TEODORA BILANOVIĆ ZA “EXPRESS” O NASILINIČKOM PONAŠANJU MILANA JANKOVIĆA ČORBE: Moja greška je što nisam bila glasni

Tema o kojoj se ovih dana piše i priča je nasilje koje je pretrpjela pjevačica Teodora Bilanović. Bivša učenica “Zadruge” iznijela je optužbe na račun bivšeg dečka Milana Jankovića Čorbe, sa kojim je bila u vezi tokom učešća u četvrtoj sezoni rijalitija. Dogodilo se kontinuirano nasilje, psihičko, fizičko, a Čorba je dobio zabranu prilaska Teodori. Dok se čeka sudski epilog, Teodora za” Express” otkriva šta se sve dešavalo. Ona je krivčnu protiv bivšeg dečka podnijela u januaru 2022.godine, sudski epilog se još uvijek čeka. Teodora je zahvaljujući psihijatru nastavila život. Predstavila je svoju pjesmu “Nije curi poput mene suđeno da tuguje”.

Zašto si tek sada odlučila da progovoriš o nasilju koje si proživjela?

-Ja sam se oglasila onog dana kada sam u policiji podnijela krivičnu prijavu protiv Milana Jankovića i tada sam se povukla iz javnosti do momenta dok nisam osjetila da sam se oporavila dovoljno da mogu da nastavim normalno funkcionisanje. Početkom godine sam se vratila u javnost, počela sam da snimam pjesme i covere, počela sam da se pojavljujem u veoma gledanim muzičkim emisijama, učestovala sam i na jednom muzičkom festivalu na RTS-u, gdje sam drugi put rekla da je proces i dalje u toku i da samo iz tog razloga neću da iznosim više detalja dok se cijela situacija ne rješi. Druga strana je to iskoristila, napravila je klip u kom ismijava i sud i policiju i sve žrtve nasilja pa tako i svoje (ja nisam jedina) i govori kako ga niko neće uhvatiti i kako nikada neće odgovarati za ono što je učinio.  Pri tom zapitajmo se kakvu poruku šalje nasilnicima i žrtvama istih? U prvom momentu sam osjetila veliki strah i kao da sam sve ponovo počela da preživljavam, ali ubrzo sam se osvjestila i odlučila da progovorim o cijeloj situaciji u javnosti koliko god mogu, a da ne ugrozim sudski proces. Moja greška je što od samog starta nisam bila glasnija, jer o nasilju mora da se govori i protiv nasilja se treba boriti na svaki moguci način. Tada nisam bila spremna, ali sada sam apsolutno spremna da o tome govorim.

Kada si prvi put primijetila Čorbino nasilničko ponašanje?

-Njegovu nasilnu stranu sam počela da primjećujem još u “Zadruz”i gdje me je psihički maltretirao, ali sam to pripisivala zatvorenom prostoru i prevelikom pritisku koji je tada bio na njemu. Već prvih mjesec dana kada sam izašla iz “Zadruge” shvatila sam da sam se prevarila, ali tada je bilo kasno da bježim, jer mi prosto on fizički nije dozvoljavao da odem od njega.

Hoćete li se suočiti na sudu?

-Naravno. Svjesna sam da ću morati da ponovo prolazim kroz sve traume koje sam proživjela, ali mislim da sam sa ove vremenske distance spremna da se konačno suočim sa tim u ime sebe i svih žena koje to ne mogu.

Ko ti je najveća podrška?

-Podrška su mi prvenstveno moja porodica, majka, otac i sestra, a potom i moji stari, ali i novi prijatelji koji su ušli u moj život kada je to bilo najpotrebnije i pomogli mi da sve ovo ostavim iza sebe. I beskrajno im hvala na tome.

Jesi li uspjela da prebrodiš psihičku krizu?

-Da. Nakon što sam uspjela da pobjegnem u Švedsku, intenzivno sam radila sa psihijatrom i polako, korak po korak, se resocijalizovala, vratim se svom poslu u medicinskoj ustanovi, gdje vodim brigu o djeci sa celebralnom paralizom, a posljednji korak je bio upravo ovo vraćanje u javnost. Nisam se nadala da ću na samom početku biti isprovocirana da pričam o ovome, željela sam da se o ovoj temi oglasim tek kada bude dobila svoj epilog na sudu, ali ismijavanje od strane nasilnika me je natjeralo da pricam o ovome, ne samo zbog mene, već zbog svih žena koje prolaze kroz isto.

Šta ti je savjetovao psihijatar?

-U suštini išli smo korak po korak i tim malim koracima uspjela sam da stignem do svog cilja i da se oporavim.

Da li danas na veze i muško-ženske odnose gledaš drugačije?

-Svakako da je ovo ostavilo posljedice na moj ljubavni život u smislu da mi je dosta teže da steknem povjerenje u partnera i da je i dalje u meni prisutna izvjesna doza straha, ali mislim da je to sasvim normalno nakon onoga što sam preživjela. Sada svakako puno više cjenim svoju slobodu i samu sebe.

Da li je “Zadruga” donijel neke pozitivne stvari?

-Naravno, donijela mi je prvenstveno određene ljude u život, koje jako volim i koji su bili tu za mene kada mi je bilo najpotrebnije, a zatim mi je donijela jedno novo veliko životno iskustvo, donijela mi je medijsku prepoznatljivost drago mi je što sam u taj format usla kao pjevačica, i iz njega sam isto izasla kao pjevačica. Pokazala sam da se u rijalitiju može ostati i normalan, kulturan i pristojan i drago mi je što me ljudi najviše, pored pjevanja, pamte po tome.

Šta bi svajetovala djevojakma koje prolaze kroz slične situacije?

-Savjetovala bih sve djevojke da u samom startu obrate pažnju na idealizaciju odnosa, to je prvi znak toksičnosti gdje će ubrzo početi da se smjenjuju plus i minus faze bez doslijednosti i da odmah presjeku taj odnos. Ne može biti bolje, već samo gore i gore. Kada uđu previše duboko u taj začarani krug, one tada razmišljaju kako da prežive, a ne kako da se spasu, upravo iz tog razloga treba govoriti javno o nasilju, javno osuditi nasilnike i pružiti podršku svakoj zrtvi, umjesto da joj se postavljaju pitanja da li je ona sigurna da je žrtva, kako je isprovocirala nasilnika i slično. 

Ideš li do kraja i očekuješ li da će pravda biti na tvojoj strani?

-Naravno da idem do kraja, ja sam sve dokaze koje sam imala, zajedno sa psihijatrijskim vjestačenjem i drugim dokumentima predala nadležnim organima, sve dalje je na njima. Čvrsto vjerujem da će ovaj slučaj odraditi ispravno i do kraja onako kako treba.

N.N.