Imaju sve, ali 20 godina čekaju ono najpotrebnije – pitku vodu

– Evo ovo je zadnje znači dokud možemo traktorom, dalje moramo ići pješke, govori nam Miloš Ivković dok nas vodi do izvora na kojem toče pitku vodu.

– E ovo je sada najkritičnije, ima leda i kamenja, dosta je sklisko. Tu je i moj tata pao prošle godine, sav se razbio na kamenju. Sad se, srećom, malo otopilo. Inače, kad je led ovdje, za starije stanovništvo ovdje je nemoguće da se spuste po vodu. To jedino tko je mlađi i vitalniji, njima je lakše, ali stariji ljudi nikako, dodaje.

“Danas više nema djece”

– Jako je deprimirajuće kada znate da imate stanovnike koji nemaju niti pitku vodu. Situacija nije svugdje jednaka. Međutim, na području grada Ogulina postoji i dio naselja, gotovo 7 posto stanovništva nema pitku vodu, kaže Martina Furdek Hajdin, županica Karlovačke županije.

Predsjednica Mjesnog odbora Ponikve Mirjana Vignjević navodi kako su Ponikve udaljene 10 km od Bosiljeva i 20 km od grada Ogulina, kojemu pripadaju. Mjesto ima nešto oko 70 stanovnika, a unazad 30, 40 godina bilo ih je i do 800, dodaje.

– Ovo je nekad bila učionica za veće razrede, pokazuje nam.

– Danas više nema djece. Trideset djece je bilo, tu su živjeli, učiteljica je tu živjela, stanovala u ovim prostorijama. Ovdje je bila kuhinja, a danas mi to jedino upotrebljavamo za potrebe Mjesnog odbora i za sahrane, dodaje Vignjević.

– Bilo je jako puno ljudi, bilo je djece, bilo je mladeži jako puno i onda smo se svi družili, igrali smo se, pogotovo vikendom. Svi smo jedan drugog jedva čekali da dođemo da se igramo, da se zabavljamo. Ali danas je malo. Danas nas je malo mladeži, jako teško, kaže Miloš.

On i njegova supruga imaju djevojčicu, a s njima su i njegovi roditelji, koji žive preko, u drugoj kući.

– Radimo poljoprivredu i većinom uz posao živimo od toga, kaže Miloš.

Ljubav prema selu

– U ovom mjestu nas drži ljubav prema selu, pošto je suprug tu rođen, a ja sam isto porijeklom iz ovog mjesta. A i nemamo neku drugu perspektivu da odemo u grad, da živimo u gradu, da budemo podstanari ili nešto. Smatramo da nam je bolje u našoj kući. Jer smo svoji na svome, kaže Vignjević.

– Uzmemo plastične bocune i idemo po vodu. 3 kilometra daleko idemo i donesemo vodu, imamo dva dana i opet idemo po vodu za piće, objašnjava, dodajući da tu vodu nitko nikad nije nosio na analizu.

– Mi ne znamo je li ona pitka ili nije, ali je pijemo jer drugu nemamo, kaže Vignjević.

Kaže kako se manje-više svi bave poljoprivredom i proizvode svoju hranu, od žitarica do stoke, od povrća, voća…

– Suprug ima OPG, ali ja sam nezaposlena jer mi ne možemo stvoriti takav prihod da bih ja mogla plaćati radni staž na poljoprivredi, kaže Vignjević.

– Jednostavno nastojimo preživjeti, kaže.

Ivica Milotić, vlasnik hotela, zakupnik lovišta i investitor, poduzetnik je od 2002. godine Nakon očeve smrti preuzeo je njegov trgovački obrt Market Plava laguna u Poreču. U Ponikve se, kaže, zaljubio prije desetak godina, kad je ondje dolazio u lov. Uvidio je potencijal razvoja lovnog, kao i zelenog turizma.

– To što nemamo vodu nama jako komplicira i život i sam rad i samu budućnost jer je u ovakvim objektima velika potrošnja vode, govori o svojem hotelu.

– I kad sam kupovao parcelu ovdje, iz izvora rekla-kazala, znači, iz sela, navodno je bilo obećano da će se u godinu, dvije, tri godine krenuti s vodovodom, navodi Milotić.

– Evo, nakon tri godine nismo napravili još ni metra, dodaje.

Vignjević kaže kako vodovod traže već 20 godina, ali intenzivnije posljednjih pet-šest godina.

– Onda smo dobivali različite odgovore, da Grad ne može to isfinancirati, komunalno poduzeće nam je prebacivalo da bi nam to trebale napraviti Hrvatske vode, da treba napraviti projekt, kaže Vignjević.

Što kaže gradonačelnik?

Po odgovor idemo kod gradonačelnika Ogulina Dalibora Domitrovića.

– Potrebno je izgraditi oko 7 do 8 kilometara magistralnog cjevovoda da bi pitka voda došla u Ponikve. To vam je razina 7, 8 milijuna kuna. I kad imate osam takvih naselja, to vam je 50, 60 milijuna kuna da bi se to izrealiziralo. Naši opći prihodi su 16 milijuna. Tako da je to jako teško izrealizirati iz proračuna, isfinancirati 100% iz proračuna, kaže Domitrović.

– To su, eto, nažalost, takvi procesi, tako teški, tako mukotrpni i dugotrajni da smo sada, evo, tek došli do te faze da možemo ići u izradu projektne dokumentacije, dodaje.

Milotić kaže da je ponudio besplatnu pomoć u raznim razgovorima s vlastima, lokalnim i županijskim.

– Ponudio sam svoj stroj, svog strojara da iskopa besplatno kanal iz najbližeg sela gdje je voda u Primorsko-goranskoj županiji, iz Osojnika ravno ovamo. A poslije je na vlastima da osiguraju projektiranje i polaganje cijevi, i mi ćemo zatrpati. I selo bi dobilo vodu, kaže Milotić, dodajući da bi to naplatio – nula kuna.

– Znate što? To me podsjeća na onu pjesmicu iz nekog drugog ili trećeg razreda osnovne škole – Puhne vjetar, otvori bilježnicu, skoči olovka, napiše zadaćicu. To jednostavno ne ide tako. Mi moramo imati projekt, građevinsku dozvolu da bi išli kopati neki kanal koji naravno po svim tehničkim propisima, po svim zakonima zadovoljava uvjete protupožarne zaštite, dobave određene količine vodovoda, sve ono što zakoni i propisi Republike Hrvatske nalažu. Ne možemo mi uzeti bagere i iskopati kanal i staviti cijev. Ta voda je nelegalna. Tko će vam dati uporabnu dozvolu za taj vodovod da bi mogli vodu koristiti? Znači, voda u svim vodovodima se dva puta na tjednoj bazi nosi na analizu i kontrolira ispravnost vode. Kako mi da kontroliramo nelegalni vodovod? To je nelegalno, odgovara gradonačelnik Domitrović.

– Izgradnja vodovoda u Ponikvama u nadležnosti je Trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija Ogulin, kaže županica Furdek Hajdin.

– Postoji znači dio sredstva u županijskom proračunu koji može biti podrška u udjelu koji daje javni vodni isporučitelj Vodovod i kanalizacija d.o.o. U praksi je omjer tog financiranja najčešće i najpoželjnije 80% Hrvatske vode, a 20% lokalna zajednica i sam vodovod koji to gradi. U tih 20% Županija je spremna sudjelovati, dodaje.

– Kad sam shvatio da vodovod neće tako skoro doći, onda smo napravili i kupili spremnike za vodu i napravili smo jedan nezavisan sustav klorificiranja vode i obrade izvorske ili vode koju donesu vatrogasci da pročistimo još jedanput, dali sve to na analizu u Zagreb da imamo ispravnu tehničku vodu. Znači, to još uvijek nije voda za piće, kaže Milotić.

– Bez obzira na to što to nije trajno rješenje, dosta košta. Možda bi bili i parsto dobrih metara iskopali kanala i postavili cijevi, dodaje.

Navodi kako su potrošili oko 500 tisuća kuna na sustav obrade i skladištenja vode.

Mirjanin suprug Veljko Vignjević pokazuje nam spremnik s vodom. Sad je ima dovoljno zahvaljujući kiši i snijegu.

– Do proljeća će biti ako bude kišna zima. Ako ne bude kišne zime, nećemo imati ni do proljeća dovoljno. S obzirom na to da mi imamo bikove i puno vode trošimo, nećemo imati dovoljno, kaže.

– Mi tu vodu ne pijemo jer to nije voda za piće, zato što je to kišnica. Služi nam samo za pranje sudova, za kupanje i za stoku, ističe Mirjana.

– Ljudi u 21. stoljeću moraju imati pitku vodu. Mi smo toga apsolutno svjesni. I mi radimo sve da ljudi na određene načine dobivaju onu potrebnu pitku vodu. Sufinanciramo dovoz vode, kaže gradonačelnik.

– Mi eventualno jednom mjesečno imamo besplatnu cisternu vode, znači 5000 litara, a nama je 5000 litara tjedan dana vode. Nije dosta za kućanstvo što se tiče životinja, kućnih potrepština, veš mašine, tuširanja… A ta cisterna nije ni jeftina, 500 kuna je ta cisterna vode. I to je nama s ovim izvorom s kojim imamo zaradu jako skupo, kaže Miloš.

Mjesečno na vodu troše 2000 kuna, dodaje.

– Po cisterni, znači, mi to moramo platiti, jer nema nam tko dovesti nego moramo plaćati, kaže Miloš.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

“Političari se bave politikom da bi obećavali”

Mirjana kaže kako u mjestu postoji mnogo kuća koje bi se prodale, ali da nitko neće doći investirati u kuću kad nema vodovoda.

– Najbliži vodovod nam je na 3 kilometra od sela, u selu Osojnik kod zadnje kuće gdje je došla vodovod iz grada Vrbovskoga. Najjeftinije bi bilo ustvari od tuda vući vodu, kaže.

– Nakon godinu i pol otkad je objekt završen i silnih telefonskih, osobnih razgovora, ne samo mojih, nego mojih zamjenika, pomoćnika, inženjera, arhitekata i tako dalje, jednostavno… Osjećaj je malo onako tup. Tup, bolan… I osjećaj je malo napuštenosti, kao, sam si svoj majstor, tu si izabrao, i sad se tu negdje čupaj, nema nekih oslonaca, kaže Milotić.

Gradonačelnik nudi drugačiji pogled.

– Ljudi dolaze tu i pričaju nam: E, ja bih investirao, ne znam, u Ponikve, u Dubrave, u Jasenak, u Drežnicu, samo da imam vode. Onda voda dođe – ne, oni su prodali tu priču da bi sebi povećali cijenu nekretnine, ne da bi ulagali. Takvih najviše imamo. Ja vam govorim sada iz iskustva jer ja to svaki dan proživljavam tu, kaže pak Domitrović.

– Morate znati da je i taj poduzetnik koji je došao tu, kad je išao gradit hotel, bio svjestan takve situacije. Morao je biti svjestan da tu nema vode, dodaje.

Ali sami ste rekli da ste nastojali da vodovod dođe tamo, netko je obećao nekim stanovnicima da će tamo doći vodovod, kažemo mu.

– Političari se bave politikom da bi obećavali, odgovara gradonačelnik.

“To će samo cvjetati”

Milotić kaže kako uz hotel imaju još 2 hektara građevinskog zemljišta na kojemu planiraju izgraditi više manjih samostalnih stambenih jedinica, a na dijelu koji je zbog kosine nepogodan za izgradnju mini golf pucalište s devet rupa, mini tenis igralište, mini nogomet…

– Taj hotel je za naše mjesto jako lijepa investicija i jako velika investicija koji je znači za sve nas će dobro doći u selu, kaže Miloš.

– Mi radimo poljoprivredu, možda ću ja i više raditi, lakše ću i prodati jer tu će doći puno ljudi koji će tražiti domaće i raspitivati se sve više i više. I bit će turista, bit će svega. Bilo bi jako lijepo da se to sve malo unaprijedi, da mi danas sutra dobijemo vodovod i sve da se sredi. To kad se krene kad se ljudi zaposle više to će biti super. To će samo cvjetati, zaključuje.

Osim u ponedjeljak na HTV1, emisiju Labirint možete pratiti i preko multimedijske platforme HRTi, u čijoj videoteci možete pronaći i izdanja Labirinta emitirana prethodnih godina.