Bankari neka se brinu za svoje bonuse i nove BMW-e

Bankari se pitaju: Otkud podaci koji bi trebali biti štićeni Marku Rakaru i “Drugoj fondaciji”, to se naravno tiče švicarskog franka. Što je akcija o kojoj se radi? Tko sudjeluje u tome osim Vuka Vukovića?

– Od javnih osoba nema nikoga, to je jednostavno grupa prijatelja i znanaca. To su ekonomisti, statističari, matematičari i analitičari svakih vrsta. Osim toga imamo cijeli niz odvjetnika, pravnika koji se bave trgovačkim pravom, GDPR-om. Uključujemo širok spektar ljudi, odgovara Rakar.

Vi ste se pod krovom “Druge fondacije” organizirali, što ste naumili napraviti? Idemo najprije od svrhe, a onda ćemo o intrigantnom nazivu “Druga fondacija”. Što ste prije dvije godine naumili?

– Moj najbolji prijatelj koji je ekonomski analitičar bavio se proučavanjem tereta u zemljišnim knjigama. Uočili smo da postoji velika količina tereta koja je u švicarskim francima na desecima tisuća nekretnina u Hrvatskoj. U tom je trenutku masovnije počela diskusija o odšteti. Počelo se govoriti o stvarnoj šteti koju je prouzročio švicarski franak. Nakon toga spojili smo se s kolegom matematičarom koji je izradio model za izračun te štete. Kada smo uzeli sve te nekretnine i iznose te ih sudarili s modelom koji izračunava odštetu prema građanima, ustanovili smo da se radi o velikoj brojci, dodaje.

Početna istraživanja i nastanak fondacije

– Paralelno s time naš ekonomski doktor znanosti Vuk Vuković uočio je da postoji 40 milijardi kuna viška likvidnosti u sustavu i nekoliko je puta postavio pitanje u HNB-u što je taj novac. Oni su mu rekli da je to novac za slučaj da ta cijela afera švicarskog franka eksplodira. Nakon toga sjeli smo, razgovarali i dogovorili da idemo istražiti u detalje što se točno dogodilo. Kamo je taj novac nestao, zašto tih rezervacija nema u bilancama banaka. U konačnici se stvorila tvrtka “Druga fondacija” čiji je cilj pomoći oštećenim građanima da dođu do svog novca od banaka, nastavlja.

Zašto to ime?

– Ja sam za početak fanatik za računala, informatičar i zaljubljenik u znanstvenu fantastiku. Isac Asimov je 1948. napisao ‘Zadužbinu'. Ta serija knjiga bavi se time da svako carstvo prije ili poslije propadne. Cilj zadužbine je da ponovno izgradi carstvo ili postojeće održi na bolji način. Fondacija može značiti temelj ili novi početak za ljude koji su oštećeni švicarskim frankom. Mislimo da ‘Druga fondacija' vrlo dobro destilira sve ono što s njom želimo postići, tvrdi.

Bit problema švicarskog franka

Rakar je kazao da su potrošači i šira populacija podlegli tvrdnjama banaka i bankara da je problem švicarskog franka riješen. Dodao je da se to ponajprije postiglo iznimnim ulaganjem u odnose s javnošću i odjele kriznog komuniciranja. Time su banke, tvrdi, cjelokupnu temu pokušale gurnuti izvan fokusa javnosti, bez objašnjenja srži problema.

– Svih ovih godina ponajprije udruga ‘Franak' borila se za potrošače koji su imali takve kredite. Uspjeli su tu temu održati na životu i svojim akcijama postići niz pozitivnih odluka na sudovima. Priča je krenula početkom 2000-ih kad su austrijske banke ušle na hrvatsko tržište. U pokušaju da osiguraju odgovarajući udio na tržištu počeli su nuditi kredite koji su bili denominirani u švicarskim francima. Tadašnje objašnjenje bilo je da to rade jer je CHF izrazito stabilna valuta. Kamate su bile mnogo niže u odnosu na kunu ili euro, rekao je.

Rakar se osvrnuo i na predatorsku praksu nuđenja cjelokupnih iznosa potrebnih za kupnju nekretnina: “Ako ste htjeli dignuti kredit u eurima, mogli ste podignuti 70 tisuća eura, ali ako ste imali kredit u CHF, mogli ste dignuti 100 tisuća eura ekvivalenta. To je bio taj mamac koji je natjerao ljude”.

Kulminacija problema

– Do kraja 2008. imali smo 40 milijardi kuna kredita u švicarskim francima. Paralelno s time, negdje od početka 2004. godine, Libor je počeo rasti. Libor je dugo vremena bio niži od Euribora. Krediti u švicarskim francima su zbog toga postali veoma nepovoljni. Oni mjesečni anuiteti postali su znatno skuplji. Šlag na torti bio je 15. siječnja 2015. kada je Švicarska centralna banka odlučila ukloniti svoju indeksaciju. Taj dan je švicarski franak narastao 20 posto i velika većina tih kredita postala je neotplativa, rekao je.

Rakar je dodao da su se neki od ovih problema mogli izbjeći, ponajprije zato što su, kako kaže, mnogi financijski izvještaji, u domaćim i stranim bankama upozoravali na “toksičnost” takvih kredita.

‘Banke su zaštićene, a klijenti goli'

Rakar je upozorio na činjenicu da su banke zaštićene, a gotovo 2/3 klijenata nisu u mogućnosti podmirivati svoje obveze.

– Proguran je zakon o konverziji koji u prvom redu štiti banke. Da smo 63% kredita otpisali, cijeli niz problema kaskadno bi se pojavio u sustavu i neke od tih banaka ne bi bile s nama danas, tvrdi.

Baš sam htio o posljedicama, sud je donio pravno shvaćanje, sada je nova sjednica, što je na stolu?

– Banke tvrde da je činom konverzije, tj. kada su banke omogućile svojim klijentima da svoj kredit u CHF pretvore u eurski kredit, da je taj čin konverzije automatski uključivao jednu vrstu odštete kada se to obavilo, kaže.

– Vrhovni sud donio je stajalište da potrošači imaju pravo na zateznu kamatu na previše uplaćene rate kredita u periodu koji je prethodio konverziji. To danas imamo na stolu, nastavlja.

Naglasio je da ta odluka nije prošla sudsku evidenciju te da je vraćena na početak, ali očekuje da će “Vrhovni sud ponovno zasjedati o istoj temi te da će uključiti i ukupni preplaćeni iznos anuiteta uz zateznu kamatu”.

U stilu Saula Goodmana

Što piše u samom pismu građanima da su se duhovi toliko uznemirili?

– Dakle, naše je pismo vrlo jednostavno, ima samo stranicu i pol i prava rečenica glasi: “Poštovani Romano, uočili smo da ste dignuli kredit u CHF 2007. godine u visini od 100 k CHF i vjerujemo da na današnji dan imate pravo na obeštećenje koje iznosi nekoliko tisuća eura, karikira.

Naglasio je da je pismo specifično jer “laserski precizno pogađa svakog potrošača koji je bio oštećen od te cijele afere i prvi put mu jasno daje do znanja na kakvo obeštećenje ima pravo”.

Također je istaknuo da su reakcije ljudi do sada “iznad svih očekivanja”.

Potencijalne povrede privatnosti

U emisiji se potegnulo i pitanje povrede privatnosti, Rakar je ustrajao pri tezi da do toga nije došlo jer su svi podaci javno dostupni.

– Ja smatram da nikakva prava nisu povrijeđena, dapače, mislim da naše pismo upozorava svakog na neka prava za koja netko nije ni znao da ih ima. Dakle, situacija je iznimno jednostavna iako izgleda komplicirano, svi podaci o nekretninama evidentirani su u zemljišnim knjigama. Taj je dokument po svojoj prirodi javan, to znači da bilo tko u bilo kojem trenutku bez dokazivanja pravnog interesa može napraviti uvid u taj registar, tvrdi Marko Rakar.

O kojem broju nekretnina govorimo?

– U Hrvatskoj postoji nekoliko milijuna nekretnina, čestica… To je posao koji je trajao godinama, to je pothvat koji traje, obuhvaća velik broj ljudi i složenu tehnologiju, dodaje.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Motivi, “timing” i sumnjičavost prema altruizmu

Koji vam je bio motiv, zašto ovo radite?

– Zato što vjerujemo u javni interes, ali i da u konačnici nešto zaradimo na kraju puta, ne treba bježati od toga. Svatko tko zna što sam radio proteklih desetljeća, zna da sam se bavio javnim temama koje su se ticale interesa širokog broja ljudi. Vjerujem da smo došli u poziciju kao društvo, dakle, 6 tjedana prije zastare, da većina od 120 tisuća obitelji uopće ne zna da ima pravo na odštetu, kaže.

– Nama je trebalo toliko vremena da pronađemo podatke koje smo trebali, da prođemo pravnu pozadinu i da budemo sigurni da smo na ispravnoj strani argumenta, voljeli bismo da smo ovo napravili prije, ali nismo bili spremni, trenutačno imamo 6 tjedana da obavijestimo potrošače da imaju pravo na odštetu, dodaje.

Rakar je također ponovio kako misli da ova akcija pridonosi javnom interesu, čak i ako se klijenti odluče upustiti u vlastite privatne tužbe, bez udruživanja s fondacijom.

Paralele sa “sub-prime” kreditima u SAD-u

Vi ste spominjali toksičnost kredita, jesu li ti krediti imali nešto zajedničko sa?

Na pitanje jesu li ti krediti imali nešto zajedničko sa  “sub-prime” hipotekarnim kreditima u SAD-u Rakar odgovara: “Naravno da jesu, ako gledamo pojedine izvještaje HNB-a, onda ćemo vidjeti da su potrošači s ovim kreditima nazvani “sub-prime”. To su oni za koje razumno možemo pretpostaviti da će tijekom otplate svog kredita prestati otplaćivati. To su, da grubo kažem, potrošači slabe kupovne moći”. 

Ponovio je da banke uvijek traže prostor gdje se mogu ograditi od odgovornosti. Iako javno dostupni podaci pokazuju drugačije.

– Banke, naravno, kažu da su to bili špekulanti koji su htjeli brzu zaradu, ali analiza pokazuje da je prosječna visina kredita bila 100 tisuća eura, ugovorena na 20 godina i da je kredit dizan za kupnju prve nekretnine, tvrdi.

(Ne)postojeća opasnost za banke

Koja je procjena ukupne izloženosti banaka?

– Ako govorimo o punoj odšteti za koju mislimo da bi Vrhovni sud mogao odlučiti, tu se radi o milijardu i pol eura. Naša procjena je oko 300 milijuna eura, što se odnosi na zateznu kamatu za koju smo sigurni da potrošači na nju imaju pravo, procjenjuje.

Osvrnuo se Rakar i na potencijalnu opasnost s kojom se banke mogu susresti, iako tvrdi da je ona uvelike nepostojeća.

– Europske su banke generalno u sasvim drugoj poziciji u odnosu na američke zbog promjena načina kako se kontroliraju kapital i rezerve, europski sektor je bitno kapitaliziraniji u odnosu na američki. To vrijedi i za naše banke. Banke u ovom trenutku raspolažu golemom količinom novca i pritom se ne dovode u opasnost, tvrdi.

– Postoji jedna ili dvije banke, kada bi se uvjeti ispunili, mogao bi se ‘okinuti' događaj koji bi ih stavio u problem, predviđa.

Kakav bi to utjecaj imalo na stabilnost financijskog sustava?

– Nikakav. Hrvatski bankarski sustav dobro je kapitaliziran, ima rezerve i iznimno je stabilan. Tu nema rizika za bilo koga. Ponajprije se bankari moraju brinuti za svoje bonuse i nove BMW-e. Potrošači se doista ne moraju brinuti, tvrdi.

Izborni sustav, pravosuđe, efikasnost birokracije

Vratimo se biračkim popisima koje sam spominjao, vama su te baze podataka posebno privlačne. Bavili ste se ugovorima o javnoj nabavi, otkud interes za to?

Moramo ići od slučaja do slučaja, isto kao što se političari i bankari skrivaju iza prava na privatnost i tajnosti, ja ne vjerujem da je to baš tako. Što se tiče biračkih popisa ja sam tu bazu objavio 2009. godine prije lokalnih izbora. Moja motivacija bila je jednostavna, a to znači da bez fer izbora ne možemo imati fer vlast, nastavlja.

Je li moguće imati pretpostavke za fer izbore barem u ovom desetljeću?

– Mislim da je moguće, ali kao društvo imamo mnogo veći problem, postali smo vrlo reaktivni, količina ljudi koja je spremna donositi proaktivne odluke iznimno je mala. Neke od tih odluka neće biti popularne i bit će poprilično teške, dodaje.

Vodič za koruptivnu javnu nabavu

Možete li me naučiti varanju na javnim nabavama?

– Na svom blogu mrak.org, koji je već u dvadesetoj godini postojanja, prije nekoliko mjeseci napisao sam opširan vodič o tome kako možete varati na javnim nabavama. Kao forenzičar, jedan dio moga posla je analiza javnih natječaja i pronalaženje načina kako su razni ljudi iz raznih motiva skretali određene nabave prema određenim dobavljačima. Moje iskustvo u pronalaženju toga pretvorio sam u tekst gdje se u petnaestak točaka detaljno objašnjavaju tipični modeli varanja na javnim nabavama, rekao je.

Rakarova vizija

Čemu biste vi posvetili pozornost?

– Ja bih pozornost posvetio pravosuđu jer bez čistog i efikasnog pravosuđa nema prosperitetnog društva. Druga stvar, dosta pozornosti posvetio bih gospodarstvu, da što jednostavnije posluje, to ne znači da moramo odbaciti sva pravila, jednostavno, birokratski teret morali bismo smanjiti u nekoj mjeri i naš porezni sustav moramo učiniti efikasnijim i pravednijim, tvrdi.

FINA-u biste rasformirali?

– FINA je u biti metafora neefikasnosti državne i javne uprave, to je anomalija koja ne postoji nigdje drugdje u svijetu, ona je isključivo hrvatski izum i relikt prošlosti. Moj problem je što se oni pretvaraju da nude tržišne usluge, a zapravo ih subvencionira država. Oni su vrlo često meta mojih kritika, trude se braniti, no ne mogu shvatiti da ne kritiziram ono što su oni napravili, nego kritiziram jer znam što je naša zemlja mogla biti, kaže Rakar.

Digitalna transformacija, što građani time dobivaju?

– Manje vremena trebaju provoditi u redovima u državnoj i javnoj upravi, tvrdi.

– Mi smo nacija koja je povijesno gledano odrasla u neimaštini, generacijski smo naviknuti na to da tražimo prečace, imamo lakoću življenja koja u nekim nordijskim zemljama odavno ne postoji. Kada analiziramo ljude koji odluče živjeti vani, oni se vrlo brzo snađu ondje i postanu probitačni članovi društva. Mi uvijek dobivamo najčudnije moguće ideje, završava Rakar.