Kako je ratna priča zauvijek spojila splitske liječnike i obitelj Ilije Šarčevića

Novo izdanje HTV-ove emisije Labirint govori o strašnom gubitku, ali i snazi života, strahoti rata i ljepoti prirode, u spomen na sve one koji su cestom spasa preko Vran planine dolazili spašavati živote.

“Kad smo bili četvorica nas” priča je o pobjedi života nad smrću, ali i malo poznata priča o ratnoj bolnici Rama Rumboci.

“Rama se osjeća velikim dužnikom prema Splitu”

– Kad gledam ove slike, vidim da smo bili nasmijani, a zasigurno smo jedan od drugoga, to sam sigurna, skrivali strah. Jer mi smo išli u nepoznato i, da nije bilo ovog rata, to moram kazati, ja bih se tog ramskog kraja sjećala smo po ljepotama. Ti samo vidiš ono, ali ne mirno, nego glatko jezero i taj miran narod koji sigurno živi vjeru i dan danas, prisjeća se Mileva Frankić, dr. med., anesteziologinja, subspecijalistica intenzivnog liječenja.

Mještani su i danas zahvalni liječnicima iz Splita koji su radili u Ratnoj bolnici “Rama” u Rumbocima.

– Oni su veliki doprinos dali nama ovdje u Rami. Rama se osjeća velikim dužnikom prema Splitu, prema bolnici dolje, kaže Mijo Miško Bešker iz Rumboca dok u kafiću pozdravlja splitske liječnike koji su došli u obilazak mjesta gdje su spašavali živote.

– Mnoge su ljude spasili ovdje u Rami. Ne samo Rami, nego i širem području, dodaje.

Jozo Ivančević, dr. med., utemeljitelj Ratne bolnice “Rama” u Rumbocima, navodi kako je kroz bolnicu od 1992. do 1995., dok je funkcionirala, prošlo do 10 tisuća pacijenata.

– Čak smo imali tu par poroda, ovdje je izvedeno par carskih rezova, i to nisu radili ginekolozi, nego kirurzi, kaže.

– Lijepa su bila ta druženja, to zajedništvo, taj sav žar u nama da pomognemo. Kad bi se tako nešto događalo, jednostavno je nestajalo stresa, radilo se dan i noć. Tu su fotografije koje svjedoče da smo anesteziološkom opremom znali ventilirati naše bolesnike satima, ja bih po cijelu noć ventilirala, žuljeve bih na rukama imala, prisjeća se dr. Frankić.

– Ratna bolnica značila je život za Ramu u tome razdoblju, ratnom razdoblju, govori Ivan Ilinčić, rođak obitelji Šarčević.

– Značila je život ne samo za Ramu, nego za sve ranjenike. U njoj se nisu liječili samo Hrvati, liječili su se i Bošnjaci, a sam sam bio prisutan kad su vojnici Hrvatskog vijeća obrane intravenozno davali krv muslimanskom ranjeniku. Znači ratna bolnica – život, dodaje.

– Mi smo ovdje liječili sve – civilno stanovništvo, vojnike, civile svih nacionalnosti, svih vjeroispovijesti. I to vas ispunja. I to je miran kraj. Ovo su dragi i mirni ljudi, kaže prim. dr. sc. Igor Žuljan, oftalmolog, ratni kirurg u Ratnoj bolnici.

Eksplozija koja je braći Šarčević promijenila živote

Prijevoz ranjenika i humanitarne pomoći odvijao se preko Vran planine, bila je to cesta spasa, prisjećaju se splitski liječnici. Taj je put, kaže Ilija Šarčević, njemu i mnogim drugim ljudima spasio živote.

– To je bio makadamski put koji je bio žila kucavica, ne samo za ovaj kraj, nego i za srednju Bosnu odakle su mnogi ranjenici dovoženi, kaže.

– Ja se sjećam samo dijela kada sam došao na Firule, jer sam bio još uvijek pod anestezijom, i bilo je potrebno da što prije dođem na aparate jer mi jedno plućno krilo uopće nije radilo, i ostao sam bez velike količine krvi, prisjeća se Ilija.

Ilija i njegova braća, naime, tijekom igre su naišli na neeksplodiranu tromblonsku minu, koju su tada shvaćali kao igračku, a koja im je promijenila živote. Brat Mato tada je imao 11 godina, Ilija devet, a drugi brat Jozo sedam.

– Ja sam u tom nesretnom ratu prethodnu noć, prethodnu večer bio negdje na položaju. I kad smo dobili smjenu, stigao sam dolje u Ramu kući, pa ne znam, bit će negdje oko 11 prije podne. Ruža, gospođa, ona je nešto radila ispred, prala je neku odjeću, ja sam spavao. I samo sam začuo krik: “Ivane, jadna ja, stradala naša dica”, prisjeća se otac Ivan Šarčević.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Od lokve do ovoga mjesta je zadnjih 100 metara koje sam proveo skupa sa svojim bratom, pokazuje nam Ilija.

– I kada smo došli tu na ovu livadu, tu smo svoj trofej tromblon bacili ispred sebe, tko prije do njega, nadali smo se da će biti njegov. Nažalost, par metara tu ispred mene on je eksplodirao i naša su tijela doslovno ranjena na ovoj livadi krvarila. Pomogli su nam obližnji vojnici koji su bili tu 40 metara ispred nas, i onda smo dalje sanitetskim kolima prevezeni do bolnice u Rumbocima, gdje su nam operacijama spašavani životi, prisjeća se.

Lovci NATO-a prekinuli spasonosni helikopterski let

Mato je trebao helikopterom biti prebačen u Split, ali to se nije dogodilo.

– Čim smo prešli granicu kod Posušja i ušli u zračni prostor BiH, imali smo upozorenje da smo u zoni zabrane letenja, da je ta zona pod nadzorom NATO lovaca. Odjednom se stvore dva lovca NATO-a i već je počelo upozorenje, ako ne budemo slušali upozorenja lovaca, da će se na nas otvoriti vatra, prisjeća se umirovljeni pilot HRZ-a Mladen Katavić.

– Kad su već zabranili let helikopteru iz Hrvatske, da su oni ponudili let svog helikoptera, kao što je traženo, Mato… Mato je manje bio ozlijeđen nego Ilija. Mato bi, to je nedvojbeno, sto posto preživio, kaže Ivan Šarčević.

– Nažalost, on je bio na nepovratnom putu ka umiranju. I onda se vežete za to dijete u tom momentu jer vi ste svjesni da možda neće preživjeti. Ali morate dati utjehu i nadu umirućem. Morate dati blagost ako već nismo mogli do kraja ostvariti medicinsku skrb takvog nivoa da mu sačuvamo život. Morate mu pružiti svu pomoć, svu blagost da on bude spokojan. I on je na neki način kao dijete koje ne zna što je smrt niti se to spominje, on je ‘ajmo reći zaspao, govori dr. Žuljan.

– Svaki život je vrijedan i svaki tragično završen život je gubitak jednog kozmosa. Tako je i život moga brata i mnoge druge djece koja su stradala i na ovim područjima, područjima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i bilo gdje na svijetu u suštini prekinut kontinuitet života, kontinuitet ispunjenja nekih snova, a za obitelj velike tragedije s kojima će se do kraja života morati znati nositi, kaže Ilija.

Ilija se susreće i s dr. Borisom Billom, također jednim od kirurga u Ratnoj bolnici, koji je tješio njegovu majku Ružu nakon gubitka sina.

– U dobrom ste mi dijelu ostali u sjećanju zato što ste vi mamu tješili i rekli ste joj: “Majko, ne plači, možda bi stradao i negdje drugdje, niste vi ništa krivi”, i nju je to uvijek na neki način držalo. I vi ste nju jako zagrlili i kao da taj zagrljaj još uvijek traje, kaže Ilija liječniku.

– Sjećam se, majka se tada osjećala jako krivom, ali čekaj – stvari se događaju, kaže dr. Bill.

– Ja sam došao kući nakon mjesec dana, rekli su mi da je Mato umro i to je meni u suštini bilo kao da je pola mene nestalo jer sam se nadao da ću ga vidjeti kada dođem doma. A mamina poruka i tada mi je bila jaka i utješna. Prije nego što su mi rekli da je Mato umro rekla je: “Ja ću tebi roditi Matu”. I eto, drugi Mato se rodio trećem mjesecu, 11 mjeseci nakon smrti pokojnog Mate rodio se Mato koji danas živi u Grazu i ima skoro 30 godina, prisjeća se Ilija.

“Nitko iz rata nije izašao velik”

– Moje viđenje je da se ništa čovjeku u životu ne može dogoditi dobro zašto što čovjeku treba ili što bi to netko volio, nego što se truda uloži oko nečega da bi to bilo dobro. Tako ti je u izgradnji osobnosti svakog čovjeka i svekolikog dobra kao takvog. Dobro neće doći zato što to meni treba, ili što bi to bilo lijepo, nego što se radi u službi dobra da bi bilo dobro, kaže Ivan.

– Sretan sam što se život nastavio i što je život išao naprijed, što – evo, s Ilijom sam se vidio i poslije toga, ali što ga viđam i sada. To mi je nešto što ispunjava dušu i što zapravo karakterizira ono zašto sam išao na medicinu, kaže dječji kirurg prim. mr. sc. Dubravko Furlan.

– Znate, rat je veliko zlo i nitko iz rata nije izašao velik. To je jedina istina. Na svakome je ostavio traga. I Mate više nema, ali ostao je trag na Iliji, kaže dr. Frankić.

– Ta dimenzija tragedije ostala je u meni, a ujedno mi je i vjetar u leđa svakodnevno da… Što se može preživjeti, iz svega se može izaći puno jači i snažniji, zaključuje Ilija.

Osim u ponedjeljak na HTV1, emisiju Labirint pratite i preko multimedijske platforme HRTi, u čijoj videoteci možete pronaći i izdanja Labirinta emitirana prethodnih godina.