Stručnjaci: Oporba postigla vidljivost, ali i politički porazila samu sebe

Na tu temu u emisiji urednika i voditelja Damira Smrtića govorili su komunikacijska stručnjakinja prof. dr. sc. Smiljana Leinert-Novosel, prof. emer., komunikacijski i politički savjetnik Aleksandar Musić, politolog prof. dr. sc. Pero Maldini, Sveučilište u Dubrovniku i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

Leinert-Novosel: U Saboru komunikacijska pat pozicija

Komunikacijska stručnjakinja Smiljana Leinert-Novosel komentirala je saborska događanja u utorak kada je oporba lupala palicama tijekom godišnjeg izvješća premijera Andreja Plenkovića o radu Vlade.

– Ako uzmemo u obzir ono ključno zbog čega smo uopće pratili prijenos te sjednice, ne one razloge koji su na neki način isprovocirali stanje, onda smo imali sljedeću situaciju. Ako se pitate zbog čega pratimo saborske sjednice – pa zato da slušamo dijalog kako netko nekoga uvjerava u nešto i po mogućnosti bude njegova ideja afirmirana, prihvaćena ili u najmanju ruku izaziva neke efekte. Zašto je bila sjednica na kojoj je trebalo prezentirati uspjehe ili postignuća postojeće Vlade? Zbog toga da građani čuju o čemu se radi, rekla je Leinert-Novosel. 

Smatra da se komunikacijski gledano glavna stvar nije mogla doživjeti, a to je sadržaj koji je bio upućen gledateljstvu.

– Mi smo cijelo vrijeme apsolutno zaglušujuću situaciju u kojoj se sva pažnja koncentrirala na one koji su pravili ritmički nered, udarali palicama i naravno one koji su tome odolijevali i išli prema kraju svoga izlaganja. Komunikacijski je to bila pat pozicija, dodala je.

Rekla je kako lupkanje nije bilo postavljanje sadržajnih pitanja, provokacija ili kritika koje se očekuju od oporbe, a da s druge strane nereagiranje na tu buku je isto bilo djelovanje kao da si sam u komunikaciji, kao da ne tražiš odjek.

Musić: Plenković upisao plusić, oporba je mogla biti lukavija

Komunikacijski i politički savjetnik Aleksandar Musić rekao je kako je gledajući to u Saboru čuo i vidio svašta te da svaka politička komunikacija na kraju dana može biti uspješna i neuspješna. 

–  Kada sve ovo razgrnete, vi se u biti u politici, u tom pripetavanju borite za medijanskog birača, nazovimo ga prosječnim biračem, i borite se za pasivnog birača, onoga koga želite izvesti na birališta. Ovdje ne govorimo o navijačima. Onaj koji je protiv HDZ-a će biti protiv dovijeka ili otprilike dovijeka. Onaj koji je protiv neke od oporbe će biti protiv njih dovijeka. Govorimo o tome kako je izgledalo kod onog prosječnog čovjeka. I tu ste imali u biti dva momenta. Imali ste osobu na masu, osobu koja je izašla pred mnoštvo, to je već situacija komunikacijske asimetrije, a onda bitnije je imali ste osobu koja govori o projektima i brojkama, barem na oko, nebitno je jesu li oni ušminkani ili nisu, jesu li oni specifično interpretirani, percepcija je bitna. Osoba koja govori o brojkama i projektima, a nasuprot toga ste imali lupanje. I u tom smislu tu je konkretna osoba koja je izašla pred mnoštvo, upisala jedan plusić, objasnio je Musić.

Smatra da je oporba mogla i drugačije postupiti, bolje postupiti i objasnio kako je to trebalo biti.

Istaknuo je tu primjer stranke Možemo.

– Najbolji primjer vam je Možemo. Oni su izašli s jednim pristupom “Show me the numbers” (eng. pokaži brojeve, op.a.), konkretno su izašli Plenkoviću na megdan. To je nešto što je relativno inovativno i relativno lukavo s njihove strane. Napravili su prezentaciju, uspjeli su i nešto emocija staviti u to, ali sve što su govorili toga dana je bilo pojedeno upravo tim lupanjem. Da se lukavo odigralo sa strane oporbi, jer Hrvatska nema jednu oporbu, ona ima oporbe, mogli su na neki način taj pravac napada učiniti za sebe korisnim, naveo je.

Rekao je kako na kraju dana vlast postavlja okvir za superizbornu godinu – projektima, strateškim stvarima za Republiku Hrvatsku i da to prati snažna personalizacija u liku konkretno predsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a.

– Nejasno mi je zašto sve te oporbe i dalje bajaju o nekakvim timovima, na dosadnjikav način govore o programima i onda još to prati ovaj kaos lupanja. Imat ćete situaciju, vraćam se na tog medijanskog birača, na tog prosječnog birača, da će jednu stranu smatrati konstruktivnom, a drugu će smatrati manje konstruktivnom, da ne kažem neku težu riječ, istaknuo je Musić.

Trogrlić: Oporba je dobila vidljivost, ali ne i dodatni bod za sebe

Komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić slaže se poprilično s Musićem.

– Ono što je oporba uspjela s ovim postići je da ova sjednica i ovo izvješće dobije puno veću vidljivost nego što saborske sjednice imaju inače. Mi raspravljamo o tome već treći dan i u konačnici je veliki broj ljudi i pogledao što se na kraju tu događalo. Saborske sjednice koje su redovne, pa i izvještaj premijera vjerojatno ne bi nikad pogledali. Tako da ono što je oporba uspjela, u trenucima kad hvata nekakav zaostatak, dobila je vidljivost, toliko željenu, toliko traženu vidljivost koju Sabor nema redovito, izjavio je Trogrlić.

Također smatra da je primjer stranka Možemo koja nije postala nikakvu značajnu poruku.

– Ovo su događaji u kojima će se svaka strana pokazivati pobjednikom jer ne možete egzaktno mjeriti, osim s nekim odmakom. No, nećemo imati samo ovaj događaj koji će usmjeriti rejting stranaka idući mjesec, ali svatko će se pokušati prikazati pobjednikom. Nisam siguran da je oporba kroz ovako nešto, osim što je skrenula pozornost na neki događaj, dobila niti jedan dodatni bod za sebe.

Maldini: Oporba je sama sebi nanijela politički poraz

Politolog Pero Maldini rekao je da već jako dugo, predugo, godinama, politička oporba ne uspijeva artikulirati nikakve suvisle alternativne politike da bi konkurirali u vladajućima.

– Nije da nije bilo prijedloga, itekako, ali jedno je, kad govorite nešto u skladu popisa želja i onoga što bi netko nešto htio, bez konkretnih argumenata i programskih uporišta, a drugo je kad imate jasne alternativne politike od formiranja vlade u sjeni. Naša oporba je zaboravila uopće što to znači, tko su im ljudi koji će se baviti pojedinim politikama i kritikom vladajućih s pozicija odgovarajućih argumenata unutar svakog pojedinog resora ili zakona propisa ili alternativnog prijedloga tom zakonu koji se u tom momentu raspravlja ili donosi u Saboru.

Smatra da je saborska govornica postala mjesto, poligon za samoljublje pojedinaca iz oporbenih krugova, da zapravo promoviraju sebe. Također misli da je performans lupanja dijela oporbe politički poraz koji im nije nanio ni Plenković, ni HDZ, ni vladajuća većina nego su to učinili sami sebi jer su pokazali svoju nemoć da bilo kakvim suvislim argumentiranom raspravom uključe kada je premijer izvijestio Sabor o postignućima izvršne vlasti. 

– Upravo su na tome mogli poentirati i svugdje u razvijenim demokracijama oporba poentira upravo na takvim mjestima gdje će kritizirati ono što vladajuća većina ili vladajuća stranka govori, istaknuo je Maldini.

Drži da je oporba mogla komotno reći na izlaganje premijera da to nije tako ili jest tako, moglo je bolje, zašto je moglo bolje, zašto nije napravljeno i na neki način uprijeti prstom tamo gdje su vladajući bili potencijalno slabi.

– Ovako su ispustili maksimalnu priliku da skrenu na sebe pozornost time što bi konstruktivno mogli nešto predložiti i time što bi mogli  argumentirano kritizirati ono što je premijer iznio, naglasio je Maldini.

Mudrost onih kojih nije bilo

Leinert-Novosel je govorila o činjenici da nisu svi iz oporbe lupali tijekom govora premijera. Smatra da su Socijaldemokrati nelupanjem željeli skrenuti pozornost na sebe rekavši da je to njihov stav i da su drugačiji od drugih.

Također 50-ak članova oporbe nije niti bilo u Sabornici. 

– Željeli su pokazati mi smo ti koji imamo stav, ne želimo ni jednu ni drugu komunikaciju, mi smo ozbiljni i takvu su poruku poslali budućim biračima. To je dosta mudro jer su se na neki način otvorili za moguće razgovore i dogovore s budućim pobjednicima, rekla je.

Također je naglasila kako da u našoj kulturi sve više nedostaje pravog dijaloga i da nema participiranja uz uvažavanje kako bi se došlo do nekih dobrih rješenja u društvu.

– Uglavnom imate nadglasavanje, diskreditaciju, omalovažavanje, uzdizanje druge strane. To je situacija koja je izrazito loša za kulturu komunikacije i ona neminovno proizvodi nezadovoljstvo i frustriranost. I onda počinjene reagirati i koji puta manje funkcionalno i dobro, kao što je ovaj puta bilo lupanje umjesto upozoravanje kroz sadržaj i argumente, istaknula je.

Populizam u sadržaju i populizam kao alat

Musić smatra da su ljudi i ideje uvijek vrh piramide, ali i da ima nešto što se zovu dnevne operacije u politici.

– Možete imati najbolju ideju, možete biti prava osoba koja će to iznijeti u danom trenutku. Ako vi nemate dnevnu taktiku što radite, gdje radite, u koje medije idete, s kojim porukama, koga zadužujete unutar svoje stranke da izađe na koga iz suprotne stranke, koji ćete to trik, uvjetno rečeno, prodati taj dan, što ćete komunicirati na društvenim mrežama, stavljate li nešto na oglašavanje ili ne, pa do onog zadnjeg vizuala koji dizajner slaže, vi zapravo prirodom stvari zaostajete, rekao je.

Dodao je kako su neki to prozvali populizmom, ali bi on stavio po strani politološku definiciju populizma.

– Politološka definicija populizma kaže da je to komunikacija vrha vlasti s biračima ili s građanima koja ignorira institucije, procese i pravila dobrog ponašanja. Jedno je populizam u sadržaju, odnosno nedostatak sadržaja, a drugo je populizam kao alat kojim ćete vi spustiti neke svoje ideje i učiniti ih prijemčivima takozvanom malom čovjeku, rekao je.

– To znači da ako vi nešto što je kvalitetan sadržaj, ako vi procjenjujete da postoji njegov kupac uvjetno rečeno u biračkom tijelu, primjerice neka vrlo konkretna ekonomska politika ili nekakav snažan ideološki stav kojim ćete napasti nekoga koji izrazito iritira određeno biračko tijelo koje ste vi procijenili kao sebi blisko, vi to možete na dva načina komunicirati. Možete to komunicirati na nekakav spori, niskoenergetski, dosadnjikavi način, a možete se i poslužiti nečim što bi kolokvijalno u političkom i medijskom svijetu bilo nazvano populizmom. Tako da ne mislim da je populizam kao takav nekakav problem. On može biti dobar alat. Problem je ako se sadržaj svodi na neprekinuti niz obećanja, moraliziranja, moralnog ucjenjivanja, objasnio je Musić.

Razina komunikacije u hrvatskoj politici ide sve niže

Trogrlić misli kako su političku komunikaciju prethodnih godina najviše uvjetovali upravo sukobi i komunikacija i ad hominem napadi između dvije najvažnije funkcije u državi, odnosno dvije osobe koje ih obnašaju – predsjednik države i premijer.

– Ta komunikacija je značajno, po meni, spustila ukupnu političku komunikaciju u Hrvatskoj. Više puta sam na to upozoravao i to je ono što nas dovodi da u Hrvatskom saboru imamo sad ovakvu situaciju. Zamislite što imamo u nekakvim županijskim skupštinama, što imamo u gradskim vijećima, a što tek u općinskim vijećima. Tamo bi bilo normalno da jedni druge hvataju i tuku, rekao je.

Mislim da je lupkanje u Saboru bilo zaista nešto što je privuklo pažnju. No smatra da to nije nešto što je jedinstveno bilo u Hrvatskoj te da nije nešto što nismo mogli vidjeti i u zapadnim parlamentima.

– I tamo možemo vidjeti različite vrste ekscesa, tako da ne bi volio da ispadnemo mi kao eto nekakva Hrvatska koja u tom smislu gora. Mislim da ima puno, puno nezgodnih situacija i na Zapadu, dodao je.

Smatra da je u tom slučaju lupanja izostala efikasnost političkog djelovanja.

– Nije sporno skrenuti na sebe pozornost. No isto tako možemo raspravljati o toj političkoj korektnosti. Ona zna biti jako često neefikasna, odnosno moraš biti puno kreativniji da bi bio politički efikasan i komunikacijski efikasan ako si istovremeno politički korektan. Nisam sretan ni s kreativnošću komunikacije u hrvatskoj politici i tužan sam zbog razine koja ide sve niže, rekao je Trogrlić.

O izjavama Mire Bulja

Maldini je komentirao izjave Mostovog Mire Bulja koji poziva da se kod njega organizira straža zbog migranata, a na koji je reagirala Vlada te rekli da je to potpuno nezakonito i da granicu može samo štititi policija.

– Mislim da bi to prije bio nonsens nego ideja. Jednostavno čak i autor te ideje, koji je gotovo redikulozan, zapravo je svjestan i bio je pretpostavljam svjestan i prije nego što je to lansirao da to je besmisleno. Besmisleno je zato što je u demokratskoj državi kao što je Hrvatska koja ima svoje institucije, koja je funkcionalna. prije svega to protuzakonito i protuustavno. Organiziranje nekakvih privatnih milicija kojima se podsjeća de facto na dane iz 1990. ili 1991. kad smo imali u susjedstvu njegovog kraja “balvan revoluciju”, rekao je Maldini.

Smatra da bi u državi u kojoj je vladavina prava, gdje institucije rade svoj posao, netko oružanim djelovanjem bio s one strane zakona i to bi značilo kriminalno djelo.

– Ovo je zapravo apsolutno nešto što je, ja bih rekao, kad ne bi bilo opasno, onda bi zapravo bilo smiješno. I držim da je to samo populistički pokušaj na prilično jeftinoj razini da se prikupe neki politički bodovi kod ljudi koji su na neki način time zavedeni čisto na emocionalnoj osnovi i koji su uglavnom ne osobito politički pismeni, a vjerojatno za potrebe lokalne dnevne politike i moguće za pridobivanje potpore za sljedeće lokalne izbore, izjavio je Maldini.

Snimka cijele emisije Otvoreno: