Liječnička struka neće izumrijeti, to je nemoguće

Procjenjujući prošlu godinu kada je riječ o novim dostignućima, akademik Davor Miličić iz Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb je rekao da je donijela niz novih smjernica u kardiologiji, uvođenje novih lijekova koje mogu bitno utjecati na tijek bolesti, nove tehnologije, a sretan je što je i KBC Zagreb uspio uvesti sve te nove tehnologije – posebnu tehnologiju ablacije tzv. pulsnim poljem, najnovije srčane crpke, uključujući i onu za potporu desnog srca. Hrvatska je imala najviše transplantacija u svijetu po glavi stanovnika, na milijun stanovnika više od 12 transplantacija, a na Rebru ih je obavljeno 29, implementirali su nove lijekove koji su se pokazali jako dobrima i bez nuspojava.

– Imamo prilike sudjelovati u velikim svjetskim studijama koje pomiču medicinu naprijed. Situacija u kardiologiji u 2023. bila je jako dobra, rekao je.

Naglasio je kako su novi postupci liječenja silno moćni, zamjenjuju mnoge agresivnije postupke koje su bile u domeni kardiokirurgije, a spašavaju ljudske živote.

– Pacijenti s prirođenim bolestima srca do prije 10-ak godina nisu u pravilu doživljavali odraslu dob, a danas njihov broj raste i uvodimo nove metode, s ciljem da njihovo trajanje života bude isto kao u nekoga tko je rođen zdrav, ističe.

Prof. dr. Dragan Primorac, predsjednik Hrvatskog društva za humanu genetiku, istaknuo je da su hrvatski liječnici i zdravstveno osoblje izvrsni u puno segmenata, a u segmentu kojim se on bavi prošlu godinu obilježilo je povijesno uvođenje specijalizacije iz medicinske genetike. 

– 3,2 milijarde parova baza koje određuje naš genom, ili 30 trilijuna stanica, gdje se u tri mjeseca sve te stanice potpuno zamijene, ili gdje pojedinačna stanica doživi dnevno oko milijun različitih mutacija, nama tumače sve što se tiče ljudskog zdravlja. Ako nećete imati osobe koje će razumijeti sve procese, nećemo napraviti velike iskorake, rekao je i dodao kako je iznimno značajno uvođenje cjelogenomske analize u kliničku praksu.

– Od pojedinačnih gena koje smo sada analizirali, prvi put smo krenuli u analizu cijelog genoma, što znači da smo u stanju napraviti predikciju nastanka bolesti i pravovremeno djelovati dijagnostički. To svjedočimo svako malo. U području regenerativne medicine napravili smo ogromni iskorak, u suradnji s izraelskim kolegama već je proizvedena prva kost iz vlastitih stanica pacijenta, 10 cm dugačka, koja je implementirana u pacijenta koji je imao pseudoartrozu i zatim zahvat, rekao je.

Primorčeva skupina koja radi u Hrvatskoj, Izraelu i SAD-u ima rezultate oko liječenja osteoartritisa, tzv. mezenhimalne matične stanice, s učinkom gdje je oko 85% pacijenata tri godine nakon zahvata bez proteze, a došli su na ugradnju proteze. 

Na pitanje koliko smo daleko od proizvodnje biološkog umjetnog organa, rekao je da su osim kosti, već napravljene krvne žile koje su proizvedene i ugrađene u pacijente.

– Mehanizam je već definiran, u određenim uvjetima može se krenuti u proizvodnju različitih organa. Ideja da se krene u prema kompleksnim organima, ali dok se to ne napravi, djeluje se lokalno, koristeći ogroman regenerativni potencijal koje imaju mezenhimalne matične stanice. Ekipa iz Izraela i ekipa Sorrenta iz Kalifornije prva je napravila liječenje teškog oblika COVID-a mezenhimalnim matičnim stanicama, a bio je u jako lošem stanju, dodao je.  

Prof. dr. Milan Radoš s Medicinskog fakulteta u Zagrebu rekao je da  želi govoriti o nečemu što ga pozitivno fascinira.

– Kroz zadnjih 15-ak godina, koliko pratim ove najnemoćnije pacijente koji se rode prije termina, moram reći da se iz godine u godinu može jasno vidjeti da se neonatalna skrb poboljšava i sad možemo dosegnuti rezultate koji su bili prije potpuno nevjerojatni. Prije 30 godina, ako se netko rodi u 7. mjesecu trudnoće, to je u pravilu značilo da će takav pacijent cijeli život snositi posljedice vrlo teških neuroloških oštećenja, rekao je.

Pohvalio je ekipu neonatologije KBC-a Rebro, rekavši da je sada moguće da se dijete koje se rodi u 22. tjednu trudnoće, a to je dijete koje teži manje od 500 grama, uz stručnost liječnika neonatologa može razvijati i imati osiguran gotovo normalan život.

Govoreći o tome koliko perinatalna dijagnostika nedonoščeta može utjecati na to da se kasnije ne razviju veći neurološki problemi, rekao je da između ostalog vodi jedan projekt koji nastoji otkriti biomarkere normalnog i abnormalnog razvoja mozga i onda osigurati onoj djeci kojoj je potrebna pomoć pravovremenu dijagnostiku i pravovremene terapijske zahvate.

– Ako prepoznate na vrijeme neurorizično dijete i ako na vrijeme pristupite habilitaciji, onda takvo dijete ima izgleda da puno kvalitetnije i puno samostalnije živi, rekao je.

Prof. dr. Eduard Vrdoljak, Klinika za onkologiju i radioterapiju KBC Split, istaknuo je da je onkološka revolucija krenula prije otprilike 20 godina, 2003., kad je objavljen dekodirani ljudski genom.

– Dragan Primorac je pričao o korištenju panela gena ili genskih analiza za individualizaciju ili personalizaciju liječenja, a pfrije oko pet 5 godina smo počeli koristiti takav princip u onkologiji.

Naglašava da je Hrvatska bila jedna od prvih zemalja koja je stavila takvu vrstu analize dostupnu svim bolesnicima i koristi je danas u svakodnevnom radu.

Iznio je podatak da se količina informacija u onkologiji udvostručava svakih 73 dana te da je gotovo nemoguće pratiti s našim ljudskim kapacitetima tu znanstvenu revoluciju.

– Poput surfera stojimo na tom tsunami valu napretka koji pretvara inače akutnu bolest, jer od raka se umiralo u tjednima ili mjesecima, u kroničnu bolest te mi onkolozi postajemo na neki način žrtve svoga uspjeha. Bolesnika je sve više, ali ne umiru od raka. Uživamo u tome da individualiziramo, personaliziramo liječenje i da na taj način osiguravamo svakom našem bolesniku optimalne rezultate, kazao je.

– Mi onkolozi ne liječimo jednu bolest. Nije to COVID, nije to dijabetes ili nešto drugo, nego uvijek promjenjiva meta koju stalno kroz nove i nove biopsije, čak i tekućinsku biopsiju, gdje iz krvi pokušavamo detektirati cirkulirajuću tumorsku DNA i na temelju nje mijenjati terapijske principe. Sve to dovodi do strahovitih iskoraka u ishodima i danas petogodišnje preživljenje u SAD-u od raka je više od 75%. U Hrvatskoj nešto kaskamo, ali sam uvjeren da ćemo biti bolji i da ćemo iskoristiti sve pogodnosti suvremene znanstvene medicine i novog nacionalnog plana protiv raka da bismo Hrvatsku stavili na pijedestal svjetske onkologije, rekao je.

Prava terapija za pravog pacijenta u pravo vrijeme

Govoreći o pojmu personalizirane medicine, Primorac je rekao kako je framakogenomika vrlo važan dio personalizirane medicine. 

– Kad je 1998. godine, američki časopis The Journal of American Medical Association objavio rad gdje je prikazao da otprilike 105.000 potpuno zdravih ljudi umire od onog što mi zovemo štetni učinci lijekova ili da ih otprilike u tom trenutku oko 2,2 milijuna koji su u bolnici imaju vrlo ozbiljne komplikacije po štetnim učincima lijekova, što je četvrti razlog smrtnosti, došlo je do panike i nitko nije znao kako će se ponašati. To je bio trenutak kada je po prvi put jedan vrlo važan segment personalizirane medicine ugledao svjetlo dana, to je farmakogenomika. U tom trenutku se shvatilo da unutar našeg genoma imamo različite lijekove koji se različito metaboliziraju, imamo lijekove koji se vežu na različite receptore, i isto tako imamo lijekove koje imaju različite oblike ponašanja u određenim uvjetima, rekao je.

Najavio je da će za 15-ak dana bili objavljena, kako je rekao, Biblija farmakogenomike u izdanju Springer Nature-a, gdje će liječnicima biti ponuđeno kako da se u personaliziranoj medicini optimizira terapija. 

Miličić naglašava kako bi svaka vrhunska medicina morala biti personalizirana. 

– U nekim aspektima našeg posla svakog pacijenta liječimo individualno, koristi se genska analiza, to je postalo rutina u liječenju i prognozi naših pacijenata s kardiomiopatijama. U KBC-u u Zagrebu postoji duga tradicija personalizirane medicine i u ostalim segmentima, kazao je.

Dodao je da će uskoro biti otvoren nacionalni centar za personaliziranu medicinu koji će objediniti sve aspekte koji se nazivaju personaliziranom medicinom. 

Razlike u ljudskom mozgu i primjena umjetne inteligencije u medicini

Radoš kaže da kada se govori o ljudskom organizmu, a osobito o mozgu, onda se tu najviše vide razlike između pojedinaca.

–  Ako rekonstrukcija organa ikada bude moguća, očekujem da će mozak biti zadnji organ kojeg ćemo moći zamijeniti, čini mi se da je to ipak nešto što je preveliki biološki problem. Dakle, mi smo unikati. Jer ono što nas kao osobe oblikuje su naša iskustva, rekao je.

Dodaje kako ima puno bolesti kod kojih je bitan personalizirani pristup, ali i puno bolesti kod kojih se mora reagirati vrlo brzo i kod kojih nema vremena za takav pristup, kao recimo stanja u kojima dođe do začepljenja velike arterije u mozgu gdje se jednostavno mora riješiti mehanički problem.

Spomenuo je kako Elon Musk i njegova start-up kompanija Neuralink pokušava spojiti ljudski mozak s računalom, projekt za koji je dobio oobrenje od FDA agencije koja se bavi kontrolom kliničkih studija. Kroz narednih šest godina on  planira ugraditi jedan čip izravno u mozak te preko njega iščitavati neuralnu aktivnost, prevoditi je u jezik koji razumije kompjuter i onda preko kompjutera kontrolirati vanjske uređaje – od tastature, mobitela do umjetnih ruku. Ideja je pomoći ljudima koji su paralizirani da svojim mentalnim procesima pokreću uređaje u svojoj okolini. 

Budućnost onkologije i uloga umjetne inteligencije

Vrdoljak je komentirao umjetnu inteligenciju i primjenu u medicini. 

– Onkologija je vrlo kompleksna. Već se služimo multidisciplinarnim radom, ali i umjetnom inteligencijom, u planiranju radioterapije, radiološkoj dijagnostici, npr.  

Kazao je da je u Americi pokrenut projekt nazvao Watson gdje je IBM razvio kompjutor poput onoga koji igra šah, koji bi liječnicima pomagao u donošenju multidisciplinarnih odluka.

– Za sad nismo pretjerano dobri, ali radimo svakodnevno na čitavom nizu projekata, rekao je.

Složio se da preciznost ili individualnost nije samo molekularna dijagnostika, nego i radiološka dijagnostika, kirurgija, onkologija…

– Ideja u hrvatskoj onkologiji je da je objedinimo u jedinstvenu onkološku mrežu, jedinstvenu onkološku bazu podataka prvi put u svijetu, da mjerimo sve, monitoriramo sve i da učimo od svakog bolesnika i za svakog bolesnika. Niti jedno znanje u niti jednom liječniku ne smije umrijeti. Mislimo da ćemo s tim kiborgom informacijske tehnologije i znanja koje ćemo generirati dobiti više nego ikada do sada i da bi taj pravi ulaz informacijske tehnologije, umjetne  inteligencije i strojnog učenja osigurao velike iskorake i stavio Hrvatsku na svjetski onkološki zemljovid, naglasio je.

Ističe i da je umjetna inteligencija nešto što se treba znati kontrolirati, ali čega se ne smije bojati i koja se treba iskoristiti u medicini za dobrobit čovjeka.

Primorac je dodao kako se ne smije ući u područje jedne pomodne filozofije i govoriti precizna, personalizirana medicina, a zaboraviti na temelje medicine. 

Liječnička struka neće izumrijeti

Radoš kaže da se umjetna inteligencija koristi na dnevnoj bazi kod obrade pacijenata, to su alati koji olakšavaju posao liječniku, ali ih se treba kontrolirati, jer ima puno lažno pozitivnih nalaza. 

– Još nismo u opasnosti da će nas zamijeniti umjetna inteligencija, ali recimo prva struka koja će u medicini biti na udaru je radiologija, kaže.

Miličić dodaje kako liječnička struka neće izumrijeti, to je nemoguće u medicini.

– To je nešto što je mnogo više od onoga što nam donosi umjetna inteligencija. Umjetna inteligencija treba biti naš alat, naše oruđe. Na primjer, doista će se smanjiti liste čekanja, rekao je spomenuvši ehokardiografski pregled, ultrazvuk srca.

Objasnio je da za snimanje nekog dobog nalaza treba pola sata, za interpretraciju još daljnjih 15 minuta.

– I zapravo, nemate mnogo vremena za razgovor s pacijentom, jer puno trošite na dijagnostiku. Umjetna inteligencija će to ubrzati. Snimanje će biti brzo, interpretacija će biti trenutna, a mi onda samo to trebamo provjeriti. Ostaje više vremena za razgovor s pacijentom. Doživjet ćemo silan napredak u prognozi bolesnika i u kreiranju one najbolje terapije koja će biti nekom pojedincu primjerena, naglasio je.