Konstruktivan razgovor, odluka o štrajku do kraja tjedna

Gosti emisije HTV-a Otvoreno urednika i voditelja Mislava Togonala bili su predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata Renata Čulinović Čaić, predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić, državni tajnik u Ministarstvu zdravstva Tomislav Dulibić i privatni poduzetnik u zdravstvu Nikica Gabrić.

Čulinović Čaić: Do kraja tjedna odluka ide li se u štrajk ili ne

Predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata Renata Čulinović Čaić rekla je kako je danas u Banskim dvorima bio konstruktivan razgovor.

– Na stol smo stavili gotovo sve probleme, nije ipak baš bilo vremena za sve, ali se jasno se identificiralo u čemu su problemi i što su stremljenja liječnika. A to je prvenstveno osigurati siguran zdravstveni sustav u kojem će pacijenti dobiti kvalitetnu skrb kakvu trebaju dobiti, a liječnici neopterećeni, odmoreni, koncentrirani i moći takvu skrb pružiti. Dobila sam dojam na današnjem sastanku da je politika shvatila probleme na koje mi ukazujemo. Shvatili su da je krajnje vrijeme da krenemo s konkretnim potezima i takve konkretne poteze smo danas čuli, barem u jednom dijelu. Temeljem toga Glavni odbor Hrvatskog liječničkog sindikata mora donijeti odluku hoće li se krenuti u štrajk ili ne. Ja ću njima prenijeti sve što je bilo, koraci su bili, pomaknuli smo se i vjerujem da ćemo se naći na jednom dobrom tragu svi zajedno. Odluka Glavnog odbora će biti do kraja tjedna i onda ćemo moći reći hoćemo li najaviti štrajk i krenuti s procedurom mirenja što propisuje zakon ili ne, objasnila je Čulinović Čaić.

Luetić: Prvi test današnjeg sastanka 28. travnja

Predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić ponovio je riječi kolegice Čulinović Čaić da su se danas na sastanku dijelom riješile neke stvari, a dijelom nisu.

– Dogovorili smo uredbu o koeficijentima. Četiri su bila zahtjeva krovnih liječničkih organizacija. Za zakon o radnopravnom statusu liječnika rečeno je da ide u proceduru paralelno s propisom koji će definirati zakone u javnim službama, to smo čekali 3,5 godine. Još su bila dva zahtjeva, a tiču se vremensko-kadrovskih normativa i tzv. robovlasnički ugovora za specijalizante. Ono što je današnji sastanak izrodio to je sigurno korak naprijed. Razgovarali smo s predsjednikom Vlade, najodgovornijom osobom u izvršnoj vlasti, ali naravno, kao i do sada, cijenit ćemo djela, a ne samo obećanja. Prvi test ovog današnjeg razgovora je već 28. travnja kada uredba o koeficijentima treba biti usvojena na Vladi, istaknuo je Luetić.

Upitan smatra li da ministar nema dovoljnu političku težinu s obzirom na to da se uključio premijer, Luetić je rekao kako su oni tražili sastanak s premijerom. Također smatra da je dobro da se premijer uključio u ova pitanja.

– Dobro je da je premijer prepoznao da je zdravstvo itekako važna tema za sve građane RH. A ima li ministar političku težinu ili ne to trebaju odgovoriti premijer i ministar. Naš vid rješavanja je upravo premijer jer rješenje traži međuresornu suradnju, traži odluke na razini cijele Vlade i mislim da on treba biti taj koji se treba uključiti u rješavanje tih problema, dodao je Luetić.

Dulibić: Mi se suštinski slažemo u svemu s kolegama iz udruga

Državni tajnik u Ministarstvu zdravstva Tomislav Dulibić na pitanje zašto je premijer na kraju trebao prelomiti rekao kako ministarstvo već duže vrijeme razgovara sa svim udrugama.

– Kao što sam već više puta rekao bilo je stvar samo dinamike. Mi se suštinski slažemo u svemu s kolegama iz udruga. Svi vole razgovarati s premijerom s obzirom na to da je politički najodgovornija osoba u državi. Smatram da smo danas napravili jedan vrlo konstruktivan dijalog koji će dovesti do daljnjeg unaprjeđenja međusobnih odnosa, rekao je.

Dodao je kako se prekovremeni rad liječnika normalno plaća. 

– Uredba o koeficijentima na razini godine koštat će oko 74 milijuna eura bez prekovremenog rada, a s prekovremenim radom preko 100 milijuna eura, istaknuo je.

Gabrić: Uvesti profesionalno rukovodstvo, zdravstvom moraju upravljati menadžeri

Privatni poduzetnik u zdravstvu Nikica Gabrić upitan što kaže o dogovorima i što bi poduzeo da je on ministar rekao kako on ne bi bio ministar te dodao da je zdravstveni sustav vrlo složen sustav.

– Zamislite ga kao veliku bačvu od 50.000 litara vina u stoljetnom podrumu koliko traje i stoljetna medicina. Iz toga sustava curi stalno na tisuće rupa. Ni jedna od tih rupa nije značajna da bi utjecala na ukupno zdravstvo. Ali tisuću rupa čini 10 velikih problema. Prvo bih zatražio, kad bih bio u prilici i da sam mlađi, nacionalni konsenzus oko zdravstva s političkim strankama na opoziciji da nema rasprave o tome da donosi HDZ, SDP ili tko je na vlasti suprotne stvari. Drugo, napravio bih veliki masterplan o tome što želim stvoriti u idućih 10 godina – koje bolnice bih sagradio, koje bih zatvorio. Primjerice u Zagrebu bih sve paviljonske bolnice iselio u Blato – Vinogradsku. Traumu. Klaićevu i Merkur. Smjestio bih ih blizu velike prometnice s velikim parkiralištima. Nadalje bih uveo profesionalno rukovodstvo – menadžeri moraju upravljati zdravstvom. Nijedan današnji ravnatelj bolnice nije u stanju pročitati završni račun, naglasio je Gabrić.

– Upravljati Rebrom je teže nego upravljati najvećim brodogradilištem ili najvećim poduzećem u Hrvatskoj. A mi kažemo da upravljač na Rebru treba biti profesor doktor. Prof. dr. nema nikakve veze s time, prof. dr. dobro predaje studentima na fakultetu, a ne da upravlja bolnicom, dodao je.

Što se tiče većih plaća za liječnike kazao je da liječnici moraju dobro živjeti, ali da bi uveo mjerenje rada.

– Kao što radim u svojoj privatnoj praksi, bila bi evidencija rada. Ujutro dođete u 8 sati prislonite mobitel, a u 16 kad idete doma opet ga prislonite. Mjerite rad, svaki se rad može izmjeriti, svaki se rad može vrednovati. Ne može biti da neki ljudi ne rade. Recimo, u Zagrebu imate ljude koji predaju na fakultetu. Održe predavanje od 10 sati, a prime godišnje 20.000 eura. Vrijedi li tih 10 sati 20.000 eura? Vi morate u zdravstvenom sustavu mjeriti što se napravilo, koliki broj operacija, koliko pregleda, kakvi su ishodi, nije svejedno da ste vi nekog operirali nego i kakvi ishodi. Liste se mogu smanjiti. Liječnici koji rade više se trebaju stimulirati. Počet ću od svoje struke – ne može biti ista cijena pregleda oftalmologa jednaka cijeni pregleda neurokirurga. Mora postojati nešto što garantira socijalnu sigurnost, a sve se drugo može izmjeriti, objasnio je detaljno Gabrić.

Luetić je rekao kako Gabrić to promatra iz svog iskustva, a većinski iz privatne klinike. 

– Javni zdravstveni sustav treba odgovoriti na sve zdravstvene potrebe naših građana. Ne izolirano na oftalmološke ili neurokirurške nego na sve zdravstven potrebe. Zdravstvene potrebe hrvatskih građana, bez obzira na to što se stanovništvo smanjuje, su sve veće jer imamo sve starije stanovništvo. Naš zdravstveni sustav za 10 godina trebat će još više odgovoriti na zdravstvene potrebe našeg stanovništva. Šefovi, dakle upravitelji na nižoj, srednjoj i višoj razini su odgovorni za izvršavanje posla – bolje, brže, kvalitetnije, sigurnije za pacijenta, s boljim ishodom, ili manje od toga. Trenutačno imamo manjak od 2000 liječnika u Hrvatskoj. Ne bi bilo 3 milijuna prekovremenih sati da imamo dovoljno liječnika. Treba nam veći broj liječnika, medicina se usložnjava, medicinski postupci su sve složeniji i nama trebaju visokoprofilirani stručnjaci, objasnio je Luetić.

Dodao je da se nagrađivanje predviđa u zakonu o ravnopravnom statusu liječnika – nagrađivanje liječnika za izvrsne rezultate, za privlačenje liječnika u manje sredine.

Što je to vremensko-kadrovski normativ

Čulinović Čaić objasnila što je vremensko-kadrovski normativ koji traže liječnici.

– To je definiranje vremena koje je potrebno za jedan kvalitetan pregled ili neki medicinski postupak. To je vrijeme koje liječnik ima da može provesti sa svojim pacijentom, rekla je.

Dodala je kako je u bolnicama gdje ima malo liječnika, a puno pacijenata teško organizirati službu.

– Tada nemate dovoljno vremena, recimo 20 minuta za kirurški pregled. Ja često nemam 20 minuta za pregled jednog pacijenta, istaknula je te dodala kako neki umiru od posla, a nekima je lagodnije, pa čak i u istoj bolnici razlike postoje od odjela do odjela.

Također je rekla da dnevno popodne i po noći na objedinjenim hitnim bolničkim prijemima ima 50-70 tzv. hitnih pregleda koji nisu hitni.

– Urušena nam je primarna zdravstvena zaštita, do obiteljskog liječnika ne mogu, nemaju ga, ne znaju tko je i onda dolaze u hitnu službu. Radi se trijaža, a svatko tko odmah ne dođe na red je nervozan, istaknula je.

Luetić je dodao da smo mi piramidu okrenuli. 

– Umjesto da je obiteljska medicina baza gdje ljudi rješavaju 80% svojih medicinskih potreba, ona je kadrovski devastirana. Imamo kadrovski urušenu primarnu zdravstvenu zaštitu koja ne odgovara potrebama. Pacijenti se onda javljaju na višu instancu, a to su bolnički hitni prijemi, rekao je.

Problem primarne zdravstvene zaštite

Dulibić je rekao kako je problem primarne zdravstvene zaštite star više od 30 godina. 

– Nisu se raspisivale specijalizacije. Plaće u primarnoj zdravstvenoj zaštititi ako govorimo za liječnike koji rade pri domovima zdravlja su dosta niže u odnosu na kolege koje rade u bolnicama. Ovom uredbom o koeficijentima značajno ćemo im povisiti plaće i raspisali smo ukupno 922 specijalizacije. Veliki je interes za bolničke specijalizacije, mladi ljudi žele prvenstveno ići u bolnice, naglasio je.

Što je specijalizacija

Luetić je istaknuo kako specijalizacija nije školovanje nego edukacija uz rad.

– Specijalizant pet godina za vrijeme specijalizacije ne sjedi pet godina u klupi na fakultetu i sluša predavanja nego svakodnevno radi. Krvavo radi, dežura, radi u hitnom prijemu, u operacijskoj sali, u intenzivnoj njezi i radeći uči svoju specijalnost. To je specijalizacija. Do 2019. godine mi smo imali jedinstveni slučaj u Europi da su ugovori bili penalizacijski, kažnjavali su raniji odlazak iz ustanove. Oni su bili robovlasnički zato što su bili takvi da je specijalizant za raniji odlazak iz ugovornog razdoblja, primjerice pet godina morao vratiti sve brutto plaće za pet godina perioda ili je bilo ugovora na dvostruko razdoblje da su morali vratiti svoje bruto plaće za 10 godina. To je u konačnici značilo da specijalizant zato što je radio mora platiti bolnici. On je dobio neto iznos plaće, a morao je platiti bruto bolnici, dakle vratiti sve one poreze i prireze koje je bolnica na njegovu plaću dala. Kad smo to govorili kolegama u EU-u oni se nisu mogli načuditi da to postoji u EU i da se to provodi na terenu, objasnio je Luetić.

– Prijedlog HLK-a je bio da se uvedu državne specijalizacije, da se ne bi specijaliziralo za bolnicu nego bi specijalizirali za Hrvatsku. Onda bi bolnice uzimale gotove specijaliste. Tu više ne bi bilo priče o tzv. penalizacijama i ono što bi trebalo upotrijebiti, kao što cijela Europa upotrebljava, su stimulacijske mjere za privlačenje liječnika u neke bolnice, nek sredine ili neke manje atraktivne specijalizacije, dodao je.