Zadrugari ‘Ludbreškoga kraja’ opskrbljuju škole i vrtiće

Prije devet godina 12 proizvođača povrća i voća iz okolice Ludbrega, odlučilo je osnovati Poljoprivrednu zadrugu. Nazvali su je “Ludbreški kraj”, jer su tada mislili da će im se priključiti samo poljoprivrednici s toga područja. No interes je svake godine bio veći, pa danas imaju 111 zadrugara i kooperanata s područja Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke i Zagrebačke županije.

– Ideju je potaknuo gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić. Okupio je nas poljoprivrednike koji bi htjeli poticati to novo zadrugarstvo, kakvo je prema Zakonu tada moglo biti, da vratimo tradiciju u ovaj ludbreški kraj, rekao je Saša Lenček, predsjednik Poljoprivredne zadruge “Ludbreški kraj”.

Mirko Lastavec iz Hrastovskog također je bio među osnivačima. Od početka je vjerovao da će on i drugi poljoprivrednici, tako lakše pronalaziti put do kupaca. Drago mu je što se nije prevario.

– Prije devet godina kad se počelo razgovarati o tome, nisam bio skeptičan. Obožavam raditi i radim. Ove godine ću proizvoditi bučino ulje, hajdinu i pirovo brašno, a imat ću i patlidžane za zadrugu, rekao je.

Povrće su počeli saditi na manjim površinama, no nakon što je zadruga sklopila ugovor o otkupu proizvoda s prehrambenom tvrtkom iz Koprivnice, bilo je sve više zadrugara, ali i površina prekrivenih paprikama, patlidžanima i krastavcima kornišonima za koje postoji nekoliko otkupnih stanica na sjeveru zemlje.

Plastenici Josipa Haleca iz mjesta Dubovica nedaleko od Ludbrega puni su cvijeća koje svakoga dana prodaje na obližnjim tržnicama, dok su u drugima mlade biljčice različitog povrća. U ludbrešku zadrugu učlanio se prije pet godina i ta mu se odluka pokazala vrlo dobrom.

– Sada pikiramo papriku, da bude za sadnju oko 20.5., rekao je.

Svojim članovima i kooperantima zadruga osigurava sjeme, folije, mrežice, gnojivo, prihranu te sustave navodnjavanja, pa proizvođači imaju relativno mala ulaganja.

– Oni moraju samo obaviti rad i ispoštovani ugovor. Veliki su nam bili troškovi inputa, goriva, transporta, umjetnog gnojiva, zaštitnih sredstava, ali tendencija je rasta cijene i u četiri godine to se može vidjeti, ugovori su javni, cijene su javne, objasnio je Lenček.

S obzirom na visoke cijene repromaterijala, ludbreški poljoprivrednici surađuju s više domaćih i stranih tvrtki, a pomaže im i nekoliko instituta.

– Mogu reći da se prilagođavamo nekim novim uvjetima. Znači, nismo u postupku da idemo svi kupiti isto umjetno gnojivo koje je na tržištu, nego radimo druge varijante, posebnih folijarnih prihrana. Zato moramo nešto novo izučiti i raditi, ali svi radimo planski, izjednačeno, isto, dodao je Lenček.

Zadrugari imaju sortirnicu, pakirnicu, skladište i hladnjače. Svake godine već u veljači znaju kolike će biti otkupne cijene njihovih proizvoda. Zarađeni novac dobivaju u roku od mjesec dana od predaje.

– Isplativo je. Prošle godine smo imali i tuču, ali svjedno je još dosta dobro uspjelo, kako je bilo. I još smo dobili nešto gratis flance preko Zadruge od Podravke, tako da smo bili zadovoljni, dodao je Halec.

– Znamo kakva je situacija s ratarstvom, kukuruzom i pšenicom, te variranje cijene suncokreta. Ali što se tiče povrća, netko će ti tu garantirati u veljači i tako će biti cijele godine. Na jednoj maloj površini od pola jutra može biti ekvivalent što možete raditi u ratarstvu na sedam hektara, a to je velika razlika. Moram napomenuti da u ovoj cijeloj priči veliku pomoć imamo i od LAG-a “Izvor” Ludbreg, gdje imamo odličnu suradnju. Ekipa prati Zadrugu u svim europskim natječajima, ali Zadrugu kao cjelinu nego naše zadrugare i kooperante, rekao je Lenček.

Dio strojeva već sada međusobno razmjenjuju, no cilj im je da što prije upotpune strojni prsten.

– Ne moramo svi imati kod kuće sve – plugove, roto drljače, sadilice, strojeve za navodnjavanje. Počeli smo taj proces gdje imamo zadružne strojeve i koristimo ih kako se dogovorimo, rekao je Lenček.

Zadrugari ‘Ludbreškoga kraja' ponosni su i što svojim proizvodima odnedavno opskrbljuju lokalne škole i vrtiće.

– Krenuli smo sa zdravom prehranom, jedinstveni smo možda u Hrvatskoj jer radimo musli iz naših proizvoda, od naših zadrugara. To smo brendirali, izvadili sve certifikate i danas s ponosom radimo sa svim školama Ludbreške regije i vrtićima i djeca dobivaju zdravu prehranu, onaj prvi obrok kad dođu na nastavu, što se sufinancira danas i preko mjera Vlade, dobivaju naš proizvod zadružni, znači lokalni, kaže Lenček.

Zadovoljni su što im se priključuje i sve više mladih ljudi kojima poljoprivreda nije primarni posao. Oni imaju manje parcele nedovoljne za bavljenje ratarstvom, no idealne za proizvodnju povrća. A dodatna zarada svakom dobro dođe. Dobrodošao je i svaki novi proizvođač povrća ili voća, jer zasad ovi ludbreški zadrugari još proizvode mnogo manje nego što bi mogli prodati.