LEPA LUKIĆ ZA ‘EXPRESS’: Još mi se udvaraju, ali meni ne treba čiča!

Lepa Lukić je u prodavnici “Jugoton – Croatia records” u centru Beograda promovisala CD pod nazivom “Vatra”. Radi se o reizdanju istoimenog albuma objavljenog 1985. godine za koji je tada dobila “Zlatnu ploču”. Pjesmama kao što su Žena bez imena“, „Ti si zenica mog oka“, „Vatra“ i „Ne možeš biti moj”, su pridodate i tri bonus numere koje su kao singlovi svojevremeno takođe objavljene za “Jugoton”(”Snovi devojački”, „Dok Morava hladna teče”, „Zašto sruši bračni veo”).

-PresreTna sam zbog ovog izdanja. Posebno mi je drago što je to došlo na inicijativu ljudi iz Zagreba, što su se oni sjetili. Nisam ja to tražila, ali kada su me nazvali i pitali da li se slažem, naravno da sam prihvatila.

Vaša karijera traje dugo i uspješno, već skoro 60 godina…Da li biste, kada se osvrnete unazad, nešto mijenjali na tom putu koji ste prošli?

-Ne bih…Šta da mijenjam kada sam uspjela najviše što može da se uspije. I što da mijenjam, nisam đavo da mi je malo…

Da li u nekoj mladoj pjevačici vidite svoju nasljednicu i da li biste dozvolili da snimi ‘kaver’ neke vaše pjesme?

-Neka sve pjevaju, ako im se pjeva, ja im ne branim. A, nasljednicu ne tražim, ako se prirodnim putem pojavi svaka čast, neka nastavi moju muziku i moj put. Ali, kad se dosad nije pojavila, onda ne znam kad će?! Do sad niko nije uspio da me zamijeni, ni da me smijeni.

Koja vam je najdraža pjesma sa ovog albuma, pa i u vašoj karijeri?

-To je kao kad bi majku pitali koje dijete najviše voli. Ja sam birala svaku pjesmu, i sve su mi drage, jer mi ih niko nije nametnuo. A, za pjesmu od „Od izvora dva putića” mogu da kažem da bi trebalo da mi bude najdraža zato što me ona vinula nebu pod oblake. Sa prvom pjesmom sam uspjela. Rijetko kome to polazi za rukom.

Milena Plavšić i Beti Đorđević

Uprkos godinama još se izvanredno držite, lijepo izgledate, da li ste zaljubljeni?

-Jesam, u cvijeće (smijeh)… Ali, dobro kažete, nisam ja još uvijek za bacanje, mada malo manje upražnjavam, vodim računa, svemu ima granica. Još mi se udvaraju, ali meni čiča ne treba, a opet je glupost da se ja sa nekim mladim zabavljam. A, ne treba mi ni čičica! Dok je išlo, išlo je, šta sada?! To je kao i u muzici. Ako niko neće da te zove da pjevaš, sam shvatiš da treba da staneš. Ali pošto meni to još ide, ja ne stajem. Idem, recimo, u Kanadu na svakih šest mjeseci zbog državljanstva, i svaki put tamo ostanem bar mjesec-dva i pjevam po četiri vikenda. A ne bih pjevala da me ljudi ne traže.

Na promociji reizdanja albuma “Vatra” Lepa Lukić je od Croatia Recordsa dobila posebno priznanje za cjelokupno muzičko svaralaštvo. Zahvalila se još jedanput ljudima iz te kuće, rekla je da joj je puno srce što su je se sjetili i ovako nešto priredili. Najavljeno je da će najvjerovatnije promocija CD-a biti održana i u Zagrebu, na kojoj bi Lepa voljela da vidi i Terezu Kesoviju, Josipu Lisac i druge svoje kolegice i kolege iz Zagreba.

Tekst i foto: Slavica Danilović