Primarna zdravstvena zaštita je devastirana

– Živimo u Hrvatskoj i poštapalica “da je nešto u K” je općepoznata. Ja se 12 godina bavim zdravstvom, radim u nekom području zdravstvene zaštite i sve što smo dobivali od naše zdravstvene administracije je bilo za K. To je jedini način da u jednoj rečenici sve sumiram, rekla je uvodno.

Istaknula je kako su prosvjedovali i prije šest godina i da se od tada ništa nije promijenilo. 

– Tada smo prosvjedovali zbog specijalizacija, zbog penalizacije koje se vežu za specijalizacije. Prosvjedovali smo zbog nejednakosti svih specijalizanata u RH, za sve mlađe generacije koje su trebale doći iza nas. I jako je žalosno i poražavajuće da se u šest godina ništa nije promijenilo.

Najava reforme zdravstva

Osvrnula se i na najavu zdravstvene reforme ministra zdravstva Vilija Beroša.

– Stalno nešto najavljuju. Nama je dosta najavljivanja, mi hoćemo da se one počnu događati, hoćemo djela, a ne riječi, istaknula je liječnica Livojević.

Dodala je kako nije vidjela niti jednu konkretnu mjeru koja se najavljuje.

– Kad sam se ja bavila istraživanjem na tu temu, naletila sam na reformu iz 2002. kada je ministar bio Andro Vlahušić. Devedeset posto stvari ostalo je isto i dalje iste stvari pokušavamo mijenjati 20 godina kasnije. Vlahušić je 2002. rekao da nam je populacija stara, da moramo izgraditi hospicije. Koliko je hospicija u 20 godina izgrađeno, upitala je.

– Dosta nam je najava, sastanaka, priča. Zdravstvena administracija priča i najavljuje već 20 godina. Da se bar nešto promijenilo pa bi možda bili zadovoljniji.

“Dobivanje specijalizacija je netransparentno”

Na upit što ju tišti, što ne valja na njenom radnom mjestu.

– Dobivanje specijalizacija je netransparentno. Problem ide još i dublje. Ja sam godinu dana čekala da HZZO raspiše natječaj za staž. To je ustanova koja bi trebala planirati unaprijed. Kako je moguće da se godinu dana čeka na natječaj za staž, a to je tek početak, da uopće možete položiti ispit i krenuti na specijalizaciju, rekla je i istaknula kako je u tih godinu dana dok je čekala skupljala kruške, pekla rakiju i radila ajvar.

– Dobiti specijalizaciju je lutrija. Dobiju je oni koji imaju adekvatno ime i prezime, rekla je liječnica Livojević.

Na pitanje boji li se da će zbog javnih nastupa teže napredovati u karijeri, rekla je “kako bi imala strah kada moj trud, sposobnost, rad i zalaganje nije osnovno što omogućuje liječnicima da napreduju u karijeri”.

– Omogućuje se onima podobnima, koji slušaju sefove bez pogovora, rekla je.

Na pitanje tko će ostati u bolnici s obzirom da nedostaje infektologa, sestara, neurologa, tehničara, liječnika hitne medicine…, rekla je da će ostati oni koji su bili na prosvjedu 24. rujna. 

– Mi želimo ostati u RH, zato smo i prosvjedovali. Tražimo mrvu političke volje da se stvari počnu mijenjati i da nas ne tjeraju van, rekla je Livojević.

Jedan kirurg je prije dva mjeseca rekao da je u Hrvatskoj normalno i očekivano da čovjek umre ako nema koga nazvati.

– Ta osoba je produkt ovog zdravstvenog sustava. Da imamo iole uređeniji sustav takvi pojedinci ne bi postojali. Osobno što smatram da je to uvreda i bacanje ljage na svakog poštenog liječnika. To je suprotno svim vrijednostima za koja se mi zalažemo. Umjesto da se javno osudilo tu izjavu i da je snosio sankcije takve se naziva uglednim liječnicima, rekla je. 

Dodala je i kako nju redovito nadređeni zovu da pogledaju njihove stranačke kolege ili neke važne ljude. 

– Kažem pogledat ću, ali će čekati svoj red.

Primarna zdravstvena zaštita

– Mi smo otvoreno rekli kakvo je stanje, prijedlozi postoje, treba političke volje da se stvari počnu mijenjati. Ako postoji politička volja naći će se i način. Svi se sjećaju Lex Agrokor od kada su ga spomenuli do kada je donesen, rekla je Livojević istaknuvši kako je ona zbog svoje složene obiteljske situacije ne može otići van, ali da je odavno predala papire u Švedsku i da je registrirana pri njihovoj komori. 

Kad je riječ o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, rekla je da je ta grana devastirana.

– Primarna zdravstvena zaštita je ono što u razvijenim zemljama i sustavima nosi 90 posto zdravstvene zaštite i mora biti temelj, temeljna stepenica. Kod nas je situacija takva da 739 timova obiteljske medicine ima nositelja koji je 60+ godina. To znači da će u narednih pet godina 738 njih otići u mirovinu i da će milijun i 400.000 ljudi ostati bez liječnika obiteljske medicine. Imamo 128 specijalizanata obiteljske medicine, a trebamo 800. To je omjer snaga. Tko će nas liječiti, upitala je.