Omer Joldić ima samo jednu želju pred “utakmicu sezone” između Slobode i Željezničara

Sloboda ima 32 boda i nalazi se na preptosljednjem mjestu i ako ne ostvari pobjedu, ispada iz lige. Tuzlacima samo tri boda mogu da donesu spas, dok je Željezničar, koji je četvrti sa 50 bodova i zasad ima tu kartu za Evropu, u mnogo boljoj situaciji, pa bi čak i sa porazom mogao ostati tu gdje jeste, ali to naravno ovisi o rezultatu meča Leotar – Široki.

Podsjetimo, Željezničar ima 50, a petoplasirani Široki Brijeg 48 bodova. Leotar je na dnu sa 31 bodom i njemu ni pobjeda ne garantuje opstanak, ali svakako će protiv Širokog probati da se spasi.

Sve u svemu, “more” kalkulacija i vjeruje se da će ovo biti jedna od najuzbudljivijih završnica otkako je Premijer lige. O tome smo razgovarali sa Omerom Joldićem, legendom i Željezničara i Slobode.

Tuzlak koji je ostavio veliki trag na Grbavici i kao igrač i kao trener u omladinskom pogonu, nekladašnji reprezentativac BiH, vjeruje da je veći pritisak na Slobodi, ali tvrdi da bi najsretniji bio da se dogodi scenarij prema kojem bi Sloboda ostala, a Željo igrao Evropu.

“Volio bih da Sloboda ostane, a da Željo izađe u Evropu. Kod nas su sve neke teorije zavjere, kalkulacije… Nije dobro ni jednom ni drugom klubu što se našao u ovoj situaciji. Bilo bi dobro da su ranije riješili svoje ciljeve, ali šta da se radi, to je tako u sportu i životu”, rekao je Omer Joldić na početku razgovora za SportSport.ba, pa nastavlja:

“Sloboda ima turbuletnu sezonu iza sebe i nažalost zadnjih nekoliko sezona nije onako kako bi možda navijači htjeli. Sloboda je omiljen klub, Tuzla je veliki grad, o tome je suvišno više i pričati i bilo bi zaista šteta da ispadnu iz lige”.

Svojevremeno su na Tušnju “cvjetale ruže”, danas druga slika?

“Nakon odlaska Husrefa Musemića nisu više uspjeli uhvatiti taj ritam. Dok je Husref bio, čak su igrali evropske utakmice. Klasični primjer bh. kluba gdje ne postoji jasna vizija, niti filozofija, nema posebnog plana za budućnost… A za Želju bih volio da zbog energije koja ga okružuje, tih divnih navijača, posvećenosti i ljubavi, izađe u Evropu. Kao neko ko je igrao za oba tima i radio i u jednomi drugom klubu, naravno da ne mogu da odaberem stranu, najbolje bi bilo da i jedni i drugi u nedjelju slave”.

Postoji i teorija prema kojoj će se Joldićeva želja ispuniti, a to je da Široki ne pobijedi u Trebinju Leotar, da Sloboda dobije Željezničar i onda bi i jedni i drugi dobili ono što već dugo vremena žele.

“Ta zadnja utakmica nije baš sjajna situacija. Slobodi je voda do grla i moram reći da je pritisak mnogo veći na njenim igračima. U takvim situacijama možete imati dodatni motiv, ali i možete sagorjeti. To su situacije koje često nazivamo mač s dvije oštrice. Moraju da pobijede, borba za goli život, to je sve veoma opasno i teško. Ali ponavljam, ako bih mogao da biram, izabrao bih da Sloboda ostane u ligi, a Željo ode u Evropu, pa kakav god ishod utakmice bio”.

Joldića je iznenadio domaći poraz Igmana od Tuzle Citya u proteklom kolu.

“Očekivao sam da će Igman uploviti u mirnu luku, mislio sam da će dobiti Tuzlu, nakon svega što su prikazali ovog proljeća. Svi imaju neke šanse i svi imaju neke opcije. Nije bila komplikovanija situacije, barem ja ne pamtim, u Premijer ligi u zadnjem kolu. To je dobro za one neutralne, bit će to zaista uzbudljiv dan. Ja imam obaveze sa svojim klubom i ne mogu pratiti utamice Premijer lige, ali vjerujem da će biti dosta napeto”.

“Neznalice vode bh. fudbal”

Joldić smatra da je pogrešno vođenje klubova jedan od razloga propasti, ali i nedostatak pomoći od lokalnih vlasti.

“Sloboda je klub koji ima dobar omladinski pogon i neke stvari se moraju promijeniti. Ne mogu da shvatim da se klubovi ne okređu mladim igračima. Sve je do uprave kluba, koja formira politiku i način na koji će se stvari voditi. Igrači i treneri su tu ponekad lagano potrošena roba. Bili smo primjeri u prošlosti da neki klub osvoji titulu, a već sljedeće sezone ga nema ni na mapi. Nema kontinuiteta, nema zdravog načina vođenja, plana, nedostaju pravi ljudi na određenim pozicijama na kojima treba da budu, a ponekad jednostavno nema ni financijske podrške koja zna da bude jako važna”.

“Najveći problem bh. fudbala su neznalice, ljudi koji pokušavaju u nekom medijskom prostoru da naprave reklamu za sebe i klub ali nisu sposobni da u klubu naprave bolju atrmosferu, da ga učine boljim i da ostvare dobre rezultate.

Kao timove za primjer Joldić je naveo Posušje i Stupčanicu, a na pitanje šta je sa Zrinjskim…

“To je kao da me pitate da li je Dinamo u Hrvatskoj najorganizovaniji klub. Zrinjski je svjetlosnu godinu u odnosu na sve druge. Oni imaju kontinuitet kao što su nekada imali Sarajevo i Željezničar. Klubovi neće moći da rade ako nemaju podršku javnosti i lokalnih zajednica. Lana Pudar je primjer, Amel Tuka, mnogo naših sportista nema adekvatne uslove, a veliki su talenti i sposobni da ostvaruju velike sportske rezultate”, zaključio je Joldić.