Hercegovački pjevač umalo preminuo: Ljuljao sam se između života i smrti, molili su za moje ozdravljenje

Svojevremeno u vrijeme svjetske pandemije, kada su se mnogi borili za život, jedan od onih koji je jedva preživio virus korone, je i poznati pjevač Mate Bulić. Matu smo sreli u njemačkom gradu Frankfurtu, gdje već, kako nam je rekao, dugi niz godina živi sa suprugom i dvije kćerke.

-Da, imam moju suprugu, dvije kćerke, dva akademska građanina, troje unučadi i, život mi se konačno vratio u kolotečinu. Po pitanju zdravlja sada sam dragom Bogu hvala dobro, ali samo svjevremeno bio na samom rubu. Ljuljao sam se između života i smrti. Konačno sam došao i u tu životnu fazu da ponovo mogu da radim ono što najviše volim i najbolje znam, a to je pjesma, koncerti, druženje sa publikom.

Dok ste bili na rubu života i smrti masa ljudi se molila za Vaše ozdravljenje, za Vaš povratak u život?

-Tek kada čovjek dođe u jednu takvu tešku fazu života, tek tada shvati da je zdravlje iznad svega. Tek tada shvati koliko ustvari imaš prijatelja, poznanika koji te vole i misle na tebe. Ali, valjda se time vraćaju i dobra djela koja čovjek čini tokom života. Uvijek sam mnogima bio na raspolaganju kada su nešto trebali, pa makar to i sitnice bile. Svi su oni na neki način pokazali tu neku zajedničku snagu u molitvama za moj povratak u život. Svima se zahvaljujem od srca, a ja im to vraćama koncertima i mojom pjesmom.

Pripadate generaciji hercegovačkih pjevača iz sedamdesetih i osamdesetih godina koja je iznjedrila dobre i kvalitetne pjevače?

-Da, i zbog toga mi je jako drago. Nekako kada se pominje ta naša generacija, uvijek se među prvima pominjemo ja i Željko Samardžić, ali ja uvijek kažem da se nikako ne smije zaboraviti ni Asim Brkan. Asim je i prije mene i prije Željka bio poznat i snimao hitove. Ja sam nekako najmlađi od njih dvojice i, mislim da sam neke četiri godine poslije njih počeo.

Da li sada radite kao i prije korone?

-Ovu godinu sam zaista radio jako dobro. Ja sam mom menadžmentu rekao da naprave turneju, pa da ja vidim koliko i dokle mogu. A, pokazalo se zaista da mogu. Putujem Evropom, putujem Hrvatskom, BiH.

Nedavno Vas je Brano Likić (frontmen nekad popularne grupe Rezonansa) pominjao u njegovom intervjuju?

-Da, a vjerovatno po pitanju Baglama benda, kada samo osamdesetih godina snimili pjesmu “Četiri konja debela“, gdje sam ja pjevao onaj prepoznatljivi stih gdje se spominje riječ „debela“. Drago mi je kada se ljudi sjećaju tih dragih vremena. Pa moja generacija pjevača su Halid Bešlić, Šerif Konjević, Ferid Avdić, rahmetli Ćazim Čolaković, Rizo Hamidović, Rifat Tepić…, to su moji zaista prijatelji i čujemo se redoviti. Sada je u našim godinama bitno da smo svi živi, zdravi i veseli, a sve ostalo će biti. Danas svi imamo svoje uspješne karijere, koje polako privodimo i kraju.

Koliko Vi namjeravate još nastupati?

-Iskren da budem, dok god moja ruka bude mogla da drži mikrofon i dok god ljudi budu pljeskali na moje pjesme, za mene je to mjerilo. I kada publika sve to blagoslovi, a sve drugo kada krene u suprotnom smjeru, onda je vrijeme da se polako pakuju koferi. Ali ja još uvijek imam dobrih pjesama, dovoljno elana, snage, volje i želje da sve to otpjevam, i da svaku pjesmu mogu da privedem kraju.

Nakon prebolovane korone i kritičnog stanja, da li su Vam se promjenili pogledi na život?

-Što bi rekli naši stari ljudi, nije svako zlo za zlo, bude tu i nekog dobra. Nisam nešto previše promjenio pogled na život, ali sam izgubio dvadesetak kilograma, do danas ih nisam nazad dobio. Sa svim dijetama koje postoje to ne bih mogao da učinim. A, kako sam tokom bolesti izgubio te kilograme, meni je nestao dijabetis, regulirala se masnoća, vrijednosti jetre… Tako da sam sa jedne strane izgubio, a s druge mnogo i dobio. Sada sve to održavam, držim jedan rebalans i idem polako iz dana u dana. Jednostavno radujem se životu.

Bato Šišić

The post Hercegovački pjevač umalo preminuo: Ljuljao sam se između života i smrti, molili su za moje ozdravljenje appeared first on Express.