Osobe sa invaliditetom u Banjoj Luci mogle bi ostati bez personalnih asistenata

Drago Novaković iz Banje Luke sedam godina koristi uslugu personalnog asistenta i jedan je od 79 osoba sa invaliditetom u tom gradu kojima su asistenti na raspolaganju svaki dan u sedmici.

Sedamdesetak takvih asistenata za sada im još uvijek pružaju pomoć, iako nisu dobili plate ni za decembar, koje su inače minimalne i iznose 900 maraka (oko 450 eura). Ipak, od kraja februara mogli bi obustaviti rad.

Drago Novaković za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako ne smije ni pomisliti šta će se desiti ukoliko ostane bez personalnog asistenta, jer živi sam.

Diplomirani je pravnik i od svoje 23 godine je u invalidskim kolicima. Boluje od progresivne mišićne distrofije koja zahvata mišiće ruku i nogu.

“Nekad sam mogao preći iz kolica na krevet, i iz kreveta u kolica, sada to ne mogu. Nekad sam mogao obući jaknu, sad ne mogu ni to, bez pomoći asistenta”, kaže Novaković za RSE.

Personalni asistenti finansiraju se iz budžeta Grada Banjaluka koji im nije uplatio sredstva za decembar.

U tom gradu trenutno postoje tri udruženja koja pružaju usluge personalne asistencije i to Gradska organizacija slijepih, Udruženje distrofičara, kao i humanitarna organizacija “Partner”.

Prva dva najavljuju za 29. februar obustavu usluge, jer smatraju da sa postojećim novcem ne mogu nastaviti da rade.

Za decembar mjesec prošle godine, Grad Banja Luka im duguje oko 80.000 maraka (oko 40.000 eura).

Udruženje slijepih mjesečno od grada za personalne asistente dobije 3. 000 maraka (oko 1.500 eura), a Udruženje distrofičara oko 19.000 maraka (oko 9.500 eura).

“Ne možemo da vjerujemo da su ovakvi iznosi bili problem za jedan grad da isplati sredstva na vrijeme. Kad vam neko ne može kupiti hljeb, otići po lijekove”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Radomir Radanović, sekretar gradske organizacije slijepih Banja Luka.

Osim problema sa kašnjenjem sredstava, ova udruženja upozoravaju i na problem cijene rada personalnih asistenata, posebno povećanjem minimalne plate.

U rebalansu budžeta za 2024. godinu nisu odobrena sredstva za povećanje cijene rada.

O problemima sa kašnjenjem uplate sredstava i cijene rada, iz Gradske uprave do objavljivanja ovog teksta nije odgovoreno na upit RSE.

Ipak, na sastanku sa predstavnicima udruženja, banjalučki gradonačelnik je obećao pomoć, ne iznoseći detalje na koji način.

U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon koji uređuje oblast personalne asistencije.

U Republici Srpskoj (RS), jednom od dva entiteta u BiH, Grad Banja Luka je ovo pitanje uredio posebnom odlukom. Osim Banje Luke, ova usluga se još koristi i u Prijedoru.

Pomoć koju pružaju personalni asistenti

Personalni asistenti pružaju podršku u održavanju lične higijene, ishrani, oblačenju, obavljanju kućnih poslova, pohađanju fakulteta, boravku na radnom mjestu, u kupovini, javnom prevozu, tokom slobodnog vremena, organizacije dnevnih aktivnosti.

Saša Šutilović već osam godina radi ovaj posao. Kaže kako mu radni dan počinje ujutro u šest sati, a završava u 23 sata. Pomaže desetak korisnika u udruženju distrofičara.

“Dižem ih iz kreveta, stavljam u kolica, prevozim ih na fakultete i u školu, na posao, mi smo im i produžena ruka i noga”, kaže Šutilović za RSE.

Posao personalnog asistenta je, dodaje, vrlo zahtjevan i odgovoran.

“Treba prvenstveno biti human u duši, jer ovaj posao ne može raditi svako, treba imati razumijevanja prema tim osobama”, ističe.

Izdaci veći i za 30 posto

Zbog problema sa kojim se suočavaju i najave obustave pružanja usluge personalnog asistenta, iz banjalučke organizacije slijepih najavljuju da neće dostaviti obračun za februar.

“Znači, za oko 30 posto mi imamo više izdataka. Fakturu za drugi mjesec nećemo fakturisati, jer nas to vodi u veliku dubiozu”, kaže za RSE Radomir Radanović, sekretar gradske organizacije slijepih Banja Luka.

Banjalučki Centar za socijalni rad odobrava i vrši procjenu korisnika kojima je potrebno pravo na personalnog asistenta.

Personalne asistente finansira Grad Banja Luka preko ovog centra.

I oni su, kako navode, prilikom planiranja budžeta za 2024. godinu predložili povećanje cijene rada, međutim, kažu, sredstva nisu odobrena.

Ističu da su prije nekoliko dana od gradske organizacije slijepih i udruženja distrofičara dobili obavještenje o prekidu personalne asistencije zbog finansijskih problema.

“Nama ne trebaju pare, nama treba usluga, to treba svima da bude jasno”, kaže za RSE Radovan Ristić, predsjednik Udruženja distrofičara.

U Federaciji nema personalnih asistenata

Na nivou entiteta Federacija BiH osobe sa invaliditetom uopće nemaju dostupnu uslugu “personalnog asistenta”.

“Tu uslugu nema ni 10 kantona u ovom bh. entitetu”, kaže za RSE Adnan Dervišević, predsjednik Unije osoba sa invaliditetom Federacije BiH.

Prema njegovim riječima, prije mjesec dana pokrenuta je inicijativa u Parlamentu Federacije BiH da se krene u izradu zakona o personalnoj asistenciji.

Iz Ministarstva rada i socijalne politike Federacije BiH je za RSE potvrđeno da je inicijativa usvojena i proslijeđena kantonima na odlučivanje.

Tačan broj osoba sa invaliditetom kojima je potreban ovaj vid podrške se ne zna, jer u Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena lista osoba sa invaliditetom i njihova dijagnoza.

Pretpostavlja se da od 10 do 15 posto stanovništva ima neku vrstu invaliditeta, od toga za njih oko pet posto je potrebna personalna asistencija u različitim oblicima, podaci su Udruženja “Bosnian Doctors for Disabled”, koja se bavi problemima osoba sa invaliditetom.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, koji su prikupljeni tokom popisa stanovništva iz 2013. godine, u BiH je bilo približno 300.000 osoba s poteškoćama.