Nobelovac iz Oak Parka koji nije izdržao život do kraja / Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Getty Images / Ernest Miller Hemingway (Oak Park, Illinois, 21. srpnja 1899. – Ketchum, Idaho, 2. srpnja 1961.)

Američki književnik, nobelovac Ernest Hemingway rođen je na današnji dan, 21. srpnja 1899. u Oak Parku, u neposrednoj blizini Chicaga.

Svoje dječaštvo u michiganskim šumama opisao je u novelama zbirke U naše vrijeme (In Our Time, 1925). Za I. svjetskog rata služio kao dragovoljac na talijanskoj fronti, gdje je bio ranjen; to je svoje iskustvo djelomice utkao u roman Zbogom oružje (A Farewell to Arms, 1929), jedno od istaknutih proturatnih djela.

Nesnalaženje i duhovnu pustoš anglosaskih intelektualnih bohema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu I sunce se rađa (The Sun Also Rises, 1926). U njem otkriva i svoju opčinjenost Španjolskom i borbom s bikovima, što će mu biti tema u nizu novela te u knjizi Smrt u popodnevne sate (Death in the Afternoon, 1932).

Za Španjolskoga građanskog rata bio je na republikanskoj strani; javno je antifašistički nastupao, pisao s ratišta kao izvjestitelj. Taj je angažman posvjedočio dramom Peta kolona (The Fifth Column, 1935) i velikim romanom o partizanskom ratovanju Komu zvono zvoni (For Whom the Bell Tolls, 1940).

Suočenje s nasiljem i smrću Hemingwayev je lajtmotiv: već je u ranim novelama i reportažama pisao o grčko-turskom sukobu (oko 1920), a posebno u pričama iz 1933–35. Kratki i sretni život F. Macombera (The Short Happy Life of Francis Macomber) i Snjegovi Kilimandžara (The Snows of Kilimanjaro) te u esejističkim meditacijama Zeleni brežuljci Afrike (Green Hills of Africa, 1935) – o lovu na divlje zvijeri u Africi, potom o gangsterima i krijumčarima u romanu Imati i nemati (To Have and Have Not, 1937) i drugo.

U II. svjetskom ratu Hemingway je patrolirao svojim brodom kubanskim vodama, a kao ratni izvjestitelj pratio je i oslobađanje Pariza. Nakon neuspjela poslijeratnoga romana Preko rijeke pa u šumu (Across the River and Into the Trees, 1950) napisao je najpoznatije djelo Starac i more (The Old Man and the Sea, 1952), parabolu o prkosnome junaštvu čovjeka nasuprot okrutnosti prirodnih nedaća.

Prije no što je život završio samoubojstvom, više je godina živio na Kubi, podržavajući kubansku revoluciju 1959.

Posmrtno je objavljeno više njegovih proznih tekstova, npr. Pokretni blagdan (A Moveable Feast, 1964), Opasno ljeto (The Dangerous Summer, 1985), Rajski vrt (The Garden of Eden, 1987) i drugo. 

U svojim je djelima Hemingway stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutaocu i dobrovoljnom prognaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, športu, suprotstavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom.

Sukus je života igra sa smrću, koja poprima gotovo obredni značaj. Majstor kratke priče, stila obilježena naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevice i nizovima kratkih rečenica kojima se emocijsko bogatstvo nalazi u podtekstu, Hemingway je ostvario jedinstvenu prozu XX. stoljeća.

Godine 1954. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Pucao je u sebe iz lovačke puške u Ketchumu, Idaho, 2. srpnja 1961. godine. (Izvor: Hrvatska enciklopedija)

Video: Ernest Hemingway – Nobel Prize speech