Prije 26 godina Danska savladala BiH. Dva puta Baljić zanijemio prepuni „Parken“

Naša nogometna reprezentacija odmah po završetku ratnih razaranja u našoj zemlji, zahvaljujući brojnim uticajnim prijateljima iz UEFA-e i FIFA-e, počela je nastupati u kvalifikacijama za Evropska i Svjetska prvenstva. Iako je nogomet u tom periodu u našoj zemlji bio u velikim problemima zbog uništenih terena, infrastrukture na i oko stadiona, odlaska brojnih igrača u inozemstvo da tamo igraju u stranim ekipama, to nije spriječilo našu reprezentaciju da se pojavi na međunarodnoj sceni. I već u prvom ciklusu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, koje je održano 1998 godine u Francuskoj, na terene u Evropi istrčali su i naši reprezentativci.

Impozantni „Parken“ stadion pun kao šip

U tom kvalifikacionom ciklusu za FIFA 1998 naša selekcija bila je u grupi sa Grčkom, Hrvatskom, Danskom i Slovenijom. Odigrali su nekoliko veoma dobrih utakmica u kojima su pokazali da je BiH nepresušno vrelo nogometnih majstora i da naša reprezentacija ima svijetlu budućnost. Jedan od tih susreta odigran je prije 26 godina, 8 juna 1997.god. na čuvenom, prekrasnom „Parken“ stadionu u Kopenhagenu, a gdje nas je ugostila, tada izuzetno jaka selekcija Danske u kojoj su igrali vrsni majstori: Laudrup, Schmeichel, Helveg, Tomasson, Thomsen… Naša reprezentacija pred ovaj meč pripremala se u Zenici, a gdje je selektor Fuad Muzurović imao dosta problema oko uigravanja postave za ovaj meč jer bili su roviti Meho Kodro i Muhamed Konjić, dva vrlo bitna igrača za igru naše selekcije. I doista to se je desilo na samom meču, jer već negdje oko 30 minuta morao ih je vaditi iz igre zbog toga a što je dosta uticalo na daljnu igru naših igrača. Poštovani čitaoci vaš novinar vršio je radio prenos sa ovog meča, bio sa našim igračima u Zenici, u avionu koji je „nosio“ naše igrače iz Sarajeva u Kopenhagen, na samom meču i nakon susreta i vidio je dosta toga vezanog za ovu utakmicu, a u koji su domaćini ušli sa uvjerenjem da će našu selekciju „rastaviti“ i visoko pobijediti.

U prvom poluvremenu bili smo bolji

Impozantni „Parken“ stadion bio je sahat vremena pred početak meča pun kao šip. Na njemu je bilo preko 52.000 ljubitelja nogometa, a među njima negdje oko tri i po hiljada naših ljudi, mahom iz Danske, Švedske, Norveške koji su nosili transparente podrške našim igračima, a koji su pokazivali odakle su protjerani iz svojih domova tokom rata u našoj zemlji, i na kojima je pisalo: Podrška iz Vlasenice, Zvornika, Bratunca, Viteza, Brčkog, Doboja, Banja Luke, Trebinja…a tu su bile i naše zastave, šalovi, dresovi, baloni koje su oni ponosno nosili i sa njima stvarali prelijepu sliku na dijelu tribina gdje su bili smješteni. Naš selektor Muzurović sjajno je postavio igru, nadmudrio je svog kolegu, selektora Danske Bo Johanssona i u prvih 45 minuta naša reprezentacija bila je bolja, opasnija, borbenija dok selekcije Danske kao da nije ni bilo na terenu.

U tom periodu naš razigrani Elvir Baljić u dva navrata „zanijemio“ je prepuni Parken, kada je domaći vratar, čuveni Peter Schmeichel već bio savladan, ali je sva „sadaka“ svijeta pomogla Dancima da ne vade loptu iz svoje „store“. Zaista u ovom dijelu igre naši su bili moćni, Halilović je bio šef orkestra na sredini terena, Bolić neuhvatljiv za Helvega, Nielsena, Pedersena… Mirsad Hibić zajedno s Beširevićem, Katanom, Glavašom, Šabićem je lahko izlazio na kraj sa Laursenom, Laudropom, Tomassonom… dok je naša „mačka“ Mirsad Dedić bio siguran i bez srkleta čuvao naša vrata.

No nismo i pored dobre igre uspjeli doći do zgoditka i završeno je bez pogodaka 0:0.U nastavku meča bili smo mnogi slabiji, nije više bilo koncentracije u igri, posebno u odbrani i Danska je to znala na najbolji način iskoristiti i kazniti. U 66 minuti 1:0 za domaćina, centaršut Helvega sa lijeve strane sa nekih tridesetak metara najbolje koristi Rieper koji visoko skače i glavom sa nekih 7,8 metara matira nemoćnog Dedića, za erupciju oduševljenja domaćih navijača koji su u transu. Do kraja meča naši pokušavaju doći do izjednačenja, akciju idu preko Mujčina, Musića, Halilovića ali nema konkretne realizacije Baljića, Bolića, Ramčića i onda u sudijskoj nadoknadi nova, kardinalna greška naše odbrane, lopta dolazi do usamljenog Molnara koji „ ni kriv ni dužan“ sa nekih 12,13 metara šalje loptu u našu nebranjenu mrežu za konačnih 2:0.

Poraz koji boli

Ovo je bila utakmica sa dva naša lica, koja je pokazala da naša selekcija ima znanje i kvalitet, ali isto tako da se svaki susret igra 90 minuta. U prvom dijelu utakmice svi su bili svjedoci naše dobre igre, svi igrači bili su maksimalno motivisani, borbeni, željni igre i dokazivanja pred veličanstvenim ambijentom i šteta što našu igru u prvih 45 minuta nismo krunisali bar jednim zgoditkom. No, u nastavku susreta došlo je do neobjašnjivog pada u igri, možda je i pomalo „naivan“ pogodak koji smo primili učinio da tako odigramo, a drugi pogodak je to na najbolji način samo to potvrdio. Sigurno da je ovo poraz koji boli, sve igrače, stručni štab a sigurno i sve naše navijače, ali se nadam da ćemo svi iz njega izvući pouku za naše naredne susrete- rekao nam je selektor Fuad Muzurović.

Žao mi je što nisam postigao zgoditak

Sigurno da smo svi razočarani krajnjim ishodom meča, jer po onom što smo pokazali na terenu, bar u prvih 45 minuta meča, nismo zalužili poraz. Igrali smo dobro protiv „papirnatog“ favorita, nismo se prepali tih njihovih vrsnih igrača i moram reći da sam tužan i žao mi je što nisam bar jednom uspio savladati čuvenog vrsnog golmana Schmeichela- rekao je Elvir Baljić.

Brojni gosti na meču

Ovaj susret pratila je brojna delegacija sportskih radnika, političara, privrednika, muzičara iz naše zemlje, ali tu su bili i sportski radnici iz inozemstva. Na čelu je bio predsjednik NS BiH Jusuf Pušina, premijer kantona Sarajevo Mustafa Mujezinović, Prof.Dr. Lamija Tanović otpravnik poslova ambasade BiH u Danskoj, poznati FIFA menađer Dino Pašalić, Ivica Pekić, Fiko Brđanović… zatim Martin Novoselac koji je zbog Hrvatske pratio igru obje selekcije, potom brojni skauti poznatih evropskih timova. Svi oni, ponaosob, imali su razlog što su bili na“Parken“ stadionu, ali mnogi od njih su sigurno uživali, noć prije meča, u čuvenom kompleksu „Tivoli“ u kome ima, uz poznato dansko pivo Carlsberg i „ptičijeg mlijeka“…

Oni su nastupili na čuvenom „Parken“ stadionu

Dedić, Šabić, Beširević, Konjić, Hibić, Glavaš, Katana, Kodro, Bolić, Baljić i Halilović. Još su igrali: Mujčin, Musić i Ramčić. Selektor: Fuad Muzurović.

Sa lica mjesta piše i snimio Rešad MAMELA (sportske.ba)