Neke stvari ne možemo da popravimo ako se više potrudimo

Mnogo je trenutaka u životu kada je previše truda kontraproduktivno.

Oldus Haksli je ovo nazvao „zakonom obrnutog napora“. To odražava staru ideju taoizma koja kaže da u određenim situacijama se treba uzdržati i pustiti da se stvari dese. Postoji mnogo praktičnih načina na koje se ovo može primijeniti na svakodnevni život.

Ležite u krevetu, buljite u plafon, slušate automobile kako prolaze. Nemate pojma koliko dugo ležite ovako, ali vjerovatno najmanje nekoliko sati. ‘Idi spavaj', kažete sebi. ‘Samo zatvori oči i: Idi. Spavaj'.

Čvrsto zatvarate oči, prisiljavate svoje tijelo da se opusti i čekate da dođe blaženi san. Ali, ništa se ne dešava. Prođe još jedan sat i… ništa se ne dešava. Tri sata je ujutro, a vi još uvek buljite u plafon.

Svi smo bili u ovoj situaciji. Koliko god se trudili, gotovo je nemoguće da voljno zaspite. Spavanje dolazi onima koji puštaju svoj um da luta i fokusira se na bilo šta drugo osim na sam san. Brojte ovce, kontrolišite disanje, slušajte audio-knjigu ili bilo šta drugo – sve dok vam to odvlači pažnju od spavanja.

Ovo je uobičajen i poznat primjer „zakona obrnutog napora“.

Zakon obrnutog napora prvi je skovao autor Oldus Haksli, koji je napisao:

„Što se više trudimo da svjesnim voljnim naporom nešto uradimo, to ćemo manje uspjeti.“

„Vještina i rezultati dolaze samo onima koji su naučili paradoksalnu umjetnost djelanja i nečinjenja, ili kombinovanja opuštanja sa aktivnošću, opuštene osobe kako bi imanentna i transcendentna nepoznata količina mogla da se uhvati.“

Ideja je da što više pokušavamo da uradimo nešto, to postajemo gori u tome. Pretpostavimo, na primjer, da prvi put učite kako da vozite bicikl.

Rečeno vam je da držite upravljač na određeni način, da se odgurnete jednom nogom, da okrećete pedale, da sjedite u određenom položaju, da održavate ravnotežu i tako dalje.

Kada vozimo bicikl, znamo sve ove stvari, ali ne pokušavamo da ih uradimo. One se jednostavno dešavaju. Hakslijevim rečima, to je „kombinovanje opuštanja sa aktivnošću“.

Ali, postoji i duhovni ili holistički način posmatranja „zakona obrnutog napora“. To je nešto što ima mnogo dužu istoriju od Oldusa Hakslija – to je taoistička ideja „Vu Veja“ – nečinjenje.

Nečinjenje

Riječ „predaja“ ima negativnu konotaciju. Onaj koji se predaje je kukavica ili slabić. Heroji su oni koji nikada ne odustaju, i nijedna priča ne počinje tako što dobri momci jednostavno odustanu. Pa ipak, u ovome ima dosta arogancije.

Prepustiti se većoj sili – ili plemenitijoj, pravednijoj – nije kukavički čin. To je čin duboke mudrosti. Nema ničeg pohvalnog u tome da plivate u oluji ili da udarite medveda u njušku. Postoji mudrost u poznavanju naših granica, u prihvatanju poniznosti, pa čak i po cijenu da budemo ismijani.

Ovo je značenje taoističkog učenja Vu Vei. To nije neka lijenja omamljenost, ili izgovor da dan provedemo ljenčareći. U stvari, često je upravo suprotno. Vu Vei je da cijenimo, prepoznamo i prihvatimo privlačenje sila koje su mnogo jače od nas. To je nastojanje da idemo putem koji se otvara i ulazimo na otvorena vrata.

Može se nazvati i osjećajem, intuicijom, sudbinom, božanskim pozivom, ili bilo kako drugačije, ali Vu Vei nas uči da prestanemo da radimo ono što mislime da je ispravno i da dozvolimo da nas povuče neka druga moć.

Vu Vei je trska koja se savija na vjetru. To je štap koji pliva niz struju. To je predaja i poniznost. To je, ukratko, zakon obrnutog napora – prepoznati da je za neke stvari potrebno strpljenje i prostor.

Praktična primjena

Možda lijepo zvuči, ali kako se to zapravo prevodi u stvarni život? Problem sa filozofskim idejama ove vrste je u tome što nam ne daje konkretne savjete. Kako se Hakslijev zakon obrnutog napora može posmatrati ne kao ideja, već kao praktični vodič? Činjenica je da je „nečinjenje“ fundamentalno za prirodu mnogih zadataka. Evo samo nekoliko primjera.

Pisanje: Za pisce ne postoji ništa strašnije od prazne stranice. Ako vam je rečeno da morate nešto da napišete, posebno u određenom roku, um se često može slomiti u pokušaju da se uhvati za nešto – bilo šta – da napiše. Mnogo je bolje pustiti ideje da dođu i zapisati ih u svesku kako se ne bi izgubile.

Tehničke vještine: Kada počinjete da trenirate neki sport ili učite neku vještinu, morate prvo  naučiti tehniku. Prolazite kroz pokrete, otkucavate korake u svojoj glavi i na kraju uspijete. Ali dolazi tačka kada je pretjerano razmišljanje štetno. Vjerovatno je to jedan od razloga zašto i vrhunski fudbaleri promaše jedanaesterac.

Stres i anksioznost: Svi smo pod stresom zbog različitih stvari. Svi poslovi uključuju uska grla i krizne tačke. Život ima dobrih i loših dana. Ali kada opsesivno vrtimo stvari u našim glavama, mi zapravo pogoršavamo anksioznost. Postoji razlog zašto je „svjesnost“ tako otcijepljeni fenomen. Odmaknuti se, udahnuti i ne raditi ništa je najbolje što možemo da učinimo za sebe.

Razgovor: Kada je u pitanju način na koji razgovaramo sa ljudima, manje je zapravo više. Loš razgovor podrazumijeva da previše pričate i da se vaše „slušanje“ sastoji od jednostavnog čekanja da ponovo dođete do riječi. Ipak, istraživanja pokazuju da aktivno slušanje pruža više „zadovoljstva u razgovoru“ i omogućava partnerima da se bolje razumiju.

Neke stvari ne možemo da uradimo na silu

Mnogo je trenutaka u životu kada dodatni trud pogoršava stvari. Kada nas ubode komarac, slomimo kost ili nam curi krv iz nosa, moramo da mirujemo. Češanje, pomjeranje i duvanje nosa samo će pogoršati problem. Ista je situacija i sa mnogim važnim trenucima u životu.

Možda je vrijeme da se odmaknete od onoga što radite i uživate u Vu Veiju ili nečinjenju. Na kraju krajeva, ako vam neko kaže da ne mislite na ružičaste slonove, postoji samo jedan način da to uradite, prenosi RTCG.

Pratite nas na našoj Facebook i
Instagram stranici, kao i na
X nalogu.