Kada su španski naučnici naišli na čudan slučaj žene koja je imala 12 različitih vrsta tumora prije 36. godine života, odlučili su da malo detaljnije pogledaju njene gene kako bi vidjeli šta je tome uzrok.
Ova 36-godišnjakinja je prvi put liječena od raka u dobi od dve godine. Kada je imala 15, dijagnostikovan joj je rak materice. U 20. godini hirurški je uklonjen tumor parotidne žlezde. Godinu dana kasnije, imala je sarkom.
Dok je prolazila kroz svoje 20-e i 30-e, dijagnostikovano joj je nekoliko različitih tumora. Ukupno ih je imala 12, od kojih je pet bilo maligno. Stoga je međunarodni tim naučnika, predvođen stručnjacima iz španskog Nacionalnog instituta za istraživanje raka, uzeo uzorke njene krvi i sekvencirao DNA kako bi analizirao genetske mutacije unutar hiljada pojedinačnih ćelija.
Pritom su otkrili nešto čudno; ova žena imala je jedinstvenu mutaciju zbog koje je bila izrazito sklona razvoju tumora. Imala je mutaciju u obe kopije gena MAD1L1, što do sada nije viđeno kod ljudi. Naime, i prije su zabilježene mutacije na tom genu; čak su ih imali i članovi porodice pacijentkinje. Ali ovo je prvi put da je uočena promjena na obe kopije gena.
Gen MAD1L1 odgovoran je za ključni dio mehanizma koji pomaže u poravnavanju hromozoma prije dijeljenja ćelija. Dvostruka (ili homozigotna) mutacija gena MAD1L1 bila je smrtonosna za embrione miševa, tako da je vrlo iznenađujuće da je otkrivena kod ljudi.
Ove mutacije su kod 36-godišnjakinje prouzrokovale disfunkciju pri replikaciji ćelija i nastanak ćelija s različitim brojem hromozoma. Otprilike 30-40 odsto njenih krvnih ćelija imalo je abnormalan broj hromozoma, piše Science Alert.
Hromozomi su način na koji je priroda uspjela da riješi problem razdvajanja dva identična molekula DNA na suprotne polove ćelija za vrijeme mitoze i mejoze.
Moramo uzeti u obzir da je jedan molekul DNA nekoliko hiljadu puta duža od veličine ćelija. Taj problem riješen na način da se molekul DNA kondenzuje, tj. omota pri čemu nastaje hromozom. Ljudi obično imaju 23 para hromozoma unutar ćelijskog jezgra; jedan dolazi od majke, a drugi od oca.
“Još uvijek ne razumijemo kako je pacijentkinja mogla da se razvije tokom embrionalne faze”.
Osobe s rijetkim sindromom MVA imaju u nekim ćelijama različit broj hromozoma te često probleme pri razvoju, mikrocefaliju (gdje je djetetova glava manja od prosječne), kognitivne poteškoće te su skloniji razvoju tumora. No, u ovom slučaju, pacijentkinja nije imala intelektualnih teškoća i živjela je relativno normalnim životom.
“Još uvijek ne razumijemo kako se pacijentkinja razvila tokom embrionalne faze niti kako je mogla da prevlada sve te patologije”, rekao je molekularni biolog Markos Malumbres iz španskog Nacionalnog instituta za istraživanje raka.
Mada još uvek nije poznata tačna uloga aneuploidije (odstupanja od broja hromozoma) pri razvoju raka, utvrđeno je da oko 90 odsto tumora ima ćelije raka s dodatnim ili manjim brojem hromozoma.
Studija je otkrila da osobe s aneuploidijom, poput 36-godišnje žene, imaju pojačani imunološki odgovor; što bi moglo pružiti nove mogućnosti za kliničko liječenje pacijenata s ovim stanjem.
Istraživanje “Biallelic germline mutations in MAD1L1 induce a syndrome of aneuploidy with high tumor susceptibility” objavljeno je u časopisu Science Advances.
GIPHY App Key not set. Please check settings