Pokrenuo je loptu ispod Kavkaza i fura svoj stil

Teško je shvatiti genijalnost nekih pojedinaca, teško možemo spoznati njihov unutrašnji svijet i put razmišljanja, koliko god nam na prvi pogled izgledao lagano i prihvatljivo. Možda nikada nećemo ni saznati ko je zapravo bio genijalac koji je prstom pokazao na ludog klinca sa Kavkaza.

Bilo je ljeto, julske vrućine su udarale, tražio se svaki trenutak za hlad, a u to vrijeme na jugu su odlučili da dodatno zapale stadione i fudbalski svijet.

Novac je vrijedan, a na razbacivanje istog gledaju vas kao nekog pohlepnog vladara koji misli da je u novčanicama cijela smisao. I kako drugačije gledati na onu gospodu sa juga koja “baciše” kako tada mnogi rekoše, deset miliona eura, za “nekog tamo” Khvichu.

I dobro, dugo treba da mu se nauči ime, pa lagano ćemo to vježbati, zove se Khivcha, preziva Kvaratskhelila, dakle – Khivcha Kvaratskhelia, gruzijski fudbalski fenomen koji gura svoj stil.

Stigao je u Napoli za deset miliona “bačenih novčanica”, a četiri mjeseca kasnije vrijedi 35 miliona, ima 21 godinu i momak je koji je upalio alarme širom zapada pa velikani kucaju i zivkaju na adresu Napolija dok se oni “pohlepni” skauti i “bogataši” sa juga smješkaju svim onim znalcima i fudbalskim filozofima koji su se čudili šta uradiše.

Čudan je to klinac mnogi će reći. Gradsko je dijete, momak Tbilsija, a njegov talenat je neki dar od Boga ili pokretač neke nove sportske filozofije, pa da se i ispod tog čelinčnog Kavkaza napokon zakotrlja lopta u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Ne treba puno gledati karijeru gdje je briljirao u tamo dalekoj Gruziji, a i Rusi su ga u nekoliko navrata pokušali integrisati u ozbiljne evropske fudbalske puteve, ali kao da nisu imali živce pa se vodiše politikom “ma šta će nam on”.

Možda zvuči malo oštro, kakav fudbal i Kavkaz, ko tamo igra, tamo je hrvanje sve? E sada će biti novi stil hrvanja, hrvat će se i boriti velikani za momka koji fura svoj stil i ne gleda u druge. Poslušao je poziv sa juga Apenina i zahvalio se na pravi način – igrom na terenu.

Opet je miran, povučen, nije šminker ni neki mangupčić, svoj dečko, svog naroda, svoje kulture i takav je na terenu, jednostavan i čaroban i teško će ga neki primijetiti u moru vrhunskih zvijezda i napucanih imena.

Ali, pazite, ne govori se ni o legendarnom Kakhi Kaladzeu, novoj epohi gruzijskog sporta, ne govori se o nekom talentovanom klincu, u Gruziji su mirni, kao da spremaju neko zatišje pred buru, možda eksploziju? Možda je fudbalska eksplozija upravo aktivirana ispod čvrstog Kavkaza?

Bez afera, bez skandala, bez velikih reklama sa tinedjžerskom frizuricom i laganom bradicom drži lekcije, koje sve više i više primjećuju i ovi ufurani fudbalski vladari koji misle da mogu sve, a koliko mogu u borbi za junaka iz nekog drugog svijeta? Vrijeme će pokazati.

Da ponovimo još jednom i da dobro uvježbamo njegovo ime, trebat će nam sigurno u budućnosti na fudbalskim terenima u velikim utakmicama – Khvicha Kvaratskhelia.