Kako su izbori u Turskoj pošli po zlu za Erdoganova suparnika

Trenutnom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu malo je nedostajalo da u prvom krugu porazi sekularnog izazivača Kemala Kilicdaroglua, što velik dio anketa nije predviđao.

Pošto nitko od njih nije dobio više od 50 posto glasova, 28. svibnja će se održati povijesni, po prvi puta u Turskoj, drugi krug predsjedničkih izbora uoči kojega je Erdogan izraziti favorit.

Rezultat Kilicdaroglua najbolji je za opoziciju u dva desetljeća Erdoganove vladavine.

Međutim, 74-godišnji bivši državni službenik morao je u ponedjeljak preuzeti ulogu glavnog tješitelja umjesto one novoizabranog predsjednika.

– Ne očajavajte, poručio je svojim malodušnim pristašama.

Nije do ekonomije

– To je ekonomija, budalo, poznata je rečenica stratega Jamesa Carvilea upućena budućem američkom predsjedniku Bilu Clintonu prilikom formiranja strategije za izbornu kampanju 1992.

Turski slučaj ukazuje na suprotno.

Erdogan je ušao u izbore boreći se s najgorom gospodarskom krizom u Turskoj od 1990-ih.

Službena godišnja stopa inflacije lani je dosegnula 85 posto, dok je prema neslužbenoj procjeni ekonomista, kojoj vjeruje većina Turaka, inflacija blizu 200 posto.

Predsjednik Erdogan imao je više glasova u prvom krugu unatoč ozbiljnoj ekonomskoj krizi u Turskoj.

Erdogan se protiv toga borio odbijajući odustati od svojih nekonvencionalnih teorija te je dijelio poticaje i povišice raznim segmentima stanovništva.

Analitičari procjenjuju da je na takve mjere potrošio milijarde dolara.

– Obećanja o potrošnji u posljednjem trenutku, poput povećanja plaća od 45 posto za 700.000 javnih službenika – pomogla su, rekao je analitičar Verisk Maplecrofta Hamish Kinnear.

– Čini se da je Erdoganovo obećanje da će obnoviti područja razorena potresom također dospjelo do glasača, dodaje.

Erdogan ima veliku razinu podrške u gotovo svim regijama pogođenim smrtonosnim potresom u veljači.

Kurdski problem

Dugo potiskivana kurdska zajednica u Turskoj čini gotovo petinu stanovništva, a za stranke koje se smatra predstavnicima Kurda glasa više od 10 posto birača.

Kurdi su većinom podržavali Erdogana u prvom desetljeću njegove vladavine, a u drugom su se okrenuli protiv njega.

Neki analitičari smatraju da bi javna podrška prokurdske stranke Kilicdarogluu u drugom krugu mogla donijeti pobjedu.

Erdogan je to iskoristio protiv njega, poručivši glasačima da oporba prima naredbe od kurdske milicije PKK.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Isplatila se Erdoganova strategija povezivanja opozicije s PKK-om i terorističkim pokretom, kaže Bayram Balci s pariškog CERI-a.

Kućanica u Istanbulu Leyla Gurler (57) rekla je da je zabrinjava udvaranje opozicije prokurdskoj stranci HDP.

– Da je oporba pobijedila, to bi bilo zbog HDP-a i PKK-a, rekla je.

‘Nepatvoreni ultranacionalizam'

Erdoganovim izgledima 28. svibnja pomaže neočekivani uspon malo poznatog ultranacionalista Sinana Ogana (55).

On je kao neovisni kandidat dobio 5,1 posto glasova.

Nekada je bio član ultranacionalističke stranke koja je bila u koaliciji s Erdoganom i predstavlja birače koji imaju više zajedničkog s turskim čelnikom nego ljevičar Kilicdaroglu.

Analitičar Umut Ozkirimli rekao je da je nacionalizam “stalna” komponenta turske politike od 1990-ih.

Razne nacionalističke i krajnje desničarske stranke osvojile su 22 posto glasova na nedjeljnim parlamentarnim izborima.

– Činjenica da je Sinan Ogan osvojio više od pet posto glasova naglašava da istinski ultranacionalizam dobro stoji u Turskoj, rekao je konzultant za političke rizike Anthony Skinner.

– Bilo bi iznenađenje da Ogan odluči dati podršku umjerenom Kilicdarogluu u drugom krugu predsjedničkih izbora. Erdogan je 28. svibnja u najboljoj poziciji, dodaje.

Anketari jedni od najvećih gubitnika

Turski anketari jedni su od najvećih gubitnika – samo je mali dio predviđao pobjedu Erdogana, a neki su Kilicdarogluu davali prednost od 10 postotnih bodova.

– Nevjerojatno koliko su ankete i većina sekularnih analitičara bili loši, primijetio je ekonomist za tržišta u razvoju Timothy Ash.

Dugogodišnji poznavatelj prilika u Turskoj pripisuje to inherentnoj političkoj pristranosti anketara u oštro polariziranoj zemlji.

– Moram reći da su svi analitičari kojima vjerujem, a koji su bliži vladajućoj stranci, govorili: 50-50 – preblizu da bi se mogao reći pobjednik uz naginjanje prema Erdoganu, kazao je.

Skinner je primijetio da je Kilicdarogluova stranka provela dio nedjeljne večeri tvrdeći da vodi na izborima i osporavajući rezultate koje su objavili državni mediji.

Oporbeni “dužnosnici još uvijek moraju objasniti zašto su bili tako raspoloženi dok su se brojali glasovi. Jesu li njihovi modeli bili fundamentalno manjkavi ili je nešto drugo u igri?”, rekao je Skinner za AFP.