‘Mladi neempatični, okrenuti sebi, moraju imati sve i odmah’

Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander ustvrdila je kako se problem nasilja ne može riješiti pojedinačnim kažnjavanjem.

– Sigurno ne pojedinačnim kažnjavanjem počinitelja, nego puno širom akcijom na nivou države koja će obihvatiti i odrasle, rekla je.

Pojasnila je da je nasilja posljedica pojačanog individualizma i fokusiranja na vlastite potrebe i želje.

– Mladi su sve više okrenuti sebi, individualizmu, svojim potrebama i željama, moraji imati sve i sada i ta kultura se njeguje, kazala je.

Istaknula je i problem manjka empatije.

– Mladi su puno manje empatični nego što su bili prije. Nisu oni krivi zato, nego roditelji koji ime ne daju empatiju. Danas gledamo samo kakve ocjene imaju djeca, a ne kako se ponašaju. Bitno nam je da imaju 5.0 prosjek ocijena i da mogu upisati srednju školu i fakultet koji mi želimo, dodala je.

Psihijatar Ante Bagarić objasnio je kako je destrukcija prirodno urođena te da ulaskom u pubertet dolazi do pojave jakih impulsa koje mladi ne mogu kontrolirati.

– Rađamo se s agresijom i destrukcijom. U 10. godini sve to bukne u pubertetu. Mladi se nađu u situaciji da ne znaju što bi sa svim tim jakim impulsima, rekao je.

Naglasio je ipak, kako je uloga obitelji i društve da te impulse usmjeravaju.

– Važan je pravi odgovor društva, obitelji i škole da rade s nečim što je prirodna sila. Destrukcija je prirodna sila. Ona se ne može izgubiti, ali se može transformirati da bude korisna ili manje štetna, kazao je.

Dodao je kako djeca pokušavaju kopirati odrasle te da usvajaju društvene mehanizme, tj. ono čime su okruženi u javnom prostoru.

– Ta agresija, ako nije nadzirana i usmjeravana može imati jake posljedice. Djeca pokušavaju kopirati odrasle, ali u suštini kopiraju mehanizme. Ako u društvu imamo da se ljudi ne slažu, napadaju i optužuju, a to imamo masovno – djeca ne mogu biti drugačija. Djeca su zbunjena s tim što vide, zaključio je.

Sutkinja Visokog kaznenog suda Lana Petö Kujundžić objasnila je kakve tužbe mogu biti kada se radi o vršnjačkom nasilju.

– Tužbe mogu biti civilne za naknadu štete za određenu ozljedu, a u nekom drugom dijelu kada pitamo je li netko počinio kazneno djelo ili prekršaj, to ide po službenoj dužnosti i to će odraditi državni odvjetnik.

Naglasila je kako je važno da državni odvjetnik prilikom podizanja tužbe pazi na to radi li se o maloljetnicima.

– Ako se radi o kaznenom djelu, državni odvjetnik bi itekako trebao voditi računa o tome radi li se o maloljetnicima ili mlađim punoljetnicima.

Naglasila je kako će eventualne sankcije ovisiti o nizu faktora te otkrila da maloljetničko nasilje predstavlja manje od 20 posto ukupnih kaznenih djela koja počine maloljetnici.

– Sankcije o kojima govorimo vezane za svako kazneno djelo ovise o tome što je počinjeno, o kakvoj se osobi radi te kakve su posljedice, rekla je.

– Maloljetnici i dalje najviše čine imovinska kaznena djela. Kada se radi o kaznenim djelima protiv života i tijela, najčešće se radi o teškim tjelesnim ozljedama, ali one ne čine ni 20 posto u odnosu na druga kaznena djela, dodala je.

Cyberbullying: Od 60 do 80 posto mladih sudjeluje u ‘sextingu‘

Buljan Flander je naglasila kako je ‘cyberbullying' najčešći oblik nasilja među mladima

– ‘Cyberbullying' najčešći, međunarodna istraživanja pokazuju da je 60 posto djece doživjelo neki od oblike ‘cyberbullyinga', rekla je.

Istaknula je i problem ‘sextinga', te upozorila da je to puno češći problem, nego što to misle roditelji.

– To je jako često, puno češće nego što roditelji misle. Radila sam 2019. godine istraživanje i dobila rezultate da 60 posto učenika prvog i trećeg razreda srednje škole sudjeluje u nekom obliku ‘sextinga‘, kazala je.

– ‘Sexting‘ je slanje, primanje i prosljeđivnaje seksualno eksplicitnih sadržaja. Problem je što 97 posto tih fotografija do 18. godine bude proslijeđeno dalje. Dolazi do iznude, da se šalje nešto još eksplicitnije inače će se fotografije oblijepiti škola ili poslati roditeljima. To se ne događa samo u srednjoj školi, dodala je.

Bagarić: U civilizaciji polako gubimo empatiju

– Djeca su dobila vrlo opasan alat u ruke s kojim ne znaju postupati. Djeca se daju navući od drugih osoba da pošalju takve fotografije i onda se nađu u takvom krugu, zaključila je Buljan Flander.

Sutkinja Petö Kujundžić upozorila je kako vrlo malo takvih slučajeva dolazi na sud, jednim dijelom i zbog srama koje žrtve nasilja osjećaju.

– Imamo slučajeva u Zagrebu, Vukovaru i Dalmaciji. Ova brojka koja govori o 60 ili 80 posto – malo toga dođe na sud. Žrtva će lakše otići na terapiju, nego otići na policiju, rekla je.

Psihijatar Bagarić smatra kako kao civilizacija gubimo osjećaj empatije.

– Nažalost, mi polako u civilizaciji gubimo tu empatiju koja je možda najvažnija emocija. Obično se djeca uče da je to jedna šala poslati nečije gole slike, rekao je.

Upozorio je kako brzim rješenjima nećemo riješiti problem nasilja.

– Imali smo samoubojstvo u Srbiji ili BiH gdje su se slale nekakve slike. Vrlo je važno da ne podliježemo nekim socijalnim floskulama da to nije ništa. Kao društvo smo skloniji donositi brza rješenja. Nismo spremni da komunikacijom osluškujemo i da učimo kako prepoznati potrebe drugih osoba, kazao je.

– Najgora stvar je što se već u mladoj dobi kod nekih razvijaju psihopatske crte gdje osobe uživaju u tome da nanose bol drugima, dodao je.