Od velike bijele psine preko meduza i raža pa do vatrenog crva – u Jadranskom moru živi niz životinja koje mogu biti opasne i trebali biste biti oprezni kada dođete u susret s njima.
Dr. sc. Neven Iveša, dipl. ing. biologije sa Univerziteta Jurja Dobrile u Puli, za N1 je naveo s kojim se opasnim vrstama najčešće možemo susreti ako ljetujemo na Jadranu.
“Opasni organizmi koji obitavaju u Jadranu mogu se svrstati u nekoliko kategorija: organizmi koji posjeduju otrovne bodlje poput riba iz skupine paukovki i bodeljki, ribe koje posjeduju nazubljene i otrovne bodlje na bazi repa (golubovke i žutuge), ribe čiji je ugriz bolan (murine i ugori), ribe s krvnim toksinima (jeguljke) te ribe koje u visceralnoj šupljini nakupljaju iznimno opasan tetradotoksin kao npr. srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus)”, objasnio je Iveša za N1.
Otrovni paun u Jadranu
Navodi da su ove posljednje naročito rijetke u Jadranskom moru i obično obitavaju u tropskim morima.
“Osim njih, u Jadranu je detektirana i jedna vrsta ribe pauna (Pterois miles) koja ima vrlo otrovne bodlje te kao i većina novih vrsta najčešće se pronalaze na području istočnog Sredozemlja, a na Jadranu, na njegovom jugu”, dodao je.
Iveša je naveo još nekoliko životinja s kojima se možemo susresti u Jadranu, a koje mogu biti opasne.
“Osim navedenih skupina, među predstavnicima skupine želatinoznog planktona postoje opasne vrste, odnosno meduzoidni oblici nekih žarnjaka iz razreda režnjaka i obrubnjaka. Među njima valja istaknuti vrstu morsku mjesečinu (Pelagia noctiluca) čije su jedinke već sada zabilježene na južnom Jadranu i kompas meduzu (Chrysaora hysoscella) koja je detektirana na sjeveru Jadrana.
Realno gledajući, svi žarnjaci predstavljaju opasnost za kupače budući da posjeduju žarne stanice koje im koriste za lov i obranu. U tom pogledu i neki koralji kao npr. relativno česta vrsta kao što je smeđa vlasulja (Anemonia viridis) mogu izazvati neugodne opekline na koži”, ističe Iveša u razgovoru za N1.
Napominje da u našem moru ima i morskih pasa, uključujući i veliku bijelu psinu koja je opasna, ali je iznimno rijetka. Ali, susreti kupača na Jadranu i morskih pasa su jako rijetki.
“Među opasnim vrstama postoje i one koje su zakonom zaštićene kao npr. žutuga (Dasyatis pastinaca) te većina većih pelagičnih morskih pasa kao npr. pas modrulj (Prionace glauca) i pas kučak (Isurus oxyrinchus) koji zajedno pripadaju skupini uopšteno ugroženih riba hrskavičnjača”, navodi Iveša.
Naglašava da je bitno dobro se informirati o načinu rukovanja i susretu s pojedinim vrstama, konzumaciji njihova mesa i slično.
“Čak i bezazleni školjkaši mogu biti iznimno opasni za ljudsko zdravlje ako se konzumiraju iz područja koja su opterećena zagađenjem kao i ježinci koji svojim bodljama mogu izazvati neugodna mehanička oštećenja tkiva i sekundarne infekcije.”
“Ne diraj me, ne diram te”
S druge strane, mag. biologije Zrinka Jakl, voditelj Programa zaštite prirode u Udruzi za prirodu, okolinu i održivi razvoj Sunce, naglašava da su male šanse da ćete nastradati od neke morske životinje.
“Životinje s kojima je susret nešto češći i s kojima treba biti oprezan su meduze, vlasulje, vatreni crv, riba pauk, škarpina, raža, golub. Niti jedna od ovih životinja ne napada čovjeka, već su opasne isključivo zbog njihovih mehanizama za obranu. U prirodi vrijedi pravilo ‘ne diram te, ne diraj me'. Čak i murina koja ima opasan izgled i otrovan ugriz nikada ne napada prva, i možete mirno roniti kraj nje ako ju ne uznemiravate. Pazite da ne nagazite na morskog ježa i izbjegavajte meduze i sigurni ste na odmoru”, savjetuje Jakl.
Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Hrvatske takođe naglašavaju da su neugodnosti ili povrede ljudi najčešće posljedica samoobrane životinja ako nisu uspjele ili ne mogu pobjeći od njima opasne situacije, ili su dezorijentisane i neuobičajenog ponašanja zbog bolesti, starosti i dr.
“Primjerice, ako se murina osjeti ugroženom ona može ugristi, a ugriz murine može uzrokovati bolnu ranu koja dugo zacjeljuje. Stoga je prilikom ronjenja potrebno izbjeći njeno uznemiravanje. Potreban je oprez i prilikom susreta s nekim drugim vrstama riba, primjerice s vrstama škrpinki, goluba i žutuga, koje imaju otrovne bodlje te ubodi ovih riba uzrokuju bol i neugodu. Među njima je i strogo zaštićena vrsta žutuga (Dasyatis pastinaca). Bodlje u perajama i na škržnim poklopcima imaju i paukovke koje najčešće borave na pješčanom dnu, zbog čega je potrebno izbjegavati kontakt s tim vrstama te oprezno hodati po pješčanom dnu.
Ježinci se najčešće nalaze na stijenama u plitkim dijelovima mora te prilikom hodanja po stijenama ili plivanja uz njih treba biti oprezan kako bi se izbjegao kontakt s njihovim bodljama koje mogu uzrokovati ozljede. Igličasti ježinac (Centrostephanus longispinus) je strogo zaštićena vrsta, no s obzirom da najčešće obitava u dubljim dijelovima mora, vjerojatnost susreta s tom vrstom je mala. Kontakt s lovkama nekih vrsta meduza i vlasulja može uzrokovati crvenilo, pečenje, bol ili oteklinu na koži. Sve su to situacije koje se mogu izbjeći pravilnim i odgovornim ponašanjem u prirodi”, zaključuju iz Ministarstva.
Treba još dodati da neke vrste nisu opasne za ljude, ali mogu imati izuzetno negativan uticaj na priodu.
“Takav je npr. invazivni rebraš morski orah Mnemyopsis leydi koji je unesen u europska mora iz meksičkog zaljeva balastnim vodama. Iako za čovjeka potpuno bezopasna vrsta, štete koje uzrokuje u ribarstvu su enormne. U Jadranu, njegovom najsjevernijem dijelu postao je stalna invazivna vrsta koja se periodično (ljeti i na jesen) pojavljuje u enormnim količinama te kako se hrani istom hranom kao i sitna pelagična riba, negativno utječe na njihovu brojnost, veličinu i rasprostranjenost”, ističe Iveša.