ELVIRA BEZ DLAKE NA JEZIKU: Tifa je jedan pozitivni čudak!

Ljetni razgovor sa primadonom bh. estradne scene Elvirom Rahić vodili smo na fudbalskom stadionu u njemačkom gradu Mainz, gdje je bila jedan od sudionika na teferiču na otvorenom.

O Halidu Bešliću, kada ste se prvi put upoznali?

-Uhhh bilo je to baš davno, mislim prije tridesetak godina i to upravo ovdje u Njemačkoj. I od tada se njeguje to poznanstvo i prijateljstvo. Nekada davno kada smo radili zajedničke turneje po BiH, on mi je u jednom momentu rekao: „Znaš li ti Elvira, da tebe zovu ženski Halid Bešlić?“ Rekla sam mu da nisam znala, ali ako je to zaista tako, onda mi je to velika čast. Halid je zaista jedan veliki umjetnik, čovjek i prijatelj, izuzetno ga cijenim, poštujem i volim. Kada se kaže Halid Bešlić uvijek oko sebe vidite samo dobro.

U posljednje vrijeme nekolicina pjevača mi je rekla da ste im bili odskočna daska u karijeri. Da ste ih doveli svojevremeno u diskografsku kuću Intakt, a jedan od njih je i Šekib Mujanović. Niste bili zavidni kolegama?

-Svako ima svoje mjesto pod zvjezdanim nebom, pa tako i ja. Niko ne može zauzeti moje mjesto koje mi je suđeno. Drago mi je što ima više onih koji pozitivno i danas govore o tome, a nekada su neki, ali manji broj zlobnika pričali, kao kako možeš da ideš u Intakt, jer tamo niko od Elvire ne može da dođe do dobre pjesme. A, ja sam sama dobre i jake pjesme davala drugim kolegama. Recimo u to vrijeme ja sam dobila pjesmu „Srce od papire“ i jednostavno se nisam vidjela u njoj, pa sam predložila da je snimi Sanela Sijerčić i, pjesma je postala veliki hit koji se i danas sluša. Saneli je odlično legla. Drago mi je to zaista čuti, a ja sam radila i velike koncerte gdje mi je Šekib bio gost, a kasnije sam ja njemu bila gost na njegovom velikom koncertu u diskoteci „Galaxis“ kod Nerke.

Gode Vam pohvale?

-Ja pohvale volim i u privatnom životu. Mene jako obraduje kada ljudi ne zaboravlju svoje prijatelje, gest koji su učinili, ali isto tako i ja se znam zahvaliti, pohvaliti. Sve je to na neki način uzimanje, davanje i međusobno poštivanje. Sve je to život. Kada mi je neko zatrebao, taj neko je bio tu pored mene i zahvalna sam mu do neba. Ja samo molim dragog Boga, nemoj da mi podmećeš nogu da padnem i to je dovoljno.

Da li imate prijateljicu kojoj možete da plačete na ramenu i da li ste bili nekad izdani, povrijeđeni?

-Naravno da imam, ali i dosta sam puta bila izdana i povrijeđena. Ali, svima sam halalila, ja ne znam i ne želim da se raspravljam sa nekim, jednostavno se udaljim i zašutim. Ipak, sve to izbacim iz sebe kada odem u šumu i trčim i sama sa sobom pričam, pa mi tada bude dobro.

Kako je nastala saradnja sa Tifom i kultna pjesma „A, sada idem(Baraba)“?

-Tifa je jedan pozitivan čudak, odličan pjevač. Naime, tada i u to vrijeme moj tim i ja htjeli smo da napravimo jednu kopiju pjesme „Jugoslovenka“ od Lepe Brene, da je pjevaju četiri pjevača. Tada su u Intaktu bili Tifa, Hari Mata Hari i Dino Merlin i naravno ja. Svi su bili zabavnjaci, samo sam ja bila narodnjak. Međutim, kada je Tifa čuo pjesmu, rekao je da je pjesma stvorena samo za njega i tako smo nas dvoje snimili taj duet. Kasnije je Tifa predlagao da snimimo odgovor na tu pjesmu „Baraba“, da kao on sada bude papak koji me nešto moli, a da ja budem sada kao odrasla djevojka. Ali, nisam htjela, jer ne bi bilo u redu vezati se za neku prošlu priču. Imala sam jednu takvu situaciju sa Šerifom Konjevićem, i sljedeća pjesma nije uspjela. Prvi duet sa Šerifom „Da si mene volio“, koja je snimljena na moje insistiranje bio je i ostao megahit, pa je i danas tražena, a druga pjesma, naš drugi duet koji je snimljen na njegovo insitiranje “Ja nisam čovjek od kamena“, prošao je veoma nezapaženo. Pjesma je odlična, ali poslije prve sve je bilo uzalud.

Danas sa porodicom živite u Beču?

-Da to je zbog posla moga supruga. Ali, ja sam i prije tu živjela, imam dosta prijatelja, i osjećam se kao da sam se opet vratila kući.

Često pjevate na rođendaskim veseljima. Ko Vama pjeva kada imate rođendan?

-Hahaha, ma sama sebi otpjevam i kažem opet sama sebi, šuti ženo, kakav rođendan, samo stariš.

Bili ste članica žirija „Nikad nije kasno“?

-Da i uvijek mi je veliko zadovoljstvo. Ja se zaista divim svim tim dragim ljudima koji odlično pjevaju, ali nisu na vrijeme iz ovih ili onih razloga startali sa karijerom. Ja dok sam bila mlađa ili kada sam počinjala, bila sam mnogo upornija već što sam to danas. Žao mi što nisu pokušali dok su bili mlađi da iskoriste tu energiju, ali kroz ovo takmičenju oni postaju imena.

Bato Šišić