Nimalo lagan fudbalski put: Bosnu i Hercegovinu je činio ponosnom gdje god je igrao

Čovjek o čijoj fudbalskoj priči se može snimiti film još uvijek je igrački aktivan i to u grčkom Asterasu, za koji je prošlo ljeto potpisao dvogodišnji ugovor. Lagano Zukanović svoju karijeru privodi kraju, a njegov fudbalski put bio je posut trnjem.

Nije mu bilo lako, u pojedinim trenucima je razmišljao i da odustane, no na kraju je ipak ostvario ono o čemu sanjaju mnogo bosanskohercegovačka djeca. Ok, jedan san, onaj o igranju na Svjetskom prvenstvu za svoju državu mu je nepravedno oduzet, ali onaj o ‘borbi' na terenu sa nekim od najboljih svjetskih fudbalera, niko mu nije mogao oduzeti.

Trenutno nastupa u Turskoj

Ervin Zukanović se oprostio od reprezentacije BiH!

A, sve je počelo u Sarajevu, tačnije u Školi fudbala Bubamara, odakle je prešao u Željezničar. Nije se dugo zadržao na Grbavici, a sa 18 godina se otisnuo u Austriju, gdje je tražio svoju fudbalsku sreću.

Na početku razgovora za SportSport.ba, nekadašnji reprezentativac naše zemlje, se prosjetio tih dana.

“Sjećam se tih dana, a kako i ne bih? Bio je to težak period za mene. Otišao sam sa 18 godina u Austriju. Tada je odlazak iz Bosne i Hercegovine bio mnogo teži nego danas. Dobro se sjećam, trebalo je garantno pismo, pa onda turistička viza na tri mjeseca. Tako je i bilo, otišao sam u Austriju, upoznavao sam ljude, boravio na probama. Nije bilo jednostavno, ali nisam ni odustajao, iako se da budem iskren i takva solucija motala po glavi”, ističe Zukanović za SportSport.ba i dodaje:

“Imao sam kao i svaki dječak svoje snove, ciljeve koje sam želio ostvariti. S današnje tačke gledišta mogu reći da je put bio težak sa dosta prepreka. No, imao sam volju, vjerovao sam da će se na kraju sve isplatiti i evo, bio sam u pravu”.

Najteži period za Zukanovića bio je u Austriji i to nakon što mu je istekao ugovor sa Austrijom Lustenau.

“To je taj period tokom kojeg sam razmišljao šta i kako dalje. Igrao sam amaterski i usput radio pola godine. Razmišljate o svemu, to je sasvim normalno. Borite se kroz život, svjesni ste da vam niko ništa neće dati. Onda mi je jedan čovjek predložio da odem u Njemačku u niži rang i da odigram pola godine, pa da zatim probam u Belgiji. I od tog trenutka kreće uspon u mojoj karijeri. Dakle, od dolaska u Belgiju stvari su se počele mijenjati, da tako kažem, u moju korist.”

U Belgiji je Zukanović ostavio dubok trag.

“Može se tako reći. Od Dendera, preko Eupena i Kortrijka, do Genta. Gdje god sam došao, opravdao sam ulogu pojačanja i to se u Belgiji cijeni. Dobio sam i državljanstvo, a kao plod dobrih igara stigao je i poziv iz Serije A, odnosno iz Chieva”.

Tu smo prekinuli Zukanovića. Igrama u Belgiji stekao je status reprezentativca, odigrao je nekoliko utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. Našao se na spisku tadašnjeg selektora Safeta Sušića, no na kraju nije otputovao u Brazil. Srušen mu je jedan san.

“Ni danas ne znam šta se zapravo dogodilo. Nemaju opravdanja za to što su mi uradili. OK, nisam dobio vizu za SAD, ali mogao sam kasnije doputovati u Brazil. Moglo se sve drugačije završiti, no ne želim mnogo da se osvrćem na taj period. Očito da je tako trebalo biti. U svakom zlu ima nešto i dobro, a meni se baš desilo dobro nakon neodlaska u Brazil. Nagrađen sam transferom u Seriju A. Naravno, nije mi bilo svejedno, ali šta sam sve prolazio u fudbalskom životu, to je možda bila i ‘kamilica'. Sam sebi sam rekao, idemo dalje”, govori Zukanović.

Dolazak u Chievo se pokazao kao pun pogodak. Brzo se prilagodio taktičkim zahtjevima talijanskog fudbala, a dobre igre u Chievu su mu otvorile mnoga vrata.

“Nisam se plašio izazova. Znao sam gdje dolazim, bio sam svjestan šta me sve očekuje u Seriji A. Poznato je da se mnogo pažnje u Italiji poklanja taktičkim elementima. I doista je tako. Vjerujte da me je nakon treninga znala više boliti glava nego noge od tog silnog razmišljanja – gdje stati, kamo se kretati, kako reagovati kod oduzete ili izgubljene lopte. To se u Italiji dovodi do savršenstva, ali brzo sam se prilagodio, što je i struci u mom klubu ali i javnosti, bilo malo čudno.”

Osim za Chievo u Italiji je nastupao za Sampdoriju, Romu, Atalantu i Genovu, te SPAL. Sve sami klubovi sa sjajnom tradicijom, a otkrio nam je i da je imao potpisan predugovor sa Interom.

“Odigrao sam dobru tu prvu sezonu za Chievo, pa je onda odlazak u Sampdoriju bio veliki iskorak. Bez obzira na trenutno stanje u klubu, Sampdorija je velika. Igrao sam tada na visokom nivou i čak sam potpisao predugovor sa Interom. Mancini im je bio trener, ali propalo je zbog neke kazne. Imali su nekih problema, mogli su dovoditi samo igrače na posudbu i tako je zapravo sve propalo. No, to je fudbal, ne treba žaliti ni za čim.”

Igrao je Zukanović u Seriji A protiv nekih od tada najboljih svjetskih fudbalera.

“Da, velika imena su bila sa druge strane. Sjećam se recimo Juventus sa Pogbom, Pirlom, Vidalom, Tevezom… Kakva ekipa. Ali, ako me pitate protiv kojeg napadača je bilo najteže igrati, neću vam dati odgovor. Svaki od tih vrhunskih fudbalera ima nešto svoje, a ako sa svojim saigračima niste pravi minut, oni će to kazniti. Vjerujte mi, svaku sekundu morate biti sto posto u utakmici. Ako niste, nećete se dobro provesti'.

Kroz cijelu karijeru Zukanović se probijao sam. Istina, imao je i menadžere, ali sam kaže, da su njegove igre bile njegov najbolji menadžer.

“Svaki vjetar u leđa dobro dođe, ali mislim da je svaki igrač sam sebi najbolji menadžer. Ako igrate dobro, onda nećete ni imati problema. Recimo, imao sam menadžera u Italiji, ali više radi nekih zakonskih stvari ili recimo papirologije vezane za ugovor. Svjesni smo svi da danas menadžeri igraju bitnu ulogu, ali ako igrate dobro, oni će vas ganjati”.

Nakon pet godina u Italiji nekadašnji bh. reprezentativac seli u Saudijsku Arabiju, pa se vraća u Italiju (SPAL), potom odlazi u Tursku gdje je dvije sezone nastupao za Karagumruk, da bi prošle godine potpisao za Asteras Tripolis iz Grčke.

“U poznim sam igračkim godinama, no kada je tigao poziv iz Asterasa, nisam mnogo razmišljao. I mogu vam reći da nisam pogriješio. Radi se o jednom da tako kažem čistom i organizovanom klubu. Nakon ovih pet najtrofejnijih u Grčkoj, sasvim sigurno najorganizovaniji klub. Čuo sam svakakvih priča za klubove u ovoj zemlji, no Asteras je nešto sasvim drugo. Gazde su stranci, nema nekog pritiska, a sve što se dogovorite, to i dobijete. Uživam, stvarno uživam. Eto, produžio sam sebi karijeru i dobro se osjećam. Prije tri godine sam operisao skočni zglob i mislio sam da je kraj. No, evo me u Asterasu, nemam problema sa povredama, igram, ljudi me cijene i ne mogu se požaliti”.

U Asterasu nije Zukanović jedini iz Bosne i Hercegovine. Naime, prije početka priprema član stručnog štaba ovog kluba postao je i jedan od najperspektivnijih bosanskohercegovačkih trenera, Vladimir Ilić. Sa Krupom je Ilić osvojio dva puta Prvu ligu RS, proglašen je dvije godine uzastopno za najboiljeg trenera RS i njegov dobar rad prepoznao je šef stručnog štaba Asterasa Milan Rastavac.

“Da, stigao je Vlado. Velika je stvar to za njega, ali i za njegov bivši klub i Bosnu i Hercegovinu. Mlad je, tek mu je 25 godina, a uživa veliko povjerenje od šefa struke. Vidi se na treninzima da poznaje nogomet, da želi učiti i to je dobra stvar. Došao je u odličnu sredinu, mislim da ovdje može mnogo napredovati. Rekao sam mu kad je stigao da dolazi u dobar klub. Rastavac dobro poznaje situaciju u Asterasu jer je ranije vodio klub i mislim da Ilić od njega može mnogo toga naučiti. Tu sam i ja da mu pomognem. Zašto da ne? U svakom pogledu je mnogo bolje kada u klubu imate ‘naših' ljudi”.

Nezaobilazna tema u razgovoru sa Zukanovićem je i reprezentacija.

“Moramo pričati o reprezentaciji i dešavanjima u našem fudbalu. To je naša zemlja, ne mogu biti hladan kada se o tome priča. Znate i sami da sam prilikom jednog gostovanja nakon utakmice reprezentacije kritikovao bivšeg selektora Ivayla Peteva. Pričalo se mnogo o mom nastupu, ali mislim da je to ispravno. Moramo biti otvoreni, ne smijemo stvari gurati pod tepih. Kritikovao sam, ali to je bilo iz dobre namjere, kao što sam i hvalio nakon dobrih igara. Čudne stvari se dešavaju, no i mi svi smo doprinijeli tome. Zbog čega se s Petevom nije produžio ugovor? Izborili smo nastup u A ligi Lige nacija, vidjelo se da reprezentacija ima ono nešto. I umjesto da se nastavi tim putem, mi pravimo promjene”, govori Zukanović i dodaje:

“Ali dobro. Odgovorni su donijeli takvu odluku, no mora neko i bh. javnosti objasniti zbog čega. Zvjezdan Misimović je čovjek iz fudbala koji je sada direktor reprezentacije. Zašto nije izašao pred javnost i rekao zbog čega Petev odlazi i zbog čega tražimo novog selektora? Čudno mi je njegovo ponašanje, pogotovo jer se radi o čovjeku koji je odrastao u Njemačkoj i iza kojeg je strašna karijera. Ako iko zna kako stvari funkcionišu vani, onda je to Misimović.”

Nasljednik Peteva, Faruk Hadžibegić, se nije dugo zadržao na klupi. Samo četiri utakmice je vodio Hadžibegić naš nacionalni tim, a ime njegovog nasljednika se još uvijek ne zna.

“Ne znam, stvarno ne znam šta da vam kažem. Lično, kakve veze ima je li Hadžibegić selektor ili Petev. Znamo da sve kreće od temelja, a temelj je Savez. Znamo svi da tu mnoge stvari ne funkcionišu i to ne od prije godinu ili dvije. Zar neko misli da su tek tako mnogi momci se oprostili i trenucima kada su mogli još igrati. Mnogo puta smo skretali pažnju na probleme, ali niko nas nije čuo. Očekivali smo i potez kapitena, najmoćnija je osoba, ali iz nekih razloga nismo ga dočekali. On je taj koji treba da presjeće, mi smo željeli dobro, bili smo spremni ući i u sukob. Sve, samo da se promjene stvari koje ne štimaju. Kome više mažemo oči? Sveke godine, eto idemo dalje, biće bolje. Sve dok se svi, mislim i na igrače i rukovodioce, ne budu žrtvovali za uspjeh reprezentacije, pa ako hoćete i države, nećemo ništa napraviti. Kako napraviti uspjeh ako nema tog nacionalnog naboja. Reprezentacija je jedno, klub nešto sasvim drugo. Ponovit ću još jednom, nas nekoliko koji smo se oprostili od reprezentacije, željeli smo stvari pomjeriti s mrtve tačke, ali nismo imali podrške. I pogledajte gdje smo sada?

Na samom kraju razgovora Zukanović je poželio mnogo sreće Željezničaru i Sarajevu u večerašnjim revanš susretima 1. pretkola Konferencijske lige.

“Pratim utakmice naših klubova. Vjerujem da Željezničar i Sarajevo mogu do naredne runde takmičenja. Bilo bi to od velike važnosti, kako za ta dva kluba, tako i za bf. fudbal. Naravno, dobra je za naše uslove i finansijska podrška u slučaju prolaska i doista vjerujem da će ovo biti lijepa noć za bh. fudbal. Željezničar i Sarajevo su uz Velež naši najveći klubovi i želim im mnogo sreće i uspjeha”.