Htio je pravdu umjesto novca: Igrao s Khedirom i Boatengom, pa poginuo u ratu

U toj generaciji najviše su ostvarili Sami Khedira i Kevin-Prince Boateng. Prvi je igrao u slavnom Real Madridu, bio i u Stuttgartu, Juventusu i Herthi, te dugo godina reprezentativac Njemačke, dok je Boateng nastupao za velikane kao što su Milan i Barcelona, igrao i za Herthu, Monzu, Fiorentinu, Las Palmas, Eintracht, Schalke, Genou, Portsmouth i Tottenham. Izabrao je kasnije da nastupa za svoju zemlju, Ganu, iako je kao omladinac nastupao za Njemačku.

U rosteru je bio i Dennis Aogo, koji je nastupao za Freiburg, HSV, Schalke, Stuttgart i Hannover, te je upisao 12 nastupa za seniore Njemačke.

Pored nabrojanih, te sezone je za U17 Njemačku nastupao i Burak Karan. Bio je veliki talent, igrao za omladince Bayera, Herthe, HSV-a i Hannovera, ali je 2008. godine karijeru okončao kao rezervni igrač Alemannije Aachen, a onda postao radiknalni islamist.

Bivši veznjak je na početku karijere imao tešku povredu ligamenata, koja ga je spriječila da ostvari neku značajnu karijeru. Kada je shvatio da više nije spreman da igra na visokoj razini, odlučio se prije 21. godine uzeti pušku u ruke i krenuti u “istjerivanje pravde”, daleko od svog doma.

Na početku izbijanja oružanih sukoba u Siriji pridružio se pobunjenicima koji su se borili da sa vlasti svrgnu tadašnjeg predsjednika Bashara Al-Assada, da bi poginuo 11. oktobra u blizini tursko-sirijske granice prilikom zračnog napada.

Prethodno se distancirao od drugih osoba, prestao da komunicira sa bivšim saigračima, te se u potpunosti posvetio vjeri. Džamija u rodnom Wuppertalu bila mu je drugi dom.

Burak je pronašao ženu, oženio se, a zatim su dobili prvo dijete. Ali to je bila jedina svijetla strana njegovog života. Jedne mračne noći pridružio se džihadističkoj grupi koju je vodio još jedan njemački Turčin, Emre Erdogan, koji je kasnije uhvaćen u planiranju terorističkog napada u Keniji.

“Burak Karan je bio pobožan čovjek i klanjao je pet puta dnevno u pravcu Mekke, gdje god da smo bili – u bazi, na terenu, u vozu na putu do izlaza. Ali rado je komunicirao sa saigračima i zabavljao se sa svima. Ništa nije nagovještavalo da će pronaći takvo društvo za sebe”, prisjetio se trener mladih Hannovera Markus Olm.

Karan je 2010. rodbini rekao da ide u svoju “pravu” domovinu u Tursku, a on je sa svojim saradnicima otišao u kamp Al-Qaide na granici s Afganistanom i Pakistanom.

Barem je njegov brat Mustafa kasnije tvrdio da je Burak prevaren. Neki članovi grupe ostali su u Pakistanu ili su se otišli boriti u Irak. I sam bivši nogometaš vratio se porodici. Unatoč tome, već je bio na udaru specijalnih službi zbog sumnje u ekstremističke aktivnosti.

Početkom 2013. Burak je završio u Turskoj, ali samo da bi se odatle preselio u Siriju. Kasnije mu se pridružila i supruga s već dvoje djece – a najmlađe je tek bilo rođeno. U novembru iste godine internetom je kružila snimka s emotivnim samrtničkim obraćanjem mladog džihadista majci, držeći mitraljez.

Džihadist sa snimka je bio Abu Abdullah al-Turki, a poginuo je tokom bombardiranja grada Azaza od strane vladinih snaga malo prije nego što je njegov video postao viralan. Ali Khedira i Boateng znali su ga kao Buraka Karana, svog nekadašnjeg prijatelja, saigrača. Kao nekoga ko je obećavao da izgradi veliku karijeru poput njih, ali sudbine ljudske su različite i ponekad jako mračne.

“Nikad ga nisu zanimali novac i karijera. Burak je želio jedno – pravdu za sve. Bio je pun očaja i otišao je u Siriju zaštititi mještane, a ne ubijati. Oružje mu je trebalo samo radi zaštite”, pravdao je Mustafa Karan svog rahmetli brata.