HASAN DUDIĆ OPLEO PO LEPOJ LUKIĆ: Razvlačim 250 eura cijeli mjesec, a ona se rasipa sa 2500

Muzičar Hasan Dudić jadikovao je da živi od penzije koju jedva razvuče na mjesec dana, dok se njegova kolegica Lepa Lukić hvali da potroši tri penzije na mjesečnom nivou. Dva estradna umjetnika gostovala su na TV Happy, gdje se pjevač žalio, pričajući o mizernoj penziji, koja iznosi oko 30.000 dinara (500 KM), a s druge strane, pored njega u studiju sjedila je kraljica narodne muzike, koja često ističe da prima čak tri penzije, koje, kad se saberu, iznose oko 300.000 (5000 KM).

Tokom emisije, Lepa Lukić se sve vrijeme hvalila kako su joj primanja visoka i kako ne mora da se snebiva.

– Ja nemam veze s penzionerima, jesam u tim godinama, ali družim se s mladima. Ja sam u penziji pune 23 godine. Ništa ne tražim, ja sam zadovoljna. Tri penzije imam. Sve sam zaslužila. Ja sam nacionalnu dobila sa zaslugom. U statusu estradnog umjetnika sam 25 godina, a prije toga sam bila običan estradni umjetnik. Tako sam dobila veću osnovicu za penziju. Ja mogu da trošim jednu penziju nedjeljno, ne moram da se ustežem. Jednu koju sam zaslužila radnim stažom, drugu, nacionalnu penziju, koju mi je dodijelila država i treću koju dobijam iz Kanade, a koju sam naslijedila od pokojnog muža. Imam i poneki nastup – rekla je iskreno Lepa, ne razmišljajući da ima njenih kolega koje jedva spajaju kraj s krajem, a jedan od njih je upravo i Hasan Dudić, koji je odmah imao odgovor na pjevačicino hvalisanje:

-Lepa ima namjeru da živi do 107. godine. Ja nemam tri penzije. Nemam ni nacionalnu. Imam samo ovu, koju sam uplaćivao od 15. godine. To je za mene za jedan dan. Odem u kafanu i potrošim cijelu penziju. Nikad ne dam da neko plati u kafani. Ja sam aplicirao za nacionalnu penziju. Prihvatili su me kao nikoga. Ja sam istaknuti umjetnik. Mene dvije godine vuku. Dobijaju ljudi koji nemaju veze. Očekujem da ću uskoro dobiti nacionalnu penziju. Pjevao sam. Imam zlatne ploče, zlatne mikrofone. Imam međunarodne festivale. Mnogo hitova sam napisao. Otpjevam negdje, pa zaradim nešto pored penzije. Ljudi me zovu. Jedno vrijeme me ljudi nisu zvali jer su mislili da sam bolestan. Odem kod ljudi kada slave, žele mene. Ja s njima sjednem, pijem i oni mene na kraju počaste.

(Express/Republika)