FK Sarajevo između snova i stvarnosti

Piše: Nedim Salihagić

Nova revolucionarna studija dala je dosada najjače dokaze da su snovi nastavak naših budnih života, i s određenim ponavljajućim elementima koje dijelimo, i u javi i u snu. Primjerice, tjeskoba u životu vodi i prema tjeskobnim snovima, dok s pozitivne strane gledano, snovi mogu pomoći u rješavanju problema koji se javljaju u našoj svakodnevnici.

Svakodnevnica FK Sarajeva u prošloj sezoni je bila tjeskobna, posebno gledajući jesenji dio sezone, katastrofalan prelazni rok, loši rezultati pod vodstvom Feđe Dudića, igranje domaćih utakmica na zamjenskom stadionu, nedostatak sportske sreće….

Sve navedeno nije obeshrabrilo predsjednika kluba Ismira Mirvića da nastavi pozitivno razmišljati i sanjati, suprotno od onoga što mu je stvarnost isporučila.

Zimski prelazni rok je izvršen maestralno, što će se kasnije ispostaviti, ali imenovanjem Mirze Varešanovića za trenera, pojavili su se dodatni problemi, koji su ultimativno bili postavljeni od najvatrenijih pristalica bordo klub.

Horde zla su krajem prošle godine objavile da stupaju u bojkot domaćih utakmica dok Mirza Varešanović i Ajla Alimanović ne napuste klupske funkcije. Zahtjev koji je imao težinu s obzirom od koga dolazi. Vizija Ismira Mirvića za budućnost je postala sve teža i mnogi su očekivali da će dići ruke od kluba, i time bi opet započela igra prijestolja na čelu bordo diva.

Istina,imenovanje Mirze Varešanovića,ne ulazeći u njegove trenerske kvalitete, nije bila logična odluka, s obzirom da je na “zub” navijača došao u prošlosti, što se samo nastavilo njegovim imenovanjem za šefa stručnog štaba. Ismir Mirvić je slijedio svoje snove, u tom trenutku mu je trebao neko ko ima DNK FK Sarajevo i neko ko voli klub istinski i ko može prenijeti ljubav prema bordo boji na igrače.

Nije računao predsjednik Ismir Mirvić, da ti srčani ljudi nose i dozu nekonvencionalnog ponašanja u nekim situacijama, pa smo zato imali stalne okršaje Mirze Varešanovića sa navijačima i medijima.

Rezultati su ono što je zanimalo predsjednika i navijače bordo kluba, a Mirza Varešanović ih je vremenom isporučio uz veliku pomoć igrača, posebno onih koji su došli u zimskom prelaznom roku.

Vođeni novopečenim pojačanjima kapitenom Almedinom Ziljkićem, te strancima Kyeremeh, Oliveira, Vrančićem, Jelić-Baltom, Martinovićem, te uz postojeći roster, Sarajevo je izborilo plasman u Evropu, i time djelomično spasilo sezonu.

Pokazalo se da je Mirvić, za kojeg nema sumnje da je sposoban napraviti dobar posao u fudbalu, brzo ustrojio klub onako kako je mislio da je najbolje,slijedeći svoje snove i viziju, uporedo i potiskujući okrutnu realnost. Mnogo kulturnija i uglađenija bosanskohercegovačka verzija Zdravka Mamića koji zna da bez velikih ulaganja nema ni perspektive za velike rezultate u današnjem fudbalu. Njegov njuh za igrača pokazao se presudnim u zimskom prelaznom roku, čime će vremenom ti igrači uduplati tržišnu vrijednost u odnosu na novac koji je uložen za njihov potpis.

Ulaganje u mlade domaće igrače je sjajna platforma za praviti samoodrživ klub, ali nikad ne smije biti kočnica za ostvarenje velikih snova i rezultata. Činjenica je da Sarajevo godinama ulaže u sopstvenu akademiju i razvoj igrača, i da su mnogi dobili šansu na koncu konca, ali da klub nije u krajnjoj mjeri profitirao kako je očekivao ni na terenu ni finansijski.

Nijedan klub pa ni Sarajevo se ne smije odreći ulaganja u mlade domaće igrače, ali način ostvarivanja tih ciljeva može biti različit.

Prelazni rok je otvoren dolaskom dvojice mladih igrača Amara Beganovića(23) i Elvira Durakovića (22), obojica imaju potrebno iskustvo igranja u Premijer ligi, a i predstavljaju zalog za budućnost u svakom smislu.

Obojica su igranjem za Slobodu i Igman pokazali veliki potencijal, a Amara Beganovića su dobre igre i odvele u slovenačku Muru, iz koje stiže na Koševo za 100 000 eura. Dovođenja mladih izbrušenih dijamanata je logičnija i bolja vizija za ostvarenje rezultata kojim teži Sarajevo pod vodstvom Ismira Mirvića.Vjerovatno će se strategija zasnivati da svi potencijalni talentovani igrači iz akademije, se okolnim putem vraćaju u FK Sarajevo, i da se u budućnosti pronađe “bratski” razvojni klub u kojem će mladi igrači stjecati neophodno iskustvo.

Da bez stranih igrača, nema iskoraka u evropskim takmičenjima, dokaz su klubove u regionu – Dinamo Zagreb i Crvena Zvezda. Intenzivno se radi na dovođenju nekoliko stranaca, koji bi ekipi Mirzi Varešanovića dao dimenziju više pred nastup u Konferencijskoj ligi.

Sve u svemu, već sada je jasno da će Sarajevo imati moćnu ekipu za bosanskohercegovačke prilike, i da će u Konferencijskoj ligi nastupiti sa ambicijama, i bez straha od protivnika, što je čest slučaju bio u prošlosti.

Da li vizije Ismira Mirvića može pratiti aktuelni trener Mirza Varešanović, i kako će se riješiti situacija oko bojkota Hordi Zla su stvarnost koja se u ovom trenutku zanemaruju. Bez zajedničke sinergije između kluba i navijača svaki pogled u budućnost je teži, pa i postoji mogućnost da veliki uspjesi ostanu samo san.

Ovoj priči će u budućnosti trebati strukturirani klupski sistem na kojemu bi mogla zaživjeti dugoročna budućnost kluba. Sarajevu se se dolaskom Mirvića poklopile stvari, i sada  postoje realne pretpostavke da se dominira bosanskohercegovačkim fudbalom i da se konačno ostvari korak u evropskim takmičenjima. Sve je to san, koji vrlo brzo može postati stvarnost, ali dok je još san u budućnost se mora krenuti jedinstveno i optimistično.