Zabrana ugrađenih kvarova! Pada li u vodu priča o servisu?

Uvode se oznake o minimalnom trajanju uređaja, bolja informiranost potrošača o trošku i mogućnosti popravka uređaja te zabrana zavaravajućih tvrdnji o uređaju.

Zabranjuju se i općenite ekološke tvrdnje da je proizvod “prihvatljiv za okoliš”, “prirodan”, “biorazgradiv”, “klimatski neutralan” i “ekološki”. Ubuduće će biti dopuštene samo oznake održivosti koje su uvela javna tijela ili se temelje na službenim programima certificiranja.

Bolja informiranost o mogućnosti popravka

Zakonom se zabranjuju ugrađeni kvarovi te se uvode oznake o minimalnom trajanju uređaja i bolja informiranost potrošača o trošku i mogućnosti popravka uređaja. Zabranjuju se neutemeljene tvrdnje o trajnosti (npr. da će stroj za pranje rublja izdržati 5000 ciklusa pranja, ako to nije istina u normalnim uvjetima), upozorenja za zamjenu potrošnog materijala prije nego što je to istinski nužno (što je npr. često slučaj kod pisača) i neistinite tvrdnje da se proizvodi mogu popraviti.

“Uređaji se kvare i isti dan, servisi traju mjesecima”

Marina Novaković Matanić iz Udruge za zaštitu potrošača Korana pozdravila je svaki zakon koji će omogućiti da potrošačima bude bolje. No, dodala je, skepsa postoji jer građani prijavljuju kvarove uređaja i neposredno nakon izlaska iz trgovine, a ne samo u vrijeme neposredno nakon isteka garancije. 

Naglasila je da je iz zakona maknuta odredba prema kojoj servis mora biti obavljen u roku od 45 dana i zamijenjena naputkom “u razumnom roku”. Popravak, koji nerijetko traje i nekoliko mjeseci, upozorava, prisiljava kupce na kupnju novog uređaja. Na kupnju novog se građani odlučuju i zbog visoke cijene servisa i rezervnih dijelova.

Potrošačke udruge upozoravaju da je, zbog štednje materijala i masovne proizvodnje, kvaliteta uređaja sve lošija te da se novim zakonom moraju pojačati sankcije za one koji zakon budu ignorirali. Serviseri smatraju da rezervni dijelovi moraju biti jeftiniji i dostupniji. Trgovci, pak, ističu da tržište traži nove modele i da mu se oni samo prilagođavaju. Smatraju da novi zakon neće donijeti ništa novo.

Trgovci kažu jedno, serviseri drugo

Potrošači u Europskoj uniji često se žale da im se kućanski uređaji prebrzo kvare. Istraživanja pokazuju da 94 posto građana smatra da su uređaji kupljeni prije 20 i više godina bili trajniji. Čak ih 60 posto vjeruje da je vijek trajanja uređaja ili određenih dijelova unaprijed programiran.

Školnik: Teško da se birokratskom mjerom može učiniti bitniji pomak

– Potrošači moraju biti razumni i da gospodarstvo i poduzetništno imaju svoju dinamiku. Imamo gomilu proizvođača iz svih dijelova svijeta i političari teško da mogu birokratskom mjerom učiniti bitan pomak, kaže konzultant za maloprodaju Slobodan Školnik.

Na pitanje da komentira činjenicu da se današnji uređaji više kvare odgovara: “Danas je tehnologija sofisticiranija. Svi rade s manje materijala i manje troškova. S druge strane oni su precizniji i imaju više funkcija i logično je da su manje robusni.” 

Prema istraživanju, najviše se kvare mobiteli, perilice i televizori, i to između druge i treće godine korištenja, što se često podudara s istekom obveznog jamstva. Školnik smatra da toga nema toliko i da je riječ o “fami, a ne o pravom stanju stvari”.

Iskustva servisera potpuno su drukčija. Zoran Stašević u servisu radi već 30 godina. Najčešće popravlja televizore, za koje je i sam primijetio da se kvare brže i češće nego prije.

“Zaista je dojam da prođe jamstvo i onda nešto krepa”

– Ljudi zaista imaju dojam da prođe jamstvo i onda nešto krepa. To je posljedica masovne proizvodnje i kvalitete materijala. Možda se tehnologija materijala dovoljno pozna da se nešto može naštimati trajanje. Teško je dokazati da će se nešto namjerno pokvariti, naročio u softveru. Prije bih to pripisao masovnoj proizvodnji i potrošačkom mentalitetu, smatra.

Na pitanje koliko će nam nova direktiva pomoći da imamo dodatno jamstvo Stašević kaže: “Živi bili pa vidjeli. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati u praksi. Uz jamstva proizvođača od dvije godine, u svakom se dućanu kad se kupuje aparat mogu kupiti i dodatna jamstva za, primjerice, još tri godine. Neki se aparat pokvari i nakon osam godina, ali vrijedno je i to pokušati spasiti.”

Zašto ‘servisna priča' pada u vodu?

Nabava novog uređaja velik je izdatak. Nitko ih ne kupuje samo zato što mu se sviđa novi model, kako to često navode proizvođači. Usto, ne proizvodi se dovoljno rezervnih dijelova pa kupci i zbog toga nisu u mogućnosti popravljati uređaj. Dijelovi su nekad skuplji od samog uređaja, a popravak se čeka mjesecima jer su servisi izvan Hrvatske.

– I mi serviseri smo trn u oku, naročito kolege koji rade u jamstvu. Problem je u tome što smo mali i nismo interesantni – premali smo kao tržište. Ako potrošača gledamo samo kao izvor zarade, onda servisna priča pada u vodu, komentira Stašević.

A što kažu građani, pogledajte u videoprilogu!