POBJEDNICA NIKAD NIJE KASNO MOGLA JE BITI DRUGA BRENA: Pitaju me zašto idem da pjevam Saši Popoviću, Grandu i Srbima?!

Pobjednicu takmičenja „Nikad nije kasno“ i pjevačicu sa izvanrednim glasom, Nihadu Kapetanović sreli smo u njemačkom gradu Ofenbahu, gdje je u restoranu „Mala Juga“ imala dogovoren nastup. Obzirom da restoran ima nostalgično ime, na samom početku Nihadu smo upitali kakva je sjećanja vežu za nekadašnju zajedničku državu, Jugoslaviju.

-Iz tog vremena nosim najbolja sjećanja. Ja sam osamdesetih godina, kada je umro Tito bila još djevojčica, a poslije toga nakon nekih pet ili šest godina počela sam da pjevam i od tada zarađujem svoj novac. U toj državi smo svi dobro živjeli. Moj otac je imao četvoro djece, sam je radio, ali smo imali sve, bilo smo zadovoljni. A, danas imamo sve, a nemamo ništa, iskreno govoreći. Bila sam najsretnija u Titovoj državi, šteta što je došlo do raspada. Ja sam tada imala dnevnicu preračunato u današnji novac, sto eura, a radilo se svaki dan. Tada sam bila jako sretna i zadovoljna, a danas imam sve, a nemam ništa. Nemam svog unutrašnjeg mira, slobode, rahatluka.

Kako su na Vas gledali roditelji da im kćerka bude pjevačica?

-U to vrijeme, posebno na selu, biti pjevačica, konobarica, uvijek se poredilo kao to su sve kurve. Ali, mene je pjesma ponijela, nisam se osvrtala na priče, poštenje sam ponijela od kuće, a roditelje nisam ni slušala po pitanju mog pjevanja. Roditelji su mi branili, ali nisam ih slušala. Ja sam imala jednu malu svesku, slušala sam radiostanicu Breza i uvijek sam bila za Mitra Mirića, a moj brat je bio za Šabana Šaulića. Ja sam pisala pjesme od Mitra Mirića, a kada bi bile pjesme od Šabana ja onda ugasim radio. Brat i ja smo se nonstop tukli (smijeh). I onda ja krenem da pjevam, a mama mi ne da, kaže ona meni, u kafani su sve žene sumnjivog morala. Ali, ja se nisam dala, pa od tada, evo pjevam sve do danas. Krenula sam sa 18 godina sa pjesmom, a danas imam 56 godina i pjesma me prati sve to vrijeme. Nisam pjevala samo kad je bio rat u BiH. I pjevat ću sve dok me ljudi budu tražili, a kada na mom nastupu budu samo tri gosta, prestajem sa pjesmom.

Da ste za vrijeme Jugoslavije postali poznata pjevačica, a ne danas u ovo vrijeme, kakva bi Vaša karijera bila?

-Da vam sada kažem iskreno, ali iskreno, ja sam tada bila toliko tražena, da samo samo htjela i bila istrajna, mogla sam biti jača nego Lepa Brena. Imala sam velike ponude, velikih zvijezda Jugoslavije, a jedan od prvih koji mi je ponudio saradnju bio je Ljuba Aličić, pa su mi saradnju nudili vlasnici restorana „Plava laguna“ iz Frankfurta. Svi oni su mi nudili da plate snimanje moje prve ploče i kasete. Bila sam tada, lijepa, mlada, zgodna i, sve su mi nudili. Ali, ja sam imala svoju ljubav, mog pokojnog supruga, u kojeg sam bila zaljubljena. Sve sam ponude glatko odbila i samo sam htjela da budem sa njim. Karijera i ime me nisu interesovali, samo da budem sa njim. Tako sam ostala samo kafanska pjevačica. Snimila sam jednu kasetu prije rata, i kada je trebala da krene promocija, zaratilo se. Poslije sam se prijavila na jedno takmičenje jedne sarajevske televizije, ušla i u ufinale, bila čak 11 mjesto (smijeh). Bilo je to lijepo, ali gorko iskustvo. Tada sam shvatila koliko ljudi mogu da budu zlobni, zavidni, ljubomorni. A, onda sam se odlučila da se prijavim za takmičenje „Nikad nije kasno“ TV Grand. Sada mogu slobodno da kažem, da sam imala estradni život do tog takmičenja, a poslije tog takmičenja imam karijeru estradne pjevačice. Da sam bila pametna za vrijeme Jugoslavije da napravim karijeru i, opet ponavljam mogla sam biti jača od Brene. Ali, ne žalim. Jer nikad nije kasno da čovjek kad tad dođe tobe.

Iz sadašnjeg ugla gledišta, žalite li zbog toga?

-Pa, mogu da kažem, pola-pola. Imala sam ljubav života sa kojim sa dobila dvije kćerke, sa estradne strane sam nešto izgubila, ali sve je to život. Nit se kajem, niti žalim, sve je to sudbina. Moje kćerke glasovno nisu povukle na mene i, kažem, Bogu hvala na tome. Obje su fakultetski obrazovane, udale se, starija ima tri sina, mlađa ima kćerku od četiri godine, a u septembru će dobiti i drugo dijete. Dakle ima ću petoro unučadi i to je moje bogatstvo. Jednostavno rečeno, karijeru sam žrtvovala zbog ljubavi.

Zbog čega BiH i njena muzička scena, mediji, nisu prepoznali Vaš kvalitet, jer je to opet bilo u Beogradu?

-Bravo, predobro pitanje. Ja sam pjevačica koja se ne stidi da ide pod šator i da pjeva, da odem na livadu, u kafanu i da pjevam. Ali, kod nas u BiH na to gledaju sasvim drugačije, jer ako odeš da pjevaš na teferić odmah kažu seljačka okupljanja i seljačka pjevačica. Ako dođete negdje u BiH i pjevate sevdah, onda ste staromodna pjevačica. I onda do izražaja dolaze pjevači koji ama baš ništa ne vrijede, cijene se polugule i polunakazne pjevačice. Ja sam bila pozvana kod Ere Ojdanića na svadbu. I onda me zove jedan čovjek, bio je direktor neke radiostanice u Srbiji i kaže meni, „Nihada molim te, večeras nam pjevaj samo sevdalinke. Kod vas u Bosni se sevdalinka toliko ne cijeni, koliko je cijenimo mi u Srbiji. Bacate sevdah negdje iza, umjesto da ga cijenite“. Eto tako je i sa pjevačima, posebno sa mnom. Ali, to je vjerovatno i zbog toga što se ja uvijek kažem istinu u lice, što se nikada nisam skidala u mladosti iako sam bila lijepa, mlada i zgodna. Nikada mi ni jedan gost nije ubacio novac u grudnjak ili me uhvatio za stražnjicu. Imala sam svoj gard. U Bosni se kvalitet ne cijeni. Eto, na tom takmičenju u Sarajevu, a na toj sarajevskoj televiziji, više su cijenili nekvalitet već kvalitet. Da ih nije bilo stid stavili bi me na zadnje mjesto tog takmičenja. A , Grand je od mene napravio zvijezdu. Ja sam više postigla od Granda, već do Granda. A, dans me neke pjevačice iz Sarajeva prozivaju, kao zašto idem da pjevam Saši Popoviću, Grandu i Srbima. Pa ja pjevam svima, ja volim sve ljude, sve vjere i nacije. Srbija cijeni sve kvalitene pjevače i znaju šta je pjesma. Imala sam masu glasača iz Srbije.

Imate li idola u pjesmi, i pratite li mlade kolege?

-Moj neprikosnoveni idol u pjesmi je Hasiba Agić, pa onda Ferid Avdić. A, od ovih mlađi za mene je pjevačina Adnan Nezirov. Bila je Emina Tufo, ali je u zadnje vrijeme slabo viđam. Dobra je pjevačica. A, tu je i legendarna Amela Zuković, nju ne smijem da zaboravim.

Nove pjesme?

-Prije par mjeseci sam objavila novu pjesmu „Znam te kako dišeš“, a ovih dana snimam jedan cover, a riječ je o staroj pjesmi Zorice Brunclik “Eh, da nisam žena. Radit ću je sa kalvijaturistom Harisom Hajdarevićem, koji najviše radi sa Šaćirom Ametijem i Zehrom Bajraktarević. Uglavnom ima me i tom dijelu moje karijere.

Razgovarao: Bato Šišić