‘Djeca se igraju putovanja u Bosnu’, riječi majke iz izbjegličkog kampa u Siriji

Ne razumijem kako bi moglo biti opasno dijete koje živi pod stresom 24 sata i jedino što želi je sloboda i normalan život, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) majka nekoliko djece koja od 2019. godine živi u kampu Al-Hol u Siriji.

Ona je jedna od oko stotinu žena i djece, državljana Bosne i Hercegovine (BiH). No, to im još uvijek ne omogućavaju vlasti BiH, uprkos tome što je Vijeće ministara BiH još u augustu prošle godine usvojilo plan njihovog povratka.

Ministar bezbjednosti BiH Nenad Nešić ne zna da li će oni “sutra predstavljati opasnost po BiH”, kako je izjavio 7. juna na konferenciji za novinare. On kaže da da niko, pa ni djeca, neće ući u BiH iz Sirije i Iraka bez dodatnih sigurnosnih provjera dok je on ministar.

“Naša djeca nisu opasnost ni za koga ni u kojem smislu te riječi. Žao mi je što takvo mišljenje ima bilo ko. Mi svoju djecu odgajamo na respekt prema svakom insanu (osobi, op.a) bez obzira na naciju”, kaže za RSE Bosanka iz srednje BiH, čiji je identitet poznat redakciji.

U Siriju je otišla 2013. sa svojim suprugom, takođe državljaninom BiH, koji je kasnije poginuo u borbama na teritoriji koju je kontrolisala tzv. Islamska država u Siriji.

O kakvom se kampu radi?

U kampu Al-Hol na teritoriji Sirije koju kontrolišu Kurdi, osim raseljenih iz Iraka i Sirije, nalaze se i porodice onih za koje se sumnja da su ratovali u tzv. Islamskoj državi.

Radi se o kampu koji je osnovan još 1991. tokom Zalivskog rata, kao mjesto za izbjeglice iz Iraka.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, oko 10.000 žena i djece iz više od 60 zemalja svijeta boravi u kampovima Al-Hol i Roj na teritoriji Sirije pod kurdskom kontrolom, i čeka povratak u zemlje porijekla.

Izvještaji međunarodnih organizacija navode da po uslovima života ovi kampovi više liče na logore.

Na sastanku međunarodne koalicije protiv “Islamske države”, održanom u Rijadu 8. juna, na kojem je učestvovao i bh. šef diplomatije Elmedin Konaković, američki državni sekretar Entoni (Antony) Blinken je poručio da je “repatrijacija ključna” za stabilizaciju Iraka i Sirije. On je pozdravio odluku zemalja koje su vratile svoje državljane iz zatočeništva u ovim državama, te pozvao i druge da učine isto.

Uprkos čestim pozivima da vrate nazad svoje državljane iz Iraka i Sirije, strane vlade su to činile u malim brojevima.

U kakvim uslovima su izbjegla djeca?

Sagovornica RSE priča da ona sa djecom živi u šatoru i u stalnom strahu.

“Svaki dječak od 13, pa naviše godina, on se boji da izađe, boji se da će ga uzeti, odvojiti od porodice koju samo i ima. Oni nemaju ono što svako drugo dijete ima”, govori ona.

Dodaje da djeca prije spavanja traže oproštaj od majke, braće, sestara, ako su šta pogriješili, jer kažu “ako nas odvedu, kad ćemo se više vidjeti”.

Njena djeca se, kaže, igraju putovanja u Bosnu.

“Jedni drugima glume nene (bake, op.a), tetke… njima je svaka igra odlazak u Bosnu. Djeca pitaju kako je to živjeti u kući, imati vodu na česmi, obići svoje nene, tetke, njima je to nepoznato”, priča ona.

Dodaje da svaki dan pitaju kada će moći bez straha da se prošetaju i da odu u školu.

“Takođe znaju da nas pitaju da li tamo u normalnom životu moraš da sakrivaš mobitel i ako ti ga nađu da li ideš u zatvor..Kod nas je to zabranjeno i zbog telefona se u zatvoru bude po šest mjeseci u jako teškim uslovima”, ističe ova Bosanka.

Nema vode ni lijekova

U kampu nema vode, a ona koje stiže je nepročišćena iz rijeke. Bubrežno oboljenje, kaže ona, je “normalno”.

“Lijekova nema, a voda pročišćena je jako skupa. Nedostatak lijekova i bolnički uslovi su katastrofalni. Žene su srčani bolesnici ili dijabetičari, ali lijekovi se ne dobijaju, ako kupe to je sve, i opet naravno je sve to na crno”, govori ona, te dodaje da ako čuvari pronađu lijekove, uzimaju ih i a one kod kojih su našli šalju u zatvor.

Svakih četiri do pet mjeseci dobiju pomoć u vidu osnovnih namirnica – riže, šećera, ulja , a ostalo kupuju. No, to im nije dovoljno za prehranu, dodaje.

“Ako dođe neka humanitarna (organizacija) to dolazi kod Kurda, takva roba je kod nas veoma skupa. Npr. kada dođe polovna roba jedan paket košta 250 dolara”, ističe ova Bosanka.

Ministar bezbjednosti će tražiti dodatne provjere

Iako se većinom radi o ženama i djeci, ministar bezbjednosti BiH Nenad Nešić kaže da “ne zna čime su zadojena djeca koja su danas u Siriji”, kao ni to da li će sutra predstavljati opasnost po BiH.

“Moj prioritetni zadatak jeste bezbjednost naše djece – one koja žive i koja su rođena u BiH. Ta djeca u Siriji, dok ne prođu sve provjere koje su potrebne, a ja ću tražiti i dodatne provjere za sve naše državljane koji se nalaze tamo, neće ući u državu dok sam ja ministar”, poručio je Nešić.

On je naglasio da bezbjednosne agencije moraju njemu dostaviti podatke o tome da osobe koje se nalaze u Siriji, a koje su, kako kaže, “navodno porijeklom iz BiH”, ne predstavljaju opasnost po zemlju.

“Kad budem potpuno siguran da su oni državljani BiH i da ne predstavljaju problem bezbjednosni po BiH ja neću imati ništa protiv da se vrate u BiH”, poručio je Nešić.

Predsjedništvo BiH je u novembru 2019. usvojilo Zaključak o potrebi koordinisanog djelovanja svih nadležnih struktura na osiguranju sigurnog i humanog povratka i resocijalizacije prve grupe žena i djece iz Sirije.

U julu 2021. je formiran koordinacioni tim čiji je zadatak bio razvijanje sistema za povratak i prihvat ovih ljudi. Tim je sastavio plan povratka državljana BiH iz zona sukoba u Siriji i Iraku, koji je Savjet ministara BiH usvojio u avgustu prošle godine.

Ovaj dokument navodi procedure za bezbjedan, human i kontrolisan povratak državljana BiH, bezbjednosne provjere, te program njihove rehabilitacije i reintegracije u društvo. To uključuje mjere bezbjednosti, mjere zdravstvene zaštite, pristup obrazovanju, ekonomsku podršku i pomoć pri zapošljavanju.

Kako teče rehabilitacija u BiH?

Tri državljanke BiH sa djecom su se vratile u Sarajevo 2019. godine. Brigu o njima je preuzeo kantonalni Centar za socijalni rad, u saradnji sa pravosudnim, zdravstvenim i obrazovnim institucijama.

Mirsada Poturković iz Centra za RSE kaže da su oni najviše radili na njihovoj ponovnoj integraciji u društvo, te da su im obezbijedili dokumenta, uveli u sistem socijalne zaštite, a djecu u obrazovni sistem.

Prvu godinu su, kaže, bili praktično u svakodnevnom kontaktu sa njima.

“Služba se u početku morala baviti životnim stvarima, morala se baviti bukvalno jačanjem i razvijanjem roditeljskih vještina tih majki, jačanjem i razvojem roditeljske odgovornosti, a morali su bili podrška široj porodici u koju su se vratile te žene”, navodi Poturković.

Dodaje da je kasnije bilo sve manje potrebe za pomoć, ali su i danas u kontaktu – uglavnom na zahtjev porodica. Ističe da nije bilo odbijanja ili neprihvatanja saradnje sa institucijama, ni problema u uključenju djece u bh. obrazovni sistem.

“Od povratka nije bio niti jedan neprimjeren postupak te djece, niti se na koji način njihovo ponašanje u školi i u lokalnoj zajednici razlikuje u odnosu na drugu djecu”, kazala je Poturković.

Osim socijalnih radnika, u rehabilitaciju povratnica i njihove djece su bili uključeni psiholozi i pedagozi.

Koliko osoba iz BiH je u Siriji?

Prema podacima iz plana povratka državljana BiH, od 2012. do 2016. godine, u zone sukoba Sirije i Iraka ukupno je otišlo između 250 i 300 osoba. Od toga je oko 55% muškarca, 25% žena i 20% djece koja su bila maloljetna u trenutku odlaska.

Kako se navodi u dokumentu, prema saznanjima nadležnih institucija u BiH su se do sada vratile 62 punoljetne osobe i 22 djece, a trenutno se tamo i dalje nalaze 82 punoljetna državljanina BiH, od čega 42 muškarca i 40 žena.

U izbjegličkim kampovima Al-Hol i Roj i pritvorskim jedinicima na sjeveroistoku Sirije nalazi se ukupno 118 državljana BiH – 22 muškarca i 30 žena, te njihovo 66 maloljetne djece.

Tamo je i 24 djece, čiji su očevi državljani BiH poginuli u Siriji, a majke strane državljanke.

Broj procesuiranih povratnika

Prema podacima Tužilaštva BiH, do sada je za odlaske na strana ratišta optuženo oko 30 osoba. U tim slučajevima, bilo je više od 95% osuđujućih presuda, a izrečeno je ukupno između 60 i 70 godina zatvora. Istrage protiv više osoba su u toku.

“U jednom predmetu supruga jednog od učesnika na stranim ratištima bila je optužena za finansiranje terorizma, ali ju je Sud BiH oslobodio optužbi”, navodi se u odgovoru Tužilaštva BiH za RSE.

Žene koje su se vratile iz Sirije i Iraka u BiH većinom nisu procesuirane, jer nije bilo dokaza da su učestvovale u borbama, ali su pred sudovima učestvovale kao svjedoci.