U BiH rad nije na cijeni

Najveće prosječne neto plate su u sekotru fiansija i osiguranja (1.753 KM), a najniže u djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane (749 KM)

U 2022. godini radnu snagu naše zemlje činilo je 1,37 miliona osoba, od kojih je 1,16 miliona (84,6 posto) zaposlenih, a 211 hiljada (15,4 posto) nezaposlenih

Među zaposlenima, 69,8 posto osoba ima završenu srednju školu ili specijalizaciju, 21,8 posto završenu višu školu, fakultet, magisterij ili doktorat, a 8,4 posto je sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem

Teoretičari kažu da je rad bit postojanja svake društvene zajednice, “koja vrijedi onoliko koliko vrijedi njen rad, odnosno koliko proizvodi materijalnih dobara i prati tehnološki napredak“.

Ako je to tačno, onda današnja Bosna i Hercegovina nema neku naročitu vrijednost, budući da se već i letimičnim uvidom u statističke pokazatelje dolazi do zaključka da se u našoj zemlji rad, pogotovo onaj proizvodni, najmanje cijeni, čemu je najbolji dokaz činjenica da su plate u javnim preduzećima i državnoj administraciji svih nivoa nekoliko puta veće nego u realnom sektoru.

Platne razlike

Prema zvaničnoj državnoj statistici, prosječna mjesečna isplaćena neto plata po zaposlenom u pravnim osobama u BiH za prošlogodišnji decembar iznosila je 1.190 KM, nominalno za 14,2 posto više u odnosu na isti mjesec 2021. godine.

Najveće prosječne neto plate isplaćene su u sektorima Finansijske i djelatnosti osiguranja (1.753 KM), Proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija (1.704 KM) te Informacije i komunikacije (1.706 KM), dok su na začelju liste po neto primanjima ostali zaposleni u djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane (749 KM), građevinarstvu (857 KM), trgovini (920 KM) i prerađivačkoj industriji (934).

Najveći nominalni godišnji rast neto plata evidentiran je u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (29,9 posto, na 1.036 KM) te umjetnosti, zabavi i rekreaciji (24,3 posto, na 950 KM), dok je do njihovog nominalnog pada došlo jedino u finansijskim i djelatnostima osiguranja (za 3,4 posto).

Proporcionalno finansijskim, i uvjeti rada u smislu stepena zaštite radničkih prava neuporedivo su bolji u javnom nego u proizvodnom sektoru. Dok je armija podobnih, koji su do posla u javnim preduzećima i državnoj administraciji došla rodbinskim, stranačkim ili krevetskim vezama, zaštićenija od polarnih medvjeda i sa zagarantiranim radnim mjestom do odlaska u penziju, proizvodni radnici na kojima se temelji razvoj države prepušteni su lažnim sindikatima koji su sami sebi svrha i čiji je jedini cilj profitiranje svojih uglavnom doživotnih čelnika, koji, nakon što su aktivno učestvovali u gotovo svim privatizacijskim prevarama, sada mirno uživajući u plodovima tih (ne)djela, ograničavajući svoje aktivnosti na prigodna prvomajska šenlučenja garnirana prigodnim traktatima o sindikalnoj borbi za radnička prava. Kako taj sindikalni rad izgleda u praksi pokazala je nedavna pandemijska kriza, na čijem početku su na sve strane pljuštali otkazi – više od 30.000 radnika je ostalo bez posla već u prva dva mejseca pandemije, zbog kojih se domaći sindikalci “nisu ni počešali“, a još ilustrativnije posljednji štrajk zeničkih rudara, u jeku kojeg su se federalni sindikalni lideri, umjesto da se uključe u borbu za isplatu krvavo zarađenih rudarskih plata, pred novinarima neprimjereno šepurili svojim upjesima na polju humanitarnog rada (isključivo sebi pripisujući zasluge za hvale vrijednu radničku akciju prikupljanja novca za pomoć žrtvama zemljotresa u Turkoj i Sriji), ni ne pomišljajući da se zapute u Zenicu i podrže rudare…

Imajući u vidu navedno, pokazatelji stanja na bosanskohercegovačkom tržištu rada ni ne izgledaju pretjerano loše, posebno ako se izabere odgovarajući ugao gledanja, koji ovisi o metodologiji na osnovu koji se kreira predmetna statsitička slika.

Naime, prema posljednjoj Anketi o radnoj snazi u BiH, u 2022. godini radnu snagu naše zemlje činilo je 1,37 miliona osoba, od kojih je 1,16 miliona (84,6 posto) zaposlenih, a 211 hiljada (15,4 posto) nezaposlenih. U poređenju sa prethodnom godinom, broj zaposlenih osoba povećan je za jedan posto,  dok se broj nezaposlenih smanjio za 12,8 posto.

Broj osoba izvan radne snage iznosio je 1,51 milion i u odnosu na 2021. povećan je za 0,2 posto. Prošlogodišnja stopa aktivnosti bila je 47,6 posto, stopa zaposlenosti 40,2 posto, stopa nezaposlenosti 15,4 posto, a stopa neaktivnosti 52,4 posto.

Struktura (ne)zaposlenih

Prema podacima iz Ankete, od ukupnog broja osoba koji čine radnu snagu 840 hiljada (61,2 posto) su muškarci, a 533 hiljade (38,8 posto) žene. Među osobama izvan radne snage je 569 hiljada (37,6 posto) muškaraca i 946 hiljada (62,4 posto) žena. Od ukupnog broja zaposlenih, pak, 734 hiljade (63,2 posto) su muškarci, a 428 hiljada (36,8 posto) žene, dok su u ukupnom broju nezaposlenih muškarci i žene jednako zastupljeni sa po  106 hiljada.

Kada je riječ o starosnoj strukturi, od ukupne radne snage 65,7 posto čine osobe u dobi između 25 i 49 godina, 25,3 posto oni starosti od 50 do 64 godine, dok ih je 7,9 posto u starosnoj grupi od 15 do 24 godine, a 1,1 posto ima 65 i više godina. Od ukupnog stanovništva izvan radne snage, 38 posto je u starosnoj grupi od 65 i više godina, 25,4 posto ima između 50 i 64 godine, 18,3 posto strao je od 25 do 49 godina, a 18,2 posto su mladi između 15. i 24. godine. Od ukupnog broja zaposlenih, 66,3 posto pripada starosnoj grupi od 25 do 49 godina, 26,4 posto grupi od 50 do 64 godine, 6,1 posto ima između 15 i 24 godine, a 1,3 posto 65 i više godina. Od ukupnog broja nezaposlenih, 62,5 posto je osoba starih od 25 do 49 godina, 19 posto onih između 50 i 64 godine, 18,1 posto iz starosne grupe od 15 do 24 godine, a 0,4 posto ima 65 i više godina.

U obrazovnoj strukturi osoba koje čine radnu snagu, pak,  dominiraju radnici sa završenom srednjom školom ili specijalizacijom (69,9 posto), a slijede oni sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem ili doktoratom (20,7 posto) te sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem (9,4 posto). Nasuprot tome, najveće učešće u obrazovnoj strukturi osoba izvan radne snage imaju oni sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem (47,8 posto), zatim radnici sa završenom srednjom školom ili specijalizacijom (46,1 posto), a najmanje ih je sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem ili doktoratom (6,1 posto).

Među zaposlenima, 69,8 posto osoba ima završenu srednju školu ili specijalizaciju, 21,8 posto završenu višu školu, fakultet, magisterij ili doktorat, a 8,4 posto je sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem.

Od nezaposlenih, 70,1 posto ima završenu srednju školu ili specijalizaciju, 15,3 posto završenu osnovnu školu ili niže obrazovanje, a 14,5 posto završenu višu školu, fakultet, magisterij ili doktorat.

Prema statusu u zaposlenosti, ubjedljivo najviše je zaposlenika – 86,9 posto, dok je samozaposlenika 11,7 posto, a neplaćenih pomažućih članova 1,4 posto.

Struktura zaposlenih prema grupama područja djelatnosti pokazuje da je najveće učešće radnika u uslužnim djelatnostima (58,2 posto), zatim u industriji i građevinarstvu (34,6 posto) te u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu (7,3 posto).

Kada je riječ o nezaposlenim osobama, njih 51 hiljada ili 24,3 posto traži posao kraće od 12 mjeseci, 38 hiljada ili 17,9 posto između 12 mjeseci i dvije godine, a 122 hiljade ili 57,8 posto za radnim mjestom traga duže od dvije godine.

Prema redovnom mjesečnom izvještaju državne Agencije za statistiku, pak, na kraju 2022. broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 845.247, za 2,1 posto više u odnosu na isti period prethodne godine. Najviše osoba bilo je zaposleno u prerađivačkoj industriji (170.430) i trgovini (153.258), a najmanje u poslovanju nekretninama (3.062) i vodosnabdijevanju (13.958). Najveći godišnji rast zaposlenosti  zabilježen je u sektoru anformacija i komunikacija (osam posto) te administrativnim i pomoćnom uslužnim djelatnostima (6,3 posto), dok je pad broja broja zaposlenih primjetan u poslovanju nekretninama (11,3 posto), vađenju ruda i kamena (2,6 posto) te građevinarstvu (0,2 posto).

Prema istom izvoru, decembarski broj registriranih nezaposlenih osoba u BiH iznosio je 354.323, za 5,7 posto manje nego na kraju 2021. godine. Najveći broj osoba evidentiranih u biroima za zapošljavanje ima VKV ili KV kvalifikaciju (112.928), a slijede ih nezaposleni sa srednjom stručnom spremom (101.122 ) i nekvalificirani (NK) radnici (99.116). Među zvanično nezaposlenima je najmanje polukvalifikovanih radnika (PK) – 5.499, od kojih su samo za nekoliko stotina brojnije osobe višeg obrazovanja (VŠS), kojih je 5.923 evidentirano na berzi rada. Udio ženske populacije u registriranim nezaposlenima iznosi 58,1 posto ili 205.870 osoba, među kojima ih je najviše sa srednjom stručnom spremom (SSS) – 65.571, te NK – 58.831 i VKV ili KV – 53.564.

Uticaj migracija

BiH godišnje napusti oko 60.000 osoba

Radi cjelovitog sumiranja kretanja na domaćem tržištu rada, neizostavno je u obzir uzeti i migracije, koje su svakako faktor koji utiče na brojnost zaposlenih i osoba prijavljenih na biroe rada.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, BiH godišnje u prosjeku napusti oko 60.000 osoba, od kojih je većina radno sposobna.

Kada se, pak, radi o unutrašnjim migracijama, izvještaj Agencije za statistiku BiH pokazuje da je tokom 2022. u Federaciju BiH doselilo 20.486 osoba, za 7,9 posto više nego prethodne godine, a iz nje istovremeno  odselilo njih 20.676 (godišnji rast od 6,7 posto).  U istom periodu, u Republiku Srpsku doselila je 9.171 osoba (rast od 5,8 posto), dok je broj odseljenih iznosio 8.867 (rast od 7,6 posto). Distrikt Brčko lani je dobio 508 novih stanovnika (pad od 10,9 posto), a napustile su ga 622 osobe (rast od 4,4 posto).