SECW će ponuditi rješenja za pravednu energetsku tranziciju

“Sarajevska energetska i klimatska sedmica SECW međunarodni je događaj usmjeren na pravednu tranziciju energetskog sektora, uvažavajući klimatske ciljeve i dekarbonizaciju energetskog sektora u bih i regionu Zapadnog Balkana.

Bogato iskustvo i nasljeđe bh. energetike učinilo je da Bosna i Hercegovina bude i danas regionalni lider, a da bi tako i ostalo potrebno je nastaviti pratiti trendove u energetskom sektoru, donositi ponekad teške, ali ispravne odluke o budućnosti energetskog sektora, uvažavajući da je krajnji cilj dekarbonizacija energetskog sektora, odnosno, prestanak korištenja fosilnih goriva  do 2050. godine. Naročito uglja.

U okviru SECW, kroz prezentacije, diskusije, sastanke i sajmove, razgovarat će se o energetskim i klimatskih politikama, ciljevima i prilikama u oblasti energije i klime, energetskim sistemima budućnosti, inovativnim poslovnim modelima, izazovima i prilikama u cilju postizanja energetske sigurnosti i klimatske neutralnosti, cirkularnoj ekonomiji, poboljšanju kvaliteta zraka i zaštiti okoliša.

Događaj je važan, jer će se na jednom mjestu naći donosioci odluka na svim nivoima, a koje se tiču budućnosti energetike u regionu, stručnjaci koji savjetuju donosioce odluka i koji razvijaju strateški okvir, poduzetnici koji investiraju i otvaraju nova radna mjesta, kao i predstavnici nevladinog sektora koji se zalažu za transparentnost energetske tranzicije.

Dodatni značaj se ogleda u tome što po prvi put organizaciju događaja ovog nivoa vode domaće institucije”, predstavila nam je SECW Amra Šurković.

“Pravedna tranzicija znači prelazak sa korištenja fosilnih goriva na obnovljive izvore energije na socijalno osjetljiv način. To znači da se prilikom tranzicije, a što podrazumijeva postepeni prestanak korištenja fosilnih goriva, vodi računa o svim socijalnim grupama. U kontekstu BiH pravedna tranzicija se odnosi prvenstveno na regione koji zavise od eksploatacije uglja, gdje se u procesu tranzicije mora voditi računa da rudari, kao i zaposleni u djelatnostima koje su povezane sa eksploatacijom uglja, ne ostanu bez posla. U svijetu postoje uspješni primjeri pravedne tranzicije koja uključuje prekvalifikaciju radnika, otvaranje radnih mjesta u novim djelatnostima, izgradnju nove infrastrukture, korištenje lokalnih resursa za nove privredne aktivnosti na devastiranim rudničkim površinama, reformu sistema obrazovanja itd.

Provedba pravedne tranzicije za privredu BiH predstavlja usmjerenje za razvoj uz postizanje konkurentnosti na globalnom nivou. U procesu tranzicije potrebne su velike investicije u obnovljive izvore energije, energijsku efikasnost, izgradnju infrastrukture itd. Sve to predstavlja priliku, posebno za privatne kompanije za rast bez obzira kojom djelatnosti se bavili. Pravedna tranzicija nam omogućava da svi postanemo i proizvođači energije, a ne samo potrošači, što je do sada bio slučaj.

Za društvo u cjelini pravedna tranzicija znači nova radna mjesta koja su kvalitetnija u odnosu na radna mjesta u tradicionalnoj energetici te unapređenje stanja okoliša. U mnogim gradovima u BiH zrak je prekomjerno zagađen. Stanje se može znatno unaprijediti postepenim smanjenjem korištenja uglja uz ulaganja u energijsku efikasnost”, pojašnjava Šurković.

“U zadnjih nekoliko godina vidljiv je napredak u energetskoj tranziciji u BiH. To je podstaknuto prije svega rastom cijena energije što je dovelo do konkurentnosti obnovljivih izvora energije, posebno kroz model tzv. prosumera te do isplativosti ulaganja u energijsku efikasnost. Rezultat toga je ubrzani rast instaliranih kapaciteta obnovljivih izvora energije, prije svega u solarnim elektranama. Samo u zadnje dvije godine izgrađeno je nekoliko puta više solarnih elektrana u BiH, nego što je u periodu do tada ukupno izgrađeno i to bez podsticaja od države. Hiljade MW u novim solarnim elektranama i vjetrolektranama je u fazi razvoja. Prema nekim podacima radi se o kapacitetima koji su skoro tri puta veći od ukupnih postojećih kapaciteta za proizvodnju električne energije u BiH. Naravno, neće se sve te elektrane izgraditi, neki će odustati zbog nemogućnosti osiguranja finasiranja, neki zbog nemogućnosti priključka na mrežu, a jedan dio zbog nemogućnosti dobijanja svih dozvola. Međutim, treba voditi računa i o balansiranju mreže. Zbog toga ne bi bilo moguće prihvatiti svu energiju iz tako velikog kapaciteta solarnih elektrana i vjetroelektrana. Da bi se ublažio ovaj problem treba podsticati izgradnju manjih solarnih elektrana na mjestu potrošnje električne energije tj. na krovovima fabrika i kuća”, ističe prof. dr. Husika.

“Kao što je prethodno rečeno, u zadnjih nekoliko godina se počelo i ozbiljno raditi na energetskoj tranziciji ,koja predsatvlja veliku privrednu i društvnu promjenu. Stoga, mora se dugo „pričati“ o njoj da bi se vidjeli rezultati na terenu. Energetska tranzicija nije samo izgradnja novih solarnih elektrana i vjetroelektrana, zbog toga ide sporo. Naravno, treba proces ubrzati, ali isto tako treba realno sagladati situaciju u BiH”, kaže prof. dr. Husika.

Svaka tranzicija zahtijeva i određena materijalna sredstva. U skladu sa tim, opravdano se postavlja pitanje da li u BiH postoje, barem, preliminarne procjene o tome koliko će BiH koštati energetska tranzicija i kako i na koji način finansirati ovaj process.

“Prema preliminarnim procjenama datim u Integrisanom planu za energiju i klimu BiH u pravednu tranziciju je potrebno uložiti oko 14,5 -17 milijardi KM do 2030. za realizaciju NECP (Nacionalni energetski i klimatski plan). Međutim, ne treba to gledati kao trošak već kao ulaganja koja će otvoriti nova radna mjesta koja mogu vratiti barem jedan dio radnika koji je otišao iz BiH. To su ulaganja koja se vraćaju zbog čega će dobar dio doći iz privatnih kompanija kako domaćih tako i stranih”, ističe prof. dr. Husika.

“Mala i srednja preduzeća su prilično spremna i jedan dio već radi na energetskoj tranziciji, jer im to tržište diktira. Podstaknute programima domaćih i stranih organizacija dobar dio malih i srednjih preduzeća radi na zamjeni fosilnih goriva, istaliranju solarne elektrane za vlastite potrebe i ulažu u mjere energijske efikasnosti. Međutim, u  medijima se nedovoljno govori o tome, tako da se stiče dojam da se ne radi na tome.

Što se tiče velikih preduzeća, u nekim indutrijama kao što je na pimjer cementna industrija ozbiljno se radi na energetskoj tranziciji, prelazi se na održivije izvore energije, priprema se na uvođenje naknada za emisije ugljen dioksida.

U sektoru elektroenergetike postoje, također, jasni planovi dekarbonizacije. Međutim u nekim drugim industrijama pomaci su znatno manji”, kaže prof. dr. Husika.