Muzički entuzijasti, često pronalaze utjehu u melankoličnim melodijama tužnih pjesama. Sumorne melodije i stihovi koji paraju srce uvijek govore duši, tješe tjeskobu i dopuštaju da se izgubite u svojim osjećajima.
Ali zašto tužna muzika uzdiže kao što vesela nekada ne može? Zašto boli, a osjeća se tako dobro?
Adele je mnogima, priznaju, pomogla prebroditi prekid. Neki su tek na novom teritoriju boli, tokom tog vremena otkrili snagu tužne muzike. Ležali bi u krevetu, slušajući svoju tužnu plejlistu. Jedna od pjesama koja je odjeknula ranjenim srcima bila je Adelina ‘Someone Like You'. Puštali su je da prežive teške dane.
Stihovi su im omogućili da se povežu sa svojim emocijama na način koji nikada nisu iskusili. Tuga u pjesmi odražavala je ono što su osjećali i što nisu mogli objasniti ili izraziti riječima. Ti stihovi su činili da se osjećaju viđenima, shvaćenima i manje usamljenima.
Postoji naučno objašnjenje iza ‘melanholičnog' muzičkog žanra. Prema istraživanju, tužne pjesme mogu djelovati kao društveni surogat, pružajući podršku i empatiju nakon gubitka. Na neki način, tužna muzika može biti poput imaginarnog prijatelja koji razumije našu bol i pomaže nam da se nosimo s teškim emocijama.
Štoviše, uživanje u tužnom popisu pjesama može vratiti sjećanja na važne trenutke u našim životima, zbog čega osjećamo nostalgiju. Može biti da više uživamo u osjećajima nostalgije nego u stvarnoj tuzi stihova.
Samo oko 25 odsto ljudi stvarno se osjeća potišteno nakon slušanja tužne muzike.
Zanimljivo je da je studija otkrila da kada pojedinci slušaju tužne pjesme, samo 25 odsto njih zapravo kaže da se osjeća potišteno. Ostali su izjavili da osjećaju različite emocije, a nostalgija je najčešća. Istraživači su objasnili da bi nostalgija mogla biti korisna na mnogo načina jer može povećati osjećaj društvene povezanosti, smanjiti tjeskobu i poboljšati samopoštovanje.
Kada ste emocionalno dirnuti tužnom muzikom, to može ukazivati na visok nivo empatije i emocionalne zaraze. Kao da muzika djeluje kao most za empatiju, dopuštajući nam da iskusimo emocije drugih i stvorimo dublje veze. Dakle, kada slušamo tužnu pjesmu, ne obrađujemo samo vlastite emocije, već se povezujemo i s kolektivnim ljudskim iskustvom. Podsjeća nas da, unatoč tome što se osjećamo usamljeno, nikada nismo uistinu sami u svojim borbama jer su se i drugi suočili sa sličnom boli. Ovo predstavlja prekrasan izraz naše zajedničke ljudskosti. Prihvaćamo cijeli spektar emocija.
Ponekad slušanje tužne muzike može biti radikalan oblik brige o sebi. To je kao da sebi dajete dopuštenje da se osjećate potišteno i procesuirate te osjećaje umjesto da ih pokušavate sakriti ili zatvoriti. Možda nije uvijek lako, ali to je normalan dio ljudskog bića. Zato se nemojte bojati prigrliti svoje emocije, čak ni one ne tako dobre, i dopustite da vas muzika vodi kroz sve to, donosi Bright Side.