31 GODINU KASNIJE: Zna li ijedan od ‘157 hiljada Ćosićevih protjeranih Srba’ gdje su kosti ubijenih Bošnjaka i Hrvata sa Vraca?

Zadnje dvije sedmice u Sarajevu svjedočimo postavljanju, skidanju, pa vraćanju spornih tabli s natpisom dobrodošlica u Istočno Sarajevo, “grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo“.

Prvo je gradonačelnik Ljubiša Ćosić najavio, pa postavio 30. juna table „dobrodošlice“ po Istočnom Sarajevu sa spornom porukom na koje je prvo reagirala Benjamina Karić.

„Opet je na meti Grad Sarajevo, na meti su istina i pravda. Ćosiću, uzalud se trudite, došla su takva vremena da i hiljadu puta ponovljena laž NIKADA neće postati istina“, napisala je Karić.

Uskoro je potvrđeno da sporna taba nelegalno postavljena na teritoriju Kantona Sarajevo. Zatim, 13. jula  radnici Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja KS, u koordinaciji s Ministarstvom komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS uklonili su tablu s natpisom “Grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo” na ulazu u Sarajevo.

INAT TABLA

Ministar Almir Bečarević je naveo kako je ustanovljeno je da je tabla nelegalno postavljena na teritoriji Kantona Sarajevo, odnosno zaštićenih područja KS.

Sedam dana kasnije, odnosno juče gradonačelnik Istočnog Sarajeva ponovo vraća spornu tablu. Usput je najavio krivičnu prijavu protiv gradonačelnice Sarajeva, ministra Bečarevića i  kako je rekao „nepoznatih izvršilaca za oštećenje i otuđenje tuđe stvari.“ Također je najavio pravnu bitku u vezi sa utvrđivanjem entitetske linije.

Jedna od ovih tabli se nalaze i na liniji između dva entiteta na Vracama, prije raskrsnice koja vodi s desne strane (iz pravca Grbavice) ka Lukavici i lijeve ka Trebeviću.

GDJE SU MOJE KOMŠIJE?

Bošnjaci i Hrvati iz ovog naselja su ljeta 1992. godine maltretirani i protjerivani, a neki i ubijeni. Ni danas, 31 godinu kasnije, njihove porodice ne znaju gdje su završili.

Komšije šute ili se vode izgovorom kako su “neki sa strane” došli i odveli dojučerašnje susjede.

Sarajlija Saša Bezek, jedan od stanovnika, odnosno povratnika na Vraca, sahranio je na Barama tek prije dva dana (18. jula) samo nekoliko koščica od svog oca Ivana ubijenog 1992. godine .

„Moj tata bio u radnom vodu, od polovine juna do 29. septembra. Tukli su ga pred mojim očima, govorili da je vođa HDZ-a. Rekli su da će biti razmjenjen u Hrasnici“, priča Bezek, koga su skupa sa ostatkom porodice nakon što su odveli oca Ivana protjerali sa Vraca.

Očeve posmrtne ostatke zločinci su iz grobnice u Kriovglavcima prebacili u sekundarnu grobnicu na trebevićkoj krivini. Sjeća se da su bili plitko ukopani, vjerovatno su zločinci misli sakriti tragove na ovom rejonu koji pripada administrativnom području entiteta RS.

Još uvijek pod dojmom oko sahrane, Bezek se prisjetio kad se kao 15-godišnjak skrivao u kanalu u blizini svoje kuće tri i po mjeseca kad su došli Rogaticani (vojska RS-a).

GDJE SU GOJACI I GREDIĆI?

Njegov otac, pokojini Ivan Bezek, je stanovao u Husinskoj ulici u blizini Spomen parka Vraca, kao i Bošnjaci iz porodice Gojak (Bilal sa dvojicom braće Safetom i Mulom, te sinom Mulazom) i dvojica Gredića (Izet sa sinom Atifom). Odvedeni su 13. juna 1992. godine.

I nakon 31 godinu porodice ne znaju gdje su njihove kosti. Sve što znaju jeste da su 1993. godine odvedeni u zgradu Digitron na Grbavici i da im je u noge pucao monstrum Batko kako ne bi mogli pobjeći.

Veselin Vlahović Batko, poznat kao monstrum sa Grbavice, osuđen je prvostepenom presudom na 45 godina zatvora zbog zločina koje je nad Muslimanima i Hrvatima počinio u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići 1992. godine. Ovo je maksimalna i najveća ikada izrečena kazna za ratni zločin na Sudu BiH.

TABLA ZA ŽIVE, A ŠTA JE SA UBIJENIMA?

U dijelu Vraca, nekadašnjoj Ozrenskoj ulici, također 92. godine iz kuće su izvedeni otaci i sin Bander, Sulejman i Skender.

„Bili smo u Insititu za nestale, dali krv za DNK“, kaže za „SB“ Sead Bander čiji su otac i djed odvedeni uoči Bajrama u junu 1992. godine. Do danas porodica ništa ne zna  njihovim posmrtnim ostacima.

Da li neki od 157 hiljada Srba koji su, kako kaže Ćosić, morali napustiti Sarajevo i Vraca u kojima su živjeli do reintegracije Grbavice, Kovačića i Vraca, znaju gdje su ovi ljudi?

Zna li gradonačelnik Ćosić gdje su kosti onih koji su prije 31 godinu “nestali”? Da li će im gradonačelnik Ćosić podići, ako ne spomenik, onda barem tablu onakvu kakvu je podigao svojim (živim) sunarodnjacima!?

S. G.