa Grbavice su zabilježili prvu evropsku pobjedu na strani još nakon legendarne sezone 1984/85

Ko bi mogao pretpostaviti da će navijači Želje čekati 14 godina na nova evropska uzbuđenja. Šokantna eliminacija od Videotona u polufinalu Kupu Uefa, ispraznila je navijače, pokvarila ambijent.

Rat je primorao Želju na reset. Krenulo se od nule, kompletno rukovodstvo je bilo novo, igrački kadar, pa i trenerski, izuzimajući Mišu Smajlovića i Boru Bračulja koji su ratnih devedesetih održavali klub, a bili su dio stručnog štaba i ranije.

Škotski Kilmarnock je bio “nagrada” za nezaboravnu titulu, osvojenu nakon pobjede nad Sarajevom, koja se dan-danas obilježava kao Zubandan.

Plavi su se predstavili Evropi prvi put nakon rata i sasvim solidnom izdanju. Škoti su kroz iglene uši prošli dalje. Moglo je biti i obrnuto, da je Željo iskoristio prilike i sarajevskoj utakmici.

Dvije sezone kasnije poljska Wisla iz Krakova bila je nadmoćna. Nakon sarajevskih 0:0, u kojim izabranici Dine Đurbuzovića nisu dali golove koje su trebali, u Poljskoj je Wisla slavila s 3:1.

Koban je bio igrač Frankowski, čini mi se da je dao sva tri gola u Krakovu. Muharemović je pogodio za plave.

Finu ekipu je imao Željo sa kapitenom Muharemovićem, a tu su bili i Gušo, Alihodžić, Mulalić, Muratović, Biščević, Bešlija, Žerić, Geca, Joldić… pa, pomalo zaboravljeni Radonja, Prepoli, Garčević… Željo nije napravio što je morao u tom prvom meču na Koševu pred 20.000 gledalaca. Promašili su prilike, a Senad Žerić je zaradio isključenje zbog koškanja sa protivnikom.

Naredne sezone (2001/2002) Željo je prvi put zaigrao u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Na klupi je bio novi trener Amar Osim, koji je polovinom prethodne sezone smijenio Đurbuzovića. Željo Namjerio se na bugarski stroj, Levski iz Sofije. S Ljupkom Petrovićem na klupi i Ljubomirom Vorkapićem kao sportskim direkrorom. Sjećam se da mi je u Holiday Innu tokom intervjua više pričao o Elviru Rahimiću, nego o svom klubu. Čudio se kako to da ga nema u reprezentaciji BiH. Bugari su stigli u Sarajevo s oreolom balkanskog Reala. Neki je domaći tajkun upumpao novac i htio je odmah rezultat.

Većina igrača iz prošle sezone je ostala u ekipi, a tu su bili i Gredić, Adžem, Karić, Zubanović, Žerić, te Alić, Kunić, Fatić, Holjan, rezervni golman Hasanspahić… Plavi su mini pripreme za ovaj meč obavili u Beogradu u poznatom centru FK Partizan – Zemunelo. Tu su ih dočekali gostoljubivi domaćini Ćurković, Bjeković i Zečević nakon jednog telefonskog poziva Ivice Osima. U Sofiji se Željo proveo k'o bos po trnju. Kružikova mreža je bila zatrpana, završilo je 4:0. Bilo je to tek zagrijavanje za ono što slijedi dogodine.

U sezoni 2002/03 plavi su opet u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ovog puta u prvom kolu rival je Akranes sa Islanda. Islanđani prije 20 godina nisu igrali kvalitetan fudbal. Svi su bili sigurni da će Željo potopiti ostrvo s kojeg se golim okom vidi sjeverni pol.

Putovanje iz Sarajeva bilo je izazovno. Slijetanje u Glasgow čartera koji su napunili igrači i stručni štab, članovi uprave, sponzori, navijači i novinari. Raznolika struktura putnika. Nekima je to bilo prvi put da uđu u avion. Bilo je zgodnih anegdota. Dugo putovanje stvaralo je nervozu, pa su zapalili cigare. Posada Adrie airwaysa u čudu je gledala kako im se dimi u avionu, dok su navijači poskakivali u ritmu pjesme “ja te volim Željo”….

U Sarajevu je bilo toplo, oko 35 stepeni Celzijusa, a u Reykjaviku nas je dočekala kiša i temperatura oko 7 stepeni. Mnogi su se pokajali što se nisu raspitali za vremenske uvjete. Majice kratkih rukava i šorceve nisu imali gdje obući, pa su tražili po skupim buticima šuškavce i dukserice s kapuljačom.

Oni za biznis nadareni ponijeli su u avion viski i cigare koje su našle mušterije među našim ljudima koji žive na Islandu. Putovanje im se tako isplatilo.

Dok smo čekali utakmicu, vrijeme smo kratili šetajući Reykjavikom. Tako smo vidjeli kuću u kojoj su Regan i Gorbačov potpisali kraj Hladnog rata. Išli smo u katedralu, jednu od najvećih građevina u gradu s koje se vidi Sjeverni pol.

Ali, najveći hit je bila posjeta Plavoj laguni. To je najpoznatiji spa centar na Islandu. Temperatura vode u Plavoj laguni je uvijek oko 37-39°C, a puna je morske soli i plavo-zelenih algi. Raznim procesima voda se dodatno čisti od bakterija prije nego što dođe do bazena i mijenja se svakih par dana kako bi uvijek bila svježa i čista. Nikad poslije toga ništa slično nisam doživio. Definitvno jedno od najljepših iskustava u životu.

Utakmica se igrala po kiši i jakom vjetru na stadionu smještenom stotinjak metara od mora, a odlučena je golom Almira Gredića. Pogodio je više sretno nego spretno (uz pomoć vjetra) mrežu gostiju i potvrdio prolazak u narednu rundu kvalifikacija za Ligu prvaka.

Lijep izlet na Islandu pokvarila je putnička agencija koja je organizovala let. Naime, umjesto da sačeka ekspediciju, oni su se odlučili da iskoriste vrijeme i odrade još koji aranžman. Tako se nisu pojavili na vrijeme na aerodromu, pa smo nervozni, umorni i gladni čekali nekih 12 sati da poletimo za Sarajevo.

Vrijeme do polijetanja neki putnici su iskoristili da prođu kroz aerodromsku ponudu, počaste se i ostanu zauvijek upamćeni osoblju zračne luke u Reykjaviku.

Naredni protivnik Želje, bio je norveški Lilestrom…