Sedmogodišnji Haris Mešić vatreni je navijač Veleža: “Želio bih opet gledati finale, ali…”

Malo je klubova u Bosni koji navijače imaju izvan svoga grada. Jedan od onih klubova koji s tim nemaju problema jeste Velež. Za “Rođene” navijaju, osim Mostaraca, i zaljubljenici u fudbal iz cijele Bosne i Hercegovine.

Svoje pristalice imaju i u Kalesiji. Jedan od njih, i to od onih najvatrenijih, je i sedmogodišnji Haris Mešić iz Rainaca Gornjih kod Kalesije, rodnog mjesta bh. reprezentativca Miralema Pjanića. Inače, u Raincima Gornjim sastav ovdašnjeg kluba nekad su činile uglavnom igrači s prezimenom Mešić i Pjanić. Za Velež je Haris počeo navijati 2021. godine kada ga sjajna atmosfera i dobra igra Veleža u kvalifikacijama Evropske konferensijske lige privlači i Velež mu prirasta srcu. A tada je bio tek “uzeo” petu godinu. Harisu je sve u znaku “Rođenih”, i soba okićena Veležovim dresovima, i ruksak za knjige i rođenska torta…

Harisu Mešiću nije nikakav problem da sa ocem “zapuca” put Mostara da gleda svoje ljubimce. Najdraži igrač mu je Omar Pršeš. Ponajviše zbog njegovog gola protiv AEK-a na Grbavici. Posebno mu je drag i Haskić.

Gledao je Haris i prošlogodišnju finalnu utakmicu Kupa protiv Sarajeva. Još uvijek čuva komadić papira na kojem je ispisao rezultat Sarajevo – Velež 3:4. S obzirom na to da je publika na toj utakmici uglavnom stajala, Haris je odgledao utakmicu sjedeći na ramenima svoga oca Edisa. Edisu nije bilo lahko više od sat vremena držati sina na ramenima, ali pobjeda u finalu je sve nadoknadila.

Haris je ovih dana tužan, Njegov babo ne može da nabavi ulaznice za sebe i sina za finalnu utakmicu jer su razgrabljene sve one koje su pripadale navijačima Veleža. Ipak, Haris ne gubi nadu, nada se da će se naći rješenje i da će u Zenici gledati svoje Rođene. Naravno, on je ubijeđen u pobjedu Haskića, Pršeša, Zvonića i ostalih momaka koje predvodi Nedim Jusufbegović.

Dok ima ovako mladih vatrenih navijača, poput Haris Mešića, još uvijek ima šanse da bh. fudbal dođe na zelenu granu.

Haris, osim što voli i gleda fudbal, vrijedno i trenira. Još od svoje četvrte godine. Danas jeste navijač Veleža, ali, ko zna, možda nekad i zaigra u dresu sa njemu najdražim grbom. Ako neko može pomoći da Haris sa svojim ocem gledao i ovogodišnje finale, silno bi usrećio ovog dječaka.