Budor: Ljudi ne zaslužuju da se na ovakav način prezentira lovstvo

Željko Žganjer rekao je kako se njegovom osumnjičeniku, a pretpostavlja i drugima, stavlja na teret da su na poticaj ljudi iz odgovarajućeg učilišta, da im je nuđeno lovačko uvjerenje, lovačka iskaznica, ali uz odgovarajuću novčanu naknadu. 

– To bi bio sukus te inkriminacije. Netko tko pruža te usluge obrazovanja za lovca, putem svojih posrednika traži zainteresirane osobe koje žele biti lovci. Radi se o lovačkoj iskaznici temeljem koje netko može postati članom lovačkog društva te zatražiti i dobiti dozvolu za držanje i nošenje odgovarajućeg lovačkog oružja. Tvrdi se da nikad nisu bili na predavanjima i vježbama te da nisu pristupili pismenom, ni usmenom ispitu što je predviđeno odgovarajućim pravilnikom za osposobljavanje kadrova u lovstvu, rekao je Žganjer.

Radi se samo o jednoj ustanovi te vrste koja je pružala usluge osposobljavanja ljudi za lovce.

– Moguće da ih ima više, 41 osoba je navodno u pitanju. Ispitivanja još uvijek traju, moguće da su u ovom trenutku i završena. I sad se čeka odluka USKOK-a, hoće li biti predloženo određivanje istražnog zatvora za sve osumnjičenike ili samo za neke od njih ili možda za nikoga, rekao je.

Ivica Budor je objasnio što je to lovački ispit i kako se on polaže.

– To nije zanimanje, to nije posao, to je trebao biti hobi, aktivnost, koja se s vremenom i zbog nekih zakonodavnih okvira, svela na dosta obveza, tako da i lovački ispit nije ili ne bi trebao biti jednostavan. Ako se vratimo ne tako daleko u prošlost, da biste postali lovac morali ste stažirati dvije godine, pa godinu dana, da bi negdje u 2006. taj lovački staž i stažiranje bilo ukinuto i praktički se počelo polagati samo na temelju predavanja, rekao je Budor.

Program osposobljavanja za lovca ima 125 sati, 90 sati ima teoretske nastave, 35 sati ima praktične nastave.

– Ima šest područja, pokriva od povijesti, biologije, gospodarenja lovištima, lovne kinologije, streljaštva, balistike do ekologije. Jedan dosta kompleksan i složen program kojim se ljudi osposobe, ne ono što ljudi misle da lovimo, ubijamo, kako god želite, nego doista da budemo jedan faktor u prirodi koji će sudjelovati u održavanju i u reguliranju prvenstveno divljači kojom gospodarimo sukladno Zakonu o lovstvu.

“Lovački ispit postao instrument preko kojeg ćete najlakše doći do lovačkog oružja”

Pojasnio je tko sve može davati lovačke ispite.

– Savez je 1930. godine počeo sa prvo neobvezujućim ispitima, da bi poslije Drugog svjetskog rata ti ispiti postali obvezujući i od 1998. je došlo s demokracijom do velikog otvaranja, da se mogu baviti i druge ustanove, škole i institucije. Trenutno 25 institucija, što znači uz Savez, neke fakultete, pučka otvorena učilišta, imaju odobrenje Ministarstva poljoprivrede za rad, rekao je.

Istaknuo je kako se nikad nije na ovakav način ušlo u provjeru.

– Sad ćemo vidjeti kakav će biti rezultat svega toga. Ono što smo mi upozoravali dugi niz godina, to je prvenstveno taj dio lovačkog staža, da osoba koja želi postati lovac kroz svoje aktivnosti, kao pripravnik, pokaže taj interes za lovstvo, za bavljanje lovom i za bavljanje lovstvom. Jedan dio tu je uvijek otpadao, jedan dio koji je bio pasioniran ili ga je to zanimalo ostao bi, tu smo već imali jedan filter. Toga filtra sad nema i svelo se da je lovački ispit postao instrument preko kojeg ćete najlakše doći do lovačkog oružja, rekao je.

Marijan Grubešić je mišljenja da se počelo lutati sa zakonskim propisima.

– Već 2006. godine, kada je 2005. nastupio novi Zakon o lovstvu, 2006. su izrađeni novi pravilnici, između ostalog i pravilnika o osposobljavanju kadra u lovstvu, 2008. je revidiran i u svim tim koracima zapravo je snižavan kriterij kod obrazovanja. Smatram jednim od ključnih propusta to što se upravo ukinulo stažiranje. Mi smo kao povjerenstvo za obrazovanje kadra u lovstvu obišli sve ove škole, njih gotovo 25, i prema pravilniku utvrđivali činjenično stanje, prostor, opremu, kadar koji će držati predavanje i, naravno, program koji je usvojen kojeg je donijelo Ministarstvo poljoprivrede. Tako da smo nakon tog činjeničnog stanja davali odobrenje za rad, za obrazovanje kadrova u lovstvu koje se odnose na lovca, lovočuvara i ocjenjivača trofeja. Mislim da je tu falila jedna druga karika, a to je upravo kontrola rada. Mislim da je bila normalna kontrola tih škola i da su se utvrdile neke nepravilnosti i nekom oduzeta licencija, da mi danas ne bi sjedili ovdje, rekao je.

“Trebalo je te radnje i škole kontrolirati”

Istaknuo je kako sve akte, Zakon o lovstvu i sve podzakonske akte i pravilnike, donosi resorno ministarstvo.

– Na temelju svih tih pravilnika i na temelju odobrenja koja je ministarstvo izdalo, a na temelju utvrđenih činjenica, trebalo je te radnje i škole kontrolirati. Ne znam je li i u kojem slučaju provedena kontrola održavanja nastave i da li se pristupalo ispitu. Mislim da je bila pogreška što se odobrilo, da same škole formiraju ispitno povjerenstvo i održavaju ispite. Mi smo snalažljivi narod, čim se nađe negdje slobodni prostor, ulijećemo s ovakvim stvarima i koristimo upravo taj segment nedovoljne kontrole, rekao je.

Budor je naglasio kako nisu zadovoljni s online nastavom.

– Mi smo uveli online, jedna od glavnih svrha bila je da se pokuša pomladiti članstvo. Članstvo Saveza dobrano je iznad 50 godina. Broj lovaca je porastao i povećao se broj kod nas upravo tih mlađih članova preko online-a, ali to nije malo utjecalo na smanjenje ovih aktivnosti drugih škola. Nakon online nastave, svaki polaznik može odslušati tih 90 sati koji su skraćeni, naravno jer su i predavači, su i sveučilišni profesori. Nakon toga ima praktični dio, imaju vježbe, okolica Zagreba i bliže prolazi lovački muzej. Zatim upoznaju se s oružjem, dovedu se lovački psi, da vide malo pse, upoznaju se s lovno-tehničkim, lovno-gospodarskim objektima i nakon toga imaju pravo pristupiti pismenom dijelu ispita, rekao je.

Pismeni dio se održava online, imaju 30 pitanja i 45 minuta za odgovore.

– Iznenadili bi se koliko ljudi i tu padne. Nakon toga pristupaju polaganju ispita pred ispitnom komisijom koja broji šest članova, dodao je.

Grubešić smatra kako bi trebalo vratiti stažiranje.

– Dakle, jednu lovnu godinu, da se prođe sve te faze. Pa u principu imali su svi, također svoje mentore, iskusne lovce, koji su i educirali, pa čak i iz dijela lovne etike. Što je isto tako važno, rekao je. 

Žganjer: Slučaj ima svoju represivnu konzekvencu

Željko Žganjer je naglasio kako ovaj slučaj zapravo ima svoju represivnu konzekvencu, ali vjeruje da ima i neku preventivnu. 

– Barem za buduće vrijeme jer će potaknuti neka mjerodavna tijela da na neki način se zamisle i da zapravo sami procijene je li postojeći sustav nadzora ovdje odgovarajući kada je riječ o ustanovama koje pružaju te usluge da bi ljudi bili osposobljeni za obavljanje lovačke djelatnosti, rekao je. 

Grubešić: Zaokret u propisima i provedbi edukacije

Marijan Grubešić smatra kako je trenutna afera dosta loša za reputaciju lovstva i lovaca uopće u Hrvatskoj. 

– Generalno se daje jedna ružnija slika. Mislim da bi ovo sada trebalo upravo potaknuti jedan zaokret i u samim propisima, provedbi edukacije. Protiv sam online nastave. Mi smo na Fakultetu šumarstva i drvne industrije, imali za vrijeme koronavirusa online nastavu, ali pokazalo se pogotovo u ovakvim zanimanjima, da bez terena i bez praktične nastave nema prave edukacije, rekao je.

Budor: Loše za lovstvo, loše za lovce

Ivica Budor je naglasio kako mora biti praktični dio. 

– Sigurno da je loše za lovstvo, loše je za lovce, loše je za desetke tisuća ljudi koji se bave s poslom sa ljubavlju, prema divljači, i prema prirodi, dio su jednog društva koji je nosioc razvoja i mnogih aktivnosti u manjim sredinama. Ti ljudi doista ne zaslužuju da se na ovakav način lovstvo prezentira i da se na takav način ulazi u krug lovaca koje je doista časno zanimanje, zaključio je.