“Zvali su me umišljeno bolesnim, sve vrijeme igram sa nogom i pol, nikad mi nije bilo dobro”

U aprilu 2000. godine neke od najvećih svjetskih zvijezda stigle su u Sarajevo kako bi odigrali egzebicioni meč za pomoć djeci u BiH. Među slavnim i zvučnim imenima bio je i Roberto Baggio koji je bio i strijelac jedinog gola u meču Bosna i Hercegovina – FIFA-ine zvijezde.

Baggiova karijera nakon tog gostovanja u Sarajevu će potrajati još četiri godine, provest će ih u Bresciji nakon što j eranije igrao za Fiorentinu, Juventus, Bolognu, Inter i Milan. Čuveni Italijan se smatra jednim od najboljih driblera ikada, a kakav je igrač bio najbolje govori činjenica da je 1993. godine dobio Zlatnu loptu.

Njegovu karijeru su obilježile brojne povrede, još kao 18-godišnjak pokidao je ligamente koljena, tada je završio sa 220 šavova u koljenu. Prije nekoliko godina je opisao kakao mu je bilo igrati fudbal.

“Zvali su me umišljeno bolenim. Nisu znali da sam ja, cijelu svoju profesionalnu karijeru, igrao s nogom i pol.”

“Hiljade dodatnih sati rada za održavanje noge na životu koji bi bio kraći iz dana u dan. Nikad mi nije bilo dobro, nikad. Da sam igrao samo utakmice kada sam se osjećao 100 posto, pričali bismo o tri utakmice godišnje.

Otkad me javnost poznaje, živim s bolovima, 220 šavova i koljenom kao da je sat. Moj najbolji dribling je bio upravo to, ići naprijed, uprskog svemu. Ne obazirući se na male razgovore, svaki dan postavljam nove ciljeve ispred sebe”, ispričao je Baggio svojevremeno.

Njegova prva operacija je bila toliko zastrašujuća da je iz očaja tražio od vlastite majke da ga ubije jer nije mogao da trpi bolove.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

“Kada sam se probudio, bio sam uplašen. Desna noga je postala tanka poput ruke. Koljeno je bilo natečeno poput dinje. Sve se džalo sa željeznim spajalicama. Osjećao sam nevjerovatnu bol”, prisjetio se Baggio.

“Bio sam potpuno uništen, nisam osjećao nikakvu nadu. Bilo mi je toliko loše da sam se okrenuo prema majci i rekao joj: “Mama, ako me voliš, ubij me, ne mogu ovo da trpim'”.

Nakon što je definitivno okačio kopačke o klin kao da mu je laknulo jer kako je sam svojevremeno kazao konačno je završio sa patnjom.

Legendarni “Božiji repić” danas živi sa svojom porodicom na imanju te živi život oubičajan za jednog farmera.

“Cijepam drva, vozim traktor, bager, multikutiator… Navečer sam toliko umoran da me boli glava”, rečenica je kojom je nedavno opisao svoju svakodnevnicu.

Iako potiče iz katoličke porodice, tokom karijere se okrenu budizmu kojeg i danas praktikuje. Svojevremeno je i sam priznao da ga je prelazak na budima na neki način ostavio u životu.