Hrvati iz Zambije imat će stručnu, pravnu i psihološku pomoć

U emisiji HRT-a Otvoreno urednika i voditelja Damira Smrtića gostovali su državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Andreja Metelko-Zgombić, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb, Nazorova, dr.sc. Jasna Kelava Ćurković i osnivačica udruge posvojitelja Adopta Diana Topčić-Rosenberg.

Metelko-Zgombić: Postoje još administrativni postupci, očekujemo da će to sutra biti riješeno

Državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Andreja Metelko-Zgombić komentirala je informaciju koja se pojavila kasno popodne kako je došlo do preokreta te da imigracijski odjel Zambije odbija pustiti djecu koju su posvojili unatoč nalogu sutkinje, uz obrazloženje da čekaju daljnje upute. No izgleda da je imigracijski odjel Zambije za danas zatvorio vrata te nisu uspjeli provesti sudsku odluku o puštanju djece te se očekuje da će to učiniti sutra.  

– Danas je sud donio odluku i oslobodio naše državljane i odredio da se oni zaista mogu zajedno s posvojenom djecom vratiti u Hrvatsku. I tada na tom suđenju je ujedno službenica iz imigracijskog ureda rekla jednom kad dobiju pisani otpravak presude da će po njoj postupiti. Međutim stvar je u tome da je danas na ročištu sutkinja izrekla usmenu presudu i bilo je potrebno poslijepodne da se to i napiše. I tek je kasnije danas, kasno poslijepodne je došao pisani otpravak presude i tada je bilo prekasno da se to riješi zajedno pred imigracijskim odjelom. Očekujemo da će sutra zajedno s tom presudom stvar biti riješena. Moramo biti još malo strpljivi jer postoje još određeni administrativni postupci koji se trebaju riješiti. Dakle, ići prema djeci, djeca onda trebaju dobiti još suglasnost da mogu napustiti zemljom. Uglavnom, to će još potrajati. Mi očekujemo da će to sutra biti riješeno. Kao što je veleposlanik spomenuo, problem je u tome što zaista Ndola ima mali broj letova i ako se ne stigne to napraviti sutra do jedan sat, onda neće biti moguće iz Ndole letjeti sutra. Prema tome, moramo biti još malo strpljivi, ali ono što mi činimo s naše strane je da držimo sve pod kontrolom i dalje ćemo biti na usluzi našim državljanima. Sad im čak i pomažemo malo pronaći neke odgovarajuće letove, zavisno od trenutka kada će dobiti djecu, objasnila je detaljno državna tajnica trenutačnu situaciju.

Na pitanje je li to bio težak zadatak za diplomaciju Metelko-Zgombić je rekla da je bio dosta težak jer su bila velika očekivanja.

– Ministarstvo vanjskih i hrvatskih poslova stvarno se aktiviralo od prvog trenutka kad smo to saznali te djelovalo. Pružili smo konzularnu pomoć koja nije bila tako jednostavna za pružiti. Riječ nije o Lusaki, nego Ndoli koja je 2000 km udaljena od naših veleposlanstva u Pretoriji. Bilo je potrebno je organizirati i bilo je tamo i Hrvata koji su pomagali. Dakle, kontaktirali smo i druge kolege kojima je čak i konzulat u Ndoli. Jako puno toga smo radili, dostavljali smo im hranu i lijekove i osigurali da imaju jedan humani tretman. Naravno, kada je netko u pritvoru, u zatvoru, da tada tretman kakav god bio, naravno da im teško pada. Ali smo činili sve da im taj boravak tamo, a onda kasnije i na slobodi, bude što lakši. To smo činili u okviru Bečke konvencije o konzularnim odnosima i stvarno smo vodili računa da ni na koji način ne pređemo crtu, da ne idemo preintenzivno prema zambijskim vlastima, jer u konačnici uvijek moramo poštivati i tijela i sudove države domaćina i tako je bilo, izjavila je Metelko-Zgombić.

– Djelovali smo malo i diplomatski, angažirali i neke kolege iz EU, nekih drugih prijateljskih diplomacija. Ministar Grlić Radman je izravno kontaktirao i zambijskog ministra vanjskih poslova, onda smo uspostavili kontakt, povezali našeg ministra pravosuđa sa zambijskim, pa ministar rada i socijalne skrbi sa svojom kolegicom. Dakle, bilo je jako puno kontakata, pisama, poruka kako bi pokazali da nadležna tijela Republike Hrvatske stoje na raspolaganju tijelima Zambije i da smo im spremni pružiti sve podatke koje oni smatraju potrebnim i da na neki način osiguramo da istina i taj postupak završi na pravi način. Ja bih rekla da to zaista se i dogodilo, dodala je.

Topčić-Rosenberg: Djeci i posvojiteljima treba pomoć i podrška

Osnivačica udruge posvojitelja Adopta Diana Topčić-Rosenberg govorila što je pokazao ovaj slučaj iz Zambije.

Rekla je kako je oslobađanje Hrvata bilo olakšanje i radost.

– Ono što se meni čini  važno reći je da su tijekom ovih šest mjeseci svi sudionici tog procesa u Zambiji prošli kroz jednu veliku traumu, da su aw potencijalni posvojitelji sigurno se našli u izrazito neočekivanoj situacije i da je bilo teško i traumatično, ali da je isto tako bilo teško i traumatično djeci, istaknula je.

– Svako posvajanje kad se dogodio isto je određena vrsta trauma jer se tijekom posvajanja zapravo događaju nekakvi isti gubici. Djeca gube sve ono s čime su odrasla u svojoj primarnoj obitelji. U ovom slučaju su ta djeca izgubila i svoju biološku obitelj iz Demokratske Republike Kongo, bez obzira jesu li su oni preminuli ili su ih dali na posvajanje. Izgubili su svoj jezik, svoju kulturu. Iz Demokratske Republike Kongo došli su u Zambiju gdje su onda morali učiti novi jezik i navikavati se na potpuno drugu situaciju. I sad će doći u Hrvatsku koja će biti treća kulturološka sredina. Mislim da je izuzetno važno prepoznati da djeci, a i posvojiteljima, treba pomoć i podrška. I nekako bih apelirala da se i nadležni sustav u to uključi kako bi ovaj nekakav period koji dolazi olakšao, naglasila je Topčić-Rosenberg.

Mađerić: Kada dođu u Hrvatsku, bit će im na raspolaganju stručna, pravna i psihološku pomoć

Državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić objasnila je što donose izmjene Zakona o međunarodnom privatnom pravu koji bi trebao urediti međudržavna posvojenja iz trećih zemalja. 

– U samom trenutku kada se dogodio slučaj Zambija i, kao što je rekla kolegica državna tajnica, od toga dana pa sve do danas, ali i svim narednim danima, sva nadležna tijela i Vlada u cjelini su u svakodnevnom kontaktu kako bi i našim četvero parova hrvatskih državljana, ali i četvero djece, koji su također hrvatski državljani, pomogli u ovome procesu. U konačnici, kada dođu u Hrvatsku, mi ćemo im biti i na raspolaganju za svu stručnu, pravnu i psihološku pomoć, rekla je.

– Danas su izmjene i dopune zakona o međunarodnom privatnom pravu predstavljene u Hrvatskom saboru. Nositelj je Ministarstvo pravosuđa i uprave, ali upravo s našim ministarstvom, ministrom Piletićem i ministrom Malenicom, intenzivno smo komunicirali kako bi dodatno osnažili proces priznavanja stranih sudskih odluka prilikom posvajanja iz trećih država, dakle država koje nisu potpisnice Haške konvencije. Ono što je izuzetno bitno za sustav socijalne skrbi jest to da će sud biti dužan obratiti se našem ministarstvu, dakle Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, te tražiti podatak jesu li potencijalni posvojitelji upisani u registar posvojitelja. Posvojitelji prije nego što i krenu u proces posvajanja iz trećih država, znači posvajanje i u Hrvatskoj i u državama koje su potpisnice Haške konvencije, moraju se u državi boravišta, prebivališta upisati u registar posvojitelja. Ako će sud priznati takvu stranu sudsku odluku, tada će sud biti dužan obavijestiti resorno ministarstvo i Zavod za socijalni rad o svojoj odluci kako bi u narednih šest mjeseci, temeljem obiteljskog zakona, nadležni područni ured Zavoda za socijalni rad pratio tu obitelj s glavnim ciljem kako bi se i djeca integrirala u sredinu u kojoj će doći živjeti, ali i uz jednu stručnu, psihološku, jako i snažnu pomoć i posvojiteljima, objasnila je Mađerić.

Kelava Ćurković: veliki je interes za posvajanje, puno veći nego što ima djece 

Ravnateljica Dječjeg doma u Nazorovoj u Zagrebu Jasna Kelava Ćurković izrazila je zadovoljstvo završetkom slučaja u Zambiji.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Želim izraziti zaista veliko zadovoljstvo što su nakon ovako dugog perioda i traumatizirajućih događanja, pa i za hrvatsku javnost, što je to sve završeno. Vjerujem da ćemo svi koji pratimo ovu situaciju predahnuti kada se posvojitelji i djeca pojave u Hrvatskoj, rekla je.

Osvrnula se posvajanje djece u Hrvatskoj.

– Ja sam dugo u Nazorovoj, više od 30 godina i uvijek je veliki interes za posvajanje, puno veći nego što ima djece koja su pravno raspoloživa za posvajanje. Iz tih razloga se stječe dojam da posvajanja u Hrvatskoj idu sporo, da se dugo čeka, ali zapravo nemate nekih pravila. Netko će čekati od potencijalnih posvojitelja dulje, netko kraće. Ovisi i o preferencijama samih posvojitelja i o situaciji, u kojoj dobi djece žele posvojiti, žele li posvojiti djecu s nekim teškoćama ili ne. Tako da definitivno mogu reći da se zadnjih dvije-tri godine broj posvojenja povećao. Nadam se da će taj rast i dalje postojati. Svi mi u sustavu, pogotovo centri za socijalnu skrb, sadašnji područni uredi Zavoda za socijalnu skrb, a prije svega i sudovi na kojima se roditelji koji ne funkcioniraju lišavaju roditeljskog prava i tada dijete postaje pravno raspoloživo za posvojenje, nadamo se da će svi ti procesi puno brže završavati i da će biti više djece koja ispunjavaju pretpostavke za posvojenje. Mi u Nazorovoj smo svjedoci da je u zadnje dvije godine zaista veliko povećanje broja izdvajanja djece iz primarnih obitelji. Najmanje dva do tri puta više što se tiče male djece, dakle djece od 0 do 7 godina nego što je to bilo prije deset godina. Sva ta izdvajanja, odnosno povećani angažman stručnjaka na terenu od strane područnih ureda se osjeti. Sva ta djeca koja dolaze u dom ili udomiteljsku obitelj, koja se izdvajaju, zaista su s pravom izdvojena i imate vrlo teških trauma s kojima djeca dolaze u instituciju, detaljno je objasnila Kelava Ćurković.

Na pitanje bi li joj bilo draže da se nešto zakonski mijenja pa da ljudi više posvajaju djecu u Hrvatskoj i da ne moraju ići u treće zemlje odgovorila je da to ovisi o tome što ljudi preferiraju.

– Mi ne bismo trebali utjecati na njihove želje. Meni bi osobno bilo draže da se više djece posvaja. Čini mi se da trenutačno, pa i u svim prethodnim godinama, taj broj posvojenja bi morao biti puno veći u odnosu na broj roditelja koji zanemaruju, a neki i teško zlostavljaju svoju djecu. Tako da bi se trebao pokretati veći broj postupaka, a isto tako i sudovi bi trebali rješavati te postupke. Mi već znamo i neke sudove i neke suce koji jako sporo rade i važno je reći da svi ti spori procesi nikako nisu u interesu djece. I nije u interesu djece da odrastaju u institucijama, nego zaista u prirodnoj sredini kao što je obitelj. Ja bih rekla isto tako da u dopunama i izmjenama obiteljskog zakona koji regulira posvojenje, svakako bi trebalo razmišljati o jednom modelu posvajanja, a to je otvoreno posvajanje. Znači, model gdje mi svjedočimo da bi u našoj zemlji bilo najmanje desetak takvih posvajanja godišnje gdje bi na neki način i biološki roditelj sudjelovao. Roditelj koji bi davao suglasnost na to posvajanje lakše bi se odlučivao ako bi postojala mogućnost da povremeno ima informacije o djeci, da povremeno kontaktira s djecom i djeca s njim. Taj model postoji u većini zemalja Zapadne Europe i mislim da su i naši posvajatelji zreli, barem neki od njih. To se svakako ne odnosi na svu djecu koja bi se posvajala, ali recimo da bi naš prijedlog bio da se u obiteljski zakon uvede i mogućnost otvorenog oblika posvajanja, rekla je Kelava Ćurković.

Je li slučaj u Zambiji završen?

Metelko-Zgombić odgovorila je na pitanje je li sada za Hrvate slučaj završen. 

– Ja bih rekla stvarno da jest, jer za razliku od onog prethodnog slučaja kada je sam tužitelj povukao optužbu, postupak tada nije pravomoćno bio okončan, nego se znalo tada da u svakom trenutku tužitelj može ponovno podnijeti tužbu ako bi došao do nekih novih dokaza. I već tada smo bili dosta iznenađeni kada je za dan ili dva izašao s tvrdnjom da ima neke nove dokaze. Međutim, sada se ovaj postupak vodio na Višem sudu i sutkinja je tražila da tužitelj podnese sve dokaze kako bi potkrijepio svoju optužbu. Bilo je interesantno slušati i gledati kako iz ročišta u ročište tužitelj nije podnosio prave dokaze i sutkinja ga je u nekoliko navrata i pozvala, rekla je vi uopće niste potkrijepili svoje optužbe i upozoravala ga je da će u jednom trenutku zastati i vidjeti ima li opće smisla nastaviti s postupkom. Ovdje je riječ o anglosaksonskom pravu u kojem sud prvo pušta optužbi da iznese sve dokaze, a branitelji, kao i u ovom našem slučaju, imali su mogućnost postavljena pitanja. Međutim, onda je sutkinja već nakon svega onog što je tužiteljstvo stavilo na stol, zaključilo da nema nikakvog dokaza za one tvrdnje i teret koji se stavlja našim državljanima i sada je ta sutkinja bila ta koja je onda u stvari presudila i utvrdila da se oni trebaju osloboditi i da se vrate zajedno s djecom, rekla je.

Treba naučiti iz slučaja “Zambija”

Diana Topčić-Rosenberg rekla je da nas tragedija ovih osmero ljudi i četvero djece u Zambiji mora nešto naučiti. 

– A to je da moramo biti odgovorni prema procesu posvajanja iz trećih zemalja i napraviti ozbiljan posao da se ovo više nikad ne dogodi.

Misli da su izmjene Zakona o međunarodnom privatnom pravu dobre, ali da treba učiniti još nekoliko koraka da se posloži sustav. 

– Treba odrediti tko je zadužen za područje međudržavnog posvajanja. Mora postojati tijelo kojem se ljudi mogu javiti jer u ovom trenutku država vrlo jasno kaže da su za svako posvajanje iz trećih država odgovorni potencijalni posvojitelji, navela je.

Mađerić je rekla kako u registru potencijalnih posvojitelja ima 958 osoba koje imaju sve pretpostavke za posvojenje djece te 192 djece koje imaju pravne pretpostavke za posvojenje, a od njih je 75 starije od 10 godina te spadaju u grupu teško posvojive djece.

Snimka cijele emisije Otvoreno: