Ono što se ne smije desiti nikad i nigdje sa Željkom Obradovićem dešava se već dvije utakmice Partizana, dva poraza u kojima je ekipa manje željela trijumf od protivnika.
Kada je tako, rezultat neće doći, nije ni došao kada je odbrana dozvolila 91 poen od Igokee i 94 od oslabljenog Bajerna.
Partizan je ove sezone odigrao 15 utakmica kombinovano u ABA i Evroligi i trenutno je na učinku od tek nešto malo preko 50 odsto (8-7).
Navijači traže mnogo više od tima projektovanog da napadne završni turnir Evrolige.
Ne smije se manje ni očekivati sa najtrofejnijim evropskim trenerom ali ne može ni Obradović urlati dovijeka pokraj aut-linije da pokrene ekipu – potrebno je da njegovi igrači bolje shvate da moraju imati energiju koja prožima Žoca kada komanduje.
Njihov strastveniji pristup je drugi put zaredom izostao.
“Oba pitanja su dobra i lijepa (o motivaciji i odbrani), ali oba pitanja su za igrače. Da li možemo da popravimo odbranu, sa ovakvim rasporedom i načinom na koji igramo nije lako, jer nemamo mnogo vremena za to, ali ima nekih situacija koje su stvar želje, da se odigra pametnije prije svega i da u toj borbi za poziciju i skok, da budeš malo hrabriji i odlučniji i u tom smislu može da se popravi. Optimisti smo”, bila je Obradovićeva poruka igračima koju je podijelio sa medijima.
Na igračima je sada da reaguju, to je sve što se očekuje od njih, da pokažu želju, motivaciju i mudrost – sve one osobine koje su preduslov za igranje u Partizanu.
Alba je, čini se, idealan protivnik da igrači povrate (poljuljanu) vjeru u sebe.
Protiv solidno oslabljenog Bajerna (izostali Lučić i svjetski prvaci Bonga i Obst), Partizan je igrao samo jednu četvrtinu po ukusu armije navijača. Sve ostalo bilo je vrlo diskutabilno. “Crno-beli” su u tih prvih deset minuta postigli više poena nego zajedno u naredne dvije (32 naspram 31).
I to dovoljno govori o tome kako su se ponašali dok je meč odmicao. Jednostavno, prestali su da poštuju principe koji su obavezni za ovaj nivo igre i takmičenja.
Uslijedilo je neminovan odgovor od rivala koji je do ovog kola napadački bio najslabiji tim takmičenja.
“Crno-beli” su dali šansu Bajernu da uvede meč u svoj ritam, dozvolili su jedinim igračima koji su mogli da preokrenu utakmicu da to i učine. Znali su u crno-bijelom taboru da su Edvards i Francisko glavne šuterske poluge i opet su uradili malo toga da ih limitiraju.
Na kraju su “stradali” upravo od ruke ove dvojice.
Tu dolazimo do odgovornosti spoljne linije – ofanzivno je potpuno podbacila, a ni defanzivno se nije proslavila.
Aleksa Avramović u očima nema “ludilo” sa Svjetskog prvenstva kada vrši pritisak na prenos lopte protivnika, u Minhenu je osim toga i napadački “nestao” (samo četiri poena donio Partizanu).
Ognjen Jaramaz se, očito, još uvijek “traži” u ovakvom Partizanu, u kojem nije udarna snaga kao kod Trinkijerija, sa većom slobodom odlučivanja i šuteva. Kod Obradovića nju će morati da zasluži.
Njegovi poeni u prvim sekundama utakmice bili su mu i jedini na utakmici.
Ni on, poput Alekse, nije pronašao način da stopira Edvardsa i Franciska dok je bio u igri.
Veče za zaborav imao je i Danilo Anđušić koji, istina, ima sreću da navijači Partizana ne očekuju previše od njega, ne nosi pretežak teret jer nije nosilac, pa nisu previše razočarani kada podbaci (protiv Bajerna 0 poena, 0/5 iz igre) kao kada to urade perjanice tima.
Poljak Ponitka još uvijek nije u stanju da ozbiljno odgovori na zahtjeve Obradovića, povreda koju je vukao je učinila svoje pa će navijači morati da sačekaju na njegov zaista važan doprinos ekipi.
Džejms Naneli (14p) i Pi-Džej Doužer (10p) tek su se malo izdigli iznad prosjeka ekipe u Minhenu, sporadično donosili napadačku iskru međutim ostali su nedorečeni. Nedostajao je njihov jači zamah u trenucima kada se meč lomio.
Meč u Minhenu je “prijetio” da bude najbolji u evroligaškoj karijeri Uroša Trifunovića. Kako je krenuo (10p u prvih deset minuta) djelovalo je da će zatrpati koš Bajerna međutim do kraja od njega Partizan nije dobio više ništa u napadu. Nula.
Otuda se ne može pričati ni o njegovoj solidnoj roli u Bavarskoj. Trideset minuta nije bio prisutan na utakmici.
Svijetla tačka u porazu – Kaboklo.
Partizan je u porazu, pomalo neočekivano, dobio veliko pojačanje.
Bruno Kaboklo je pokazao zbog čega cu “Crno-beli” toliko insistirali da ga dovedu, jasno je to sada i navijačima poslije resitala Brazilca čija je širokla lepeza poteza impresionirala.
Da je Partizan uspio da dobije ovaj meč najveće zasluge bi išle na adresu reprezentativca Brazila. Učinio je sve da “Crno-bele” vrati “u igru”, doveo ih u situaciju da im pobjeda bude nadohvat ruke, međutim oko sebe nije imao saborce kadre da ga isprate.
Ovog puta izostala je pobjeda kao nagrada za sav trud i kvalitet koji je pokazao.
Ako je išta vrijedilo u blijedoj večeri Partizana to je definitivno partija centra “meke ruke” i to na debiju u elitnom takmičenju.
Sve ostalo je za dublju analizu, prenosi “b92”.
Pratite nas na našoj Facebook i
Instagram stranici, kao i na
X nalogu.