‘Volio bih vidjeti ekonomista koji će smjestiti nekoga u dom za 642 eura’

Piletić: Svjesni smo da kapaciteti nisu dostatni

Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike komentirao je činjenicu da manje od 3 posto umirovljeničke populacije u domovima za starije te je objasnio kako je Vlada došla do odluke da poveća izdvajanja za ovaj sektor.

– Mi smo svjesni da naši smještajni kapaciteti za naše starije osobe nisu dostatni s obzirom na potrebe koje imamo, sve starije stanovništvo, veliki broj samačkih kućanstava u RH koji se u odnosu na posljednji popis iz 2011., značajno povećao prema popisu 2021. Vlada je kroz plan Nacionalni plan oporavka o otpornosti predvidjela 49 milijuna eura za izgradnju novih centara za starije koji bi uz usluge smještaja osiguravali izvaninstitucijske usluge, rekao je.

– Kada smo raspisali javni poziv, vidjeli smo da ta sredstva nisu dovoljna i da zaista vlada velik interes diljem Hrvatske da se u svim našim županijama izgrade takvi centri i po velikom broj naših županija, bilo je više od jedne prijave. S obzirom na to da je Vlada na jednoj od svojih posljednjih sjednica donijela odluku da se osigura dodatnih 54 milijuna eura, mi smo danas bili u mogućnosti u svakoj županiji koja se prijavila, financirati i pružiti jedan ugovor za izgradnju centara za starije, kazao je.

Otkrio je kako će do sredine 2026. godine u Hrvatskoj biti izgrađeno 18 novih centara za starije koji će direktno nuditi 1850 smještajnih kapaciteta, a indirektno skrbiti za 4500 korisnika.

– Na 18 lokaliteta diljem Hrvatske ćemo imati 18 novih centara za starije za 1850 smještajnih kapaciteta i ono još važnije, izvaninstitucijske usluge za nešto više od 4500 korisnika. Rokovi za izgradnju su sredina 2026. Za sve ovo će rokovi biti propisani temeljem postupka javne nabave koje će definirati jedinice lokalne samouprave, dodao je.

Karačić: Važnost širenja “izvaninstitucijskih kapaciteta”

Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, osvrnula se na stanje u sustavu skrbi za starije gdje se svake godine zaprima sve veći broj zahtjeva za domove.

– Isti korisnik može predati zahtjev za smještaj u veći broj domova. Naravno da taj broj podnesenih zahtjeva nije realan i nije onaj koji odgovara na ovo pitanje koliko je potreba za smještaj u našem društvu, rekla je.

Naglasila je važnost širenja “izvaninstitucijskih usluga”, ali je i priznala kako i uz izgradnju novih kapaciteta to “još uvijek neće biti dovoljno”.

– Mi težimo, kada je u pitanju skrb o osobama starije životne dobi, širenju izvaninstitucijskih usluga. Ipak, određeni broj starijih ljudi, zbog dugovječnosti, gubitka funkcionalne sposobnosti i nekih drugih okolnosti, zaista treba smještaj. Smještajnih kapaciteta za te korisnike u državi nema dovoljno. Zato je dobra vijest da idemo u smjeru povećanja tih kapaciteta s izgradnjom centara za starije osobe u većem broju županija. Naravno, to još uvijek neće biti dovoljno da se zadovolje sve potrebe koje naši stariji građani imaju. Udio starijeg stanovništva u društvu je sve veći i veći. Moramo gledati u budućnost, planirati i širiti usluge te oblike zaštite osoba starije životne dobi, kazala je.

Ćorluka: Volio bih vidjeti ekonomista koji će smjestiti nekoga u dom za 642 eura

Pavo Ćorluka, predsjednik Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi Hrvatske udruge poslodavaca, referirao se na problematiku broja kapaciteta u privatnom sektoru i prosječnu cijenu od 1000 eura mjesečno po osobi.

Ustvrdio je kako HUP pomalo iritira “fama skupog privatnog smještaja”. Dodao je kako je nemoguće smjestiti nekoga u dom za 642 eura te da ga proces koje ministarstvo pokreće, veseli.

– Točno je da u Hrvatskoj trenutno ima 1196 privatnih pružatelja usluga i 2618 udomiteljskih obitelji. Većina smještajnih kapaciteta je prevagnula u privatni smještaj. Mi bi voljeli, kada se govori o cijeni, da se govori o cijeni javnih domova: županijskih, gradskih i državnih. Ekonomskoj cijeni, ne ovoj cijeni što je nedavno gradonačelnik slavodobitno rekao – 642 eura, za smještaj u jednokrevetnoj sobi u Markuševcu, rekao je.

– Volio bih vidjeti tog ekonomista koji će tu cijenu staviti na papir i za taj novac smjestiti ljude za ono što je on izjavio. Moramo biti malo ozbiljni. Vesele me ovi centri koje ministarstvo pokreće, kazao je.

– Pokrenulo je metodologiju izračuna. Pokrenulo je jedan kotač koji se treba zavrtjeti u jednom pozitivnom smjeru, a taj smjer je vaučerizacija, akreditacija i kategorizacija. To je jedan proces koji ćemo sigurno dostići, nadam se. Kada govorimo o smještajnim kapacitetima, mislim da je to samo jedan dio centara koji će se time baviti. Težina će biti na izvaninstitucijskom zbrinjavanju tih ljudi. To je nešto što je trend u Europi i u svijetu. Smještajni kapaciteti nisu svi u funkciji u Hrvatskoj. Imamo praznih i polupraznih kapaciteta jer oni nisu ugovoreni i nisu stavljeni u ravnopravan položaj s javnim centrima, zaključio je.

Latin: Pitanje je tko će raditi u domovima

Sabina Angelina Latin, predsjednica udruge StarKA, uz problematiku smještajnih kapaciteta, upozorila je i da je pitanje “tko će raditi u njima” jednom kada se izgrade.

– Postoji još načina da povećamo te kapacitete, ali rekla bih da je problem dubinski. Tko god odluči sagraditi još stotinu domova, pitanje je tko će raditi u njima, rekla je.

Upozorila je kako postoji više problema koji se trebaju riješiti prije nego se izgrade smještajni kapaciteti.

– Imamo više problema koje trebamo riješiti prije nego što samo gradimo domove i smještajne kapacitete. Trebamo promišljati, izvan institucija razne usluge. Moramo promišljati tu brigu o starijima na jedan drugačiji način. Do sad je to bilo jedino smještaj u domovima, institucijama, kazala je.

Otkrila je kako do velikih poskupljenja domova ne dolazi samo u Hrvatskoj, već kako se to događa u Europi i u Americi.

– Mislim da dolazi vrijeme kada će se to morati gledati na jedan malo drugačiji način i svi kao društvo prihvatiti te promjene, upravo radi ove cijene. Dakle, porast cijene nije karakterističan samo za Hrvatsku. To se događa u Europi, to se događa u Americi. To su ogromna povećanja cijena. Doslovce na godišnjoj bazi po 20% cijene rastu. Dakle, morat ćemo cijelu tu djelatnost malo sagledati iz drugačijih kuteva, rekla je.

Zaštita dostojanstva osoba starije životne dobi

Štefica Karačić komentirala je činjenicu da se prije ili kasnije svatko u svome životu susretne sa situacijom da se mora skrbiti o svom starijem članu obitelji, a ima samo nekoliko dana bolovanja na raspolaganju. Naglasila je koliko je to “problematično”.

– To je isto često razlog da se traži institucijska skrb za osobu starije životne dobi, jer se obitelj, pogotovo nova, suvremena obitelj gdje su svi zaposleni, jednostavno ne može organizirati tako da svom starijem, oboljelom, funkcionalno-ovisnom članu pruži adekvatnu skrb, da bude uz njega, niti može pronaći neformalnog njegovatelja na tržištu jer ljudi se s tim strašno muče i bore i teško je dobiti nekog kvalitetnog i pouzdanog koga ćete u kući platiti da brine, rekla je.

Istaknula je kako je to područje vrijedno “posebne teme” koja se odnosi na neformalne njegovatelje. Ustvrdila je kako je to “pitanje zaštite dostojanstva osoba starije životne dobi”.

– Pitanje zapravo neformalnih njegovatelja, brige o starijim osobama od strane članova kućanstva, to pitanje zapravo zaštite dostojanstva osoba starije životne dobi i njihovih temeljnih prava je veće pitanje zapravo za naše društvo, nego samo smještaje osoba starije životne dobi, dodala je.

Problem “fragmentiranih usluga”, uspostava novih zanimanja

Pavo Ćorluka je upozorio kako je “hitan potez” koji je potreban, objediniti fragmentirane usluge kako bi se riješilo pitanje korisnika četvrte kategorije.

– Hitni potez je da te fragmentirane usluge koje se događaju, da nekako objedinimo u jednu cjelinu, što u socijalnom, što u zdravstvenom sektoru, i da vidimo ono što je de facto gorući problem. To su četvrte kategorije naših korisnika. Da zbrinemo na adekvatan način, ne gledajući da li je to privatni ili javni sektor, rekao je.

Sabina Angelina Latin istaknula je kako je trenutni kadar prekvalificiran za rad u domovima te da treba “oformiti neka nova zanimanja” kao što je npr. “dvogodišnja škola” za medicinske sestre.

– Smatram da je potrebno i razmišljati o nekakvom novom kadru. Imamo zdravstvene radnike, primjerice medicinske tehničare i sestre s četverogodišnjim ili sad petogodišnjim obrazovanjem koji rade u domovima za starije. Smatram da se trebamo ugledati na neke druge zemlje i oformiti neka nova zanimanja. Medicinska sestra s malo nižim nekakvim nivoom obrazovanja, dvogodišnjim recimo, koja bi zadovoljila sve ono što u tom domu može raditi, ustvrdila je.