Država ne prepoznaje modni biznis kao potencijal

Razgovarao Armin Zeba

---

HAAD brend je izrastao iz pseudonima Haad

Država bi trebala definisati strategiju razvoja modne industije BiH i afirmiraticijelu priču

Modna industrija globalno zapošljava više od 60 miliona ljudi i uz kontinuiran rast, godišnje generira prihode veće od 1,5 biliona američkih dolara. U Bosni i Hercegovini, međutim, ta izuzetno potentna privredna grana u svojevrsnom je stanju hibernacije, za njeno buđenje nadu održavaju tek rijetki pojedinci koji svojim entuzijazmom potvrđuju da i domaći kreativci imaju šta ponuditi svijetu mode. Jedan od njih je Adnan Hajrulahović Haad, bosanskohercegovački modni dizajner čiji je istoimeni brend u protekle dvije decenije prerastao iz lokalnog u planetarnopopularnu robnu marku, koji za Business Magazine na temelju vlastitih iskustava govori o razvojnim potencijalima domaće modne industrije i preprekama koje koče njeno profiliranje u značajnu kariku bh. ekonomije.

BM: U Sarajevu je jesenas održan već tradicionalni festival European Fashion Passport – u kojoj mjeri je on ispunio Vaša očekivanja i koliko taj događaj u cjelini do sad ispunio svoju svrhu, prvenstveno u smislu otvaranja evropskog tržišta za bh. modne dizajnere, ali i promocije potencijala turizma i općenito privrede Bosne i Hercegovine?

HAAD: Iza nas je pet godina i tri festivala – dvije pandemijske godine nismo radili. European Fashion Passport je moj odgovor na ustaljene vrijednosti u svijetu mode, moja težnja da mladim dizajnerima pružim ono što meni niko nije pružio, način da struku i svijet oko sebe učinim boljim i podnošljivijim mjestom, da iz iskustva koje imam izvučem korist za mnoge druge.

Sama činjenica da se Festival iznova dešava, potvrđuje da ima svrhu. Više od stotinu mladih dizajnera iz 32 države Evrope je u ovih pet godina učestvovalo na European Fashion Passportu u Sarajevu. Naši bosanskohercegovački dizajneri su kroz Festival dobili vezu sa Evropom, upoznali kolege iz cijele Evrope, ostvarili kontakte.

European Fashion Passport doživljava i neke nove mogućnosti – imamo dva poziva da se on organizira paralelno i u dodatne dvije države. Zar to nije potvrda uspjeha Festivala?

Kada je riječ o turizmu i promociji Bosne i Hercegovine kroz Festival, veoma je teško mjeriti rezultate. U 30 zemalja objavljeno je 90 editorijala, a na svakoj fotografiji je Sarajevo.

Umrežavanje osoba u struci u svakom smislu nosi mnogo potencijala, a ovdje govorimo o mladim dizajnerima koji pred sobom imaju budućnost i uticaj. Festival je platforma za promociju, edukaciju, rad i usavršavanje, od čega svi imaju koristi – i Sarajevo i Bosna i Hercegovina i dizajneri.

Veoma sam zadovoljan i sretan zbog prilike da sa mladim dizajnerima Evrope kooperiram na putu njihovog uspjeha.

European Fashion Passport je moj odgovor na ustaljene vrijednosti u svijetu mode i moja težnja da mladim dizajnerima pružim ono što meni niko nije pružio

BM: Posmatrano iz laičkog ugla, čini se da je European Fashion Passport svojevrstan incident kada je riječ o modnim dešavanjima u BiH i njenom pozicioniranju na evropskoj i svjetskoj modnoj mapi – koliko je taj utisak utemeljen i čime je takvo stanje prvenstveno uvjetovano?

HAAD: European Fashion Passport jeste incident na bosanskohercegovačkoj modnoj sceni. Gotovo da i ne postoji drugi festival i mjesto okupljanja dizajnera u BiH. Postoje neke inicijative koje imitiraju okupljanje, ali samo imitiraju te svode modu i scenu na butike iz prodajnih centara.

Raritet je i u okviru Evrope, jer se ne bavi samo prezentacijom, kao što to rade sedmice mode. U sklopu Festivala imamo više segmenata. Promocija mode, kulture i umjetnosti BiH i Evrope, ali i radionice, paneli, predavanja za dizajnere, fotografe i srodna zanimanja, turistička promocija društva, promocija industrije i mnogi drugi sadržaji i European Fashion Passport čine zaista posebnim na nivou Evrope.

BM: Vi ste postali svjetski prepoznatljivi unatoč tome (ili, pak, upravo zato) što u svojim kreacijama potencirate bh. tradiciju, što, čini se, nije koncept koji se često primjenjuje, ne samo u domaćoj modnoj industriji, nego i u gotovo svim privrednim i društvenim djelatnostima – ukazuje li to na svojevrstan kolektivni kompleks niže vrijednosti i, sa druge strane, koliko veliki je prostor za pretvaranje te tradicije u profitabilan biznis?

HAAD: Najteže je biti svoj, a ja sam upravo težio da budem svoj i dosljedan sebi. Nisam išao utabanim stazama, nego sam gradio svoj put. Da li je bio i da li je težak ne znam, jer drugi ne poznajem.

Mnogo stvari sam sebi mogao olakšati, ali bih time izgubio dosljednost. Meni je primat biti dosljedan svojim vrijednostima.

Na početku karijere, a tada je to bio raritet, uzeo sam pseudonim Haad, iz kog je izrastao HAAD kao brend. Već to je bilo odstupanje od ustaljenosti u našem društvu. Vrlo brzo sam shvatio da modnom scenom svijeta upravlja kapital, kojeg mi bh. dizajneri i nemamo, jer nemamo mecene i sponzore, niti investitore koji bi nam bili “leđa“. U traženju vlastitog puta shvatio sam da je uloga mene kao bh. dizajnera da sačuvam identitet našeg društva i promoviram kulturno i historijsko naslijeđe naše domovine kao novu vrijednost. To je postala moja misija i na tome sam gradio brend HAAD. Da li je javnost razumjela šta sam radio od početka – nije, ali sam bio istrajan i na koncu mogu reći da je to jako uspješna bosanskohercegovačka modna priča.

Danas moje kolege dizajneri iz BiH promoviraju stavove koje sam ja promovirao prije desetak i više godina, a to mi je pokazatelj da sam na dobrom putu, a ja sam sretan jer bolje da se ugledaju na mene, jer sam stvaran i tu sam, nego na nekog apstraktnog, čiju viziju ne mogu realizirati u bh. društvu.

Mi kao društvo imamo kompleks niže vrijednosti i uvijek je bolje ono što dolazi izvan BiH. To su posljedice  doživljaja kroz historiju. Stoljećima smo bili podanici nekom drugom i vrijednost je dolazila izvan BiH. Sada stvaramo svijest vlastite vrijednosti za nove generacije, a to je proces. Ima mnogo prostora za rad i potencijala da iskoristimo tradiciju i tradicionalne vrijednosti za unosne biznise koji mogu biti i izvozno orijentirani te praviti dodatno promociju državi i društvu.

U traženju vlastitog puta shvatio sam da je uloga mene kao bh. dizajnera da sačuvam identitet našeg društva te promoviram kulturno i historijsko naslijeđe naše domovine

BM: U kontekstu prethodnog pitanja, koliko je Vama lično porijeklo otežalo prodor na globalnu modnu scenu i kako ste se izborili protiv takvih vrsta predrasuda?

HAAD: Mislim da u svjetskoj modi nikad nije problem porijeklo, nego koliko novca je uloženo u neki brend ili dizajnera i koliko iza njega stoji država iz koje dolazi.

Mi smo malo tržište, a da bi ste ostvarili svjetsku slavu, morate doći stabilni. Naše tržište nikoga od nas ne može toliko ustabiliti da možemo napraviti taj veliki iskorak, a država iza nas ne stoji i mi svi u tekstilnoj industriji nismo interesantni državi da bi se nama bavila, što je pogrešno, ali govori o kapacitetima i kvalitetima ljudi koji zastupaju državu, a ne o nama.

S druge strane, kao dizajner imao sam prilike obići skoro čitav svijet i imati revije od Bangkoka do Beča. Davne 2008. godine mojom revijom su otvoreni Dani kulture Europe u Beču i to u bečkoj vijećnici. Mogu biti miran i ponosan na sve moje modne putešestvije, a iza svega toga je rad, trud, enormno zalaganje i učenje, svakodnevna predanost pozivu – to je jedini recept za uspjeh.

Ima mnogo prostora za rad i potencijala da iskoristimo tradiciju i tradicionalne vrijednosti za unosne biznise koji mogu biti i izvozno orijentirani

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

BM: Postoji li uopće bh. modna industrija u punom smislu tog pojma i šta su, uz ova koja ste već spomenuli, osnovna ograničenja koja koče njen razvoj i upuštanje u evropsku i svjetsku tržišnu utakmicu?

HAAD: To je veoma kompleksno pitanje.

Industrija postoji u segmentima. Imamo velike industrijske kapacitete konfekcioniranja odjeće. Imamo velike kompanije. No, nažalost, nemamo svoje proizvode, niti brendove. Naša industrija radi lohn poslove, a crpi pogodnosti države namijenjene domaćem proizvodu. Industrija ne razvija kreativnost niti svoj proizvod, a domaći proizvodi se proizvode u malim obimima, u malim kompanijama i radionicama. Produkcija se dešava sporadično. Ne postoje trgovački lanci koji bi zastupali bh. brendove i proizvode. Na koncu, svijest našeg društva o bitnosti bh. proizvoda je mala.

Inspirativan proces

BM: Kako je organiziran brend HAAD danas?

HAAD: Brend HAAD danas ima svoju infrastrukturu.

Unutar naše firme imamo organiziranu proizvodnju i razvoj proizvoda. U našem prodajnom objektu u Sarajevu, na adresi Brodac 3. u Starom Gradu, komuniciramo sa našim kupcima, ali i promoviramo modnu scenu turistima i gostima Sarajeva.

Naša misija je realizirati svoj brend, ali kroz naš rad promovirati kulturno-historijske vrijednosti našeg društva i utabati put onima koji će poslije nas krenuti na tržište.

Nije lako biti lider i predvoditi procese na modnoj sceni, ali naš trud i zalaganje nama su jako zanimljivi i inspirativni.

Sve to zajedno daje zaključak da je naša modna industrija neuređena, raštrkana, neafirmirana, iako ima velike potencijale i mogućnosti. Država bi trebala definirati strategiju razvoja modne industrije BiH i afirmirati cijelu priču, odnosno dati mogućnosti da se razvija možda i najmnogoljudnija industrijska grana u društvu. U šali kao odgovor na ovo pitanje znam reći: “Bh. modna industrija je prljava i nedovršena“.

BM: Koliko je ispravan utisak da razvojni putevi modnog biznisa i tesktilne industrije u BiH teku paralelno, umjesto da se ukrštaju? S tim u vezi, koliko je pogrešno, a koliko nužno, zasnivanje tekstilne industrije na spomenutim lohn poslovima, umjesto insistiranja na razvoju vlastitih proizvoda zasnovanih na idejama domaćih kreatora – koliko je realna mogućnost za promjenu strategije u smjeru pretvaranja tekstilne industrije iz niskoakumulativne u visokoprofitabilnu djelatnost? Kako izgleda taj odnos između mode i tekstilne industrije u zemljama gdje su locirani evropski i svjetski “centri mode“?

HAAD: Ne mogu čak reći ni da se razvijaju paralelno.

Tekstilna industrija u BiH i modni biznisi nemaju nekih dodirnih tačaka. Modni biznisi se razvijaju za sebe, u mikroindustrijskom okruženju, više kao incident nego kao biznis. Tekstilna industrija još uvijek je zaokupljena lohn poslovima. Davno sam signalizirao da ćemo imati problem onog trenutka kada naša tekstilna industrija postane preskupa, što se već dešava. Lohn poslovi se izmiču, ljudi ostaju bez posla, industrija se gasi. U tom procesu mi ne kontroliramo vlastitu tekstilnu industriju – nju kontrolira isključivo cijena, a postajemo sve skuplji, jer se okolnosti na tržištu mjenjaju. Kada se lohn poslovi izmaknu, a hoće, jer uvijek postoji jeftinije tržište, imat ćemo problem sa gubitkom posla hiljada ljudi u industriji.

Tekstilna industrija ne ulaže napor u razvoj proizvoda, brenda pa čak su izgubili i vezu sa pripremom proizvodnje, jer sve u lohnu dolazi spremno izvana. U BiH sve ulazi kao poluproizvod, a iz nje izlazi kao poluproizvod, dok industrija koristi benefite namijenjene domaćem proizvodu. Na taj način siromašimo državu, spozoriramo lohn kooperante i jeftino prodajemo radnu snagu koja je svakako potcijenjena.

Modni biznisi se razvijaju za sebe – nisu interesantni industriji, jer je ne mogu u potpunosti uposliti. Industrija u modi ne vidi mogućnosti.

Rješenje ujedinjenja industrije i mode je u obligaciji i strategiji države prema tim oblastima – selektivnost i kontrola uvoza, afirmacija domaćeg proizvoda, izgradnja svijesti o koristi za društvo od domaćeg proizvoda…

Teško je porediti uređena društva sa nama. Uređena društva u modi vide priliku za industriju, izvoz i promociju. Dizajneri u takvim društvima stimuliraju se da se obrazuju i rade za tu industriju. Mi smo daleko od centra mode, jer ne shvatamo svoje potencijale i država stimulira velike, bez da se interesuje o tome kakve koristi ima od njih.

Uređena društva u modi vide priliku za industriju, izvoz i promociju,a dizajneri u takvim društvima stimuliraju se da se obrazuju i rade za tu industriju

BM: Koja sistemska rješenja su nužna za gore spomenuti iskorak? Kada govorimo o sistemu, odnosno državnoj podršci, kakva su Vaša iskustva u vezi s tim, prvenstveno kada riječ o ekonomskoj diplomatiji, odnosno angažmanu nadležnih institucija i pojedinaca u promociji bh. kreativaca i njihovih proizvoda?

HAAD: Ekonomska diplomatija kod nas ne postoji – ako se i desi nešto, onda je to incident.

Država ne prepoznaje kreativce i modne biznise kao potencijal. Država “gura“ industriju i lohn poslove i tako čuva socijalni mir, a uništava vlastite potencijale. Smiješno je da danas imate velike firme koje imaju par stotina uposlenih, ali više nemaju mogućnost pripreme proizvodnje i kreativni potencijal da sami naprave ceker.

Sistemsko rješenje počinje u obrazovanju. Uložiti u srednje tekstilne škole, uložiti u fakultete, podržati kompanije koje razvijaju domaći proizvod, razvijati domaće brendove, promovirati ih u domovini, a na koncu našu diplomatiju regrutirati u promociji naše ekonomije i mode.

Naravno, kontrola uvoza je ključna stvar. Ne možemo zabraniti uvoz, ali ga možemo kontrolirati.

BM: Za kraj, kakva je Vaša poruka mladima koji sanjaju o karijeri modnog kreatora – na koje sve izazove i odricanja moraju biti spemni?

HAAD: Svi koji se žele nečim ozbiljno baviti, moraju uložiti u obrazovanje, znanje, biti istrajni i uporni te raditi mnogo i biti strpljivi, čekajući planirane rezultate.

Možda moda izgleda kao lagan posao, ali u suštini nije tako. Prezentuje se lakoća i influens, a sakrivaju svi tavori mode. Mislim da svi trebaju raditi ono što vole. Radeći ono što volimo, neće nam biti teško raditi marljivo i čekati rezultate, jer tako uživamo i u procesima.

Generalno ne postoje biznisi koji se razviju “na dva klika“ – treba raditi i ulagati u sebe, jer  treba vremena da se razvije biznis. Mlade generacije trebaju naučiti kako biti predan te marljivo i strpljivo raditi.